Profesor Danica Grujičić o bombardovanju osiromašenim uranijumom

NIŠ

Profesor dr Danica Grujićić dvadeset godina nakon bombardovanja Srbije osiromašenim uranijom insistira na naučnom pristupu i dokazu o svim štetnim posledicama bombardovanja Srbije 1999. godine

Ona ne prihvata tvrđenja nekih da osiromašeni uranijum kojim su gađani ciljevi u Srbiji nisu opasnost niti da utiču na pojavu kancera.

 “ Svi oni koji govore kako nema nikakve opasnosti, kako nema zračenja oni ne shvataju šta je kancerogenza.. Ako Svetska zdravstvena organizacija, iz određenih političkih razloga nije stavila osiromašen uranijum na listu, zašto je onda stavila na listu kancerogena sve raspadne produkte tog osiromašenog uranijuma, tih istih penetratora koji su koji su pali ina našu zemlju. Neka mi neko  to objasni. Mi očigledno govorimo o različitim stvarima”, rekla je dr Danica Grujičić.

I dodala “ Kad je u pitanju kancerogeneza jedna naučnica iz Italije uspela je da to poveže. Te nano čestice  mogu da stignu i do Mađarske i do Subotice. U onom trenutku kada dođe do eksploziije oslobađa se ne samo ogromna toplota nego se oslobađaju te čestice koje idu dalje vazduhom. One su udahnu. One mogu da završe i u bubregu. Imate jednu nano česticu uranijuma koja čuči u organizmu U jednom određenom trenutku iz tog jezgra uranijuma izlazi alfa čestica. Alg ćestica ne može da pređe papir ali može membranu i uđe u ćeliju  i da odjednom , ako postoji bilo kakav poremećaj imuniteta, kreće ciklus stvaranja a ne uništavanja malignih ćelija. Šta je donelo hemijsko i nuklerano ratovanje protiv Srbije. Upravo to. Hemijsko i nuklearno ratovanje protiv Srbije 1999.godine donelo je porast velikog broja autoimunih i malignih bolesti, rekla je profesor dr Danica Grujičić.

Kako je rekla ne može da kaže da li su podaci Batuta sa kojima institute raspolaže, tačni ili ne, ali ne može se epidemiološka situacija u zemlji posmatrati samo sveukupno. Mora se ići od regiona do regiona.  Tvrdnju da se nešto zaista loše dogodili dr Grujičić argumentovala je opštepoznatim da je osam radnika vranjskod Vodovoda rasčišćavalo Pljačkavicu neposredno posle bombardovanja a da je  sedam od njih je umrlo od raka, a osmi se leči.

“Ovo pokazuje da tu nešto nije u redu”, kazala je Grujičić.

Grujičić kaže da nije cela Srbija zagađena –i mora se ići od regiona do regiona

 “Mora se napraviti naučni pristup. Postoje matematički modeli koji su prisutni svuda u svetu i na osnovu kojih vi tačno znate kolika se količina hemijskih ili radioaktivnih meterija izlilo u jednom određenom trenutku. Na osnovu toga se može izračunati koliko je toga bilo, koliko je ostalo, gde je to završilo  kolika će koncentracija u životnoj sredini biti posle pet, deset ili 15 godina. Ali to ne može da uradi prlamentarna komisija niti bilo ko osim ljudi koji se bave životnom sredinom, fiziko hemičari, fizičari, molekularni biolozi, veterinari. Čitav opus svega toga može da postoji i takvu analizu mi tražimo da se uradi.  Naša ideja je bila da iskusniji istraživači i naučnici rade kao volonteri i da postoji jedan uzan kruh ljudi koji će sakupljati podatke”,objašnjava Grujičić, koja kaže da možda još uvek postoje teritorije sa povišenom koncetracijom hemije.

“Dajte da napravimo remedijaciju, da ostavimo ovoj deci životnu sredinu kakva ona treba da bude”

Grujičić je podsetila da je 12. juna proške godine Ministarstvo životne sredine imenovano za rukododioca tog istraživanja. Tu je trebalo da učestvuje Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo za nauku i Minisarstvo odbrane. Predlog je bio da mi stariji radimo volonterski a da postoji tim koji će skupljati podatke .

“ Mi godinu dana nismo uradili ništa zahvaljujući tome što Ministarstvo životne sredine nije moglo da nam nađe prostorije a mi smo do sada mogli da uradimo analizu podataka koji već postoje. To nije prošlo Vladu i mi pravno ne postojimo”.

Danica Greujićić poziva nadležne u Srbiji da joj odgovore da li će im dozvoliti naučni pristup ispitivanja jer je to jedini validni rezultat.

“Možda će se ispostaviti da smo mi zdraviji od cele ostale Evrope. Neka njih malo izbombarduju da im daju da budu više zdravi”

Predlog je i da studenti na doktorskim studijama rade doktorate sa ovom temom. Svako iz svoje oblasti, psiholozi sa svog aspekta, fizičari sa svog , toksikolozi svoje.

“Znamo da sada za doktora u državnim ustanovama mora da se objavi rad i naučnom časopisu koji ima recenziju. Sada zamislite da se slije 500 radova na tu temu. Vi tada imate dokaz. Možda je to dokaz da je sve super, a možda i da nije sve tako super. Zašto se sakupljanje dokaza na ovaj način koči. Možada zato što neko zna do kakvih ćemo podataka doći, a zna i kako će Evropa na to reagovati. Osim toga, masa dece koja će se baviti ovim istraživanjima pratiće i šta se dalje događa sa životnom sredinom, za nekoh dest, dvadest godina, ali su oni generacija mladih koji treba da ostavi generacijama Srbiju bar malo čistiju”, istakla je Grujičić i dodala da će se broj malignih bolesti, ako se to ne učini samo povećavati.

Ona još jednom naglašava da je zadatak naučnika da nađu i da daju dokaze o tome šta se dogodilo te 1999.godine, a šta će država sa tim dalje dešavati odlučiće država i politika.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare