LESKOVAC
Polaganjem venaca na Spomenik oslobodiocima u gradskom parku danas je obeleženo 99 godina od oslobođenja Leskovca u Prvom svetskom ratu.
Ispred grada Leskovca venac je položio Božidar Vučković, član Gradskog veća, koji je podsetio da je 7. oktobra oko podneva srpska vojska sa sveznicima promarširala glavnom ulicom Leskovca.
„Toga dana završena je okupacija i bugarizacija ovog prostora. Ponovo smo morali da sumiramo rezultate razaranja i uništavanja ljudstva i resursa. Ovakvi datumi su i prilika da progovorimo o herojstvu i vrlinama srpskih vojnika, ali i o tome koliko puta su nas osvajali, razarali, uništavali, a mi se oslobađali i uzdizali.“
Istoričar Ivan Becić rekao je da se srpska vojska pojavila iz jednog neviđenog egzila u Prvom svetskom ratu na ovim prostorima.
„Ta vojska je obeležila jedan period ratovanja i, na neki način, postala primer svim armijama sveta. Tri godine je trebalo da se završi put koji je vodio preko Kosova i Metohije, Albanije i sve do jugozapadnih delova Grčke, da bi se srpska vojska ponovo pojavila na Solunskom frontu. To učešće je skupo plaćeno, od tri armije 1914. na Solunskom frontu učestvovaće dve armije. Čitava jedna armija je nestala, jer je položila svoje živote za državu koju je volela iznad svega. Od 15. septembra 1918. to je armija koja kreće nezadrživo ka svojoj matici, ka centralnim delovima Kraljevine Srbije, iako je to vojska koja je nakon svih tih marševa s kraja 1915. i početkom 1916. uspela čak i da oslobodi deo svoje države, da oslobodi Bitolj. Međutim, nakon proboja Solunskog fronta, to je armija koja nezadrživo juriša ka severu, nezadrživo juriša ka svojim oblastima i, na našu sreću, 7. oktobra 1918. pojavljuje se i na ovim prostorima. Za narod je to značio ne samo povratak svih onih koji su godinama bili izvan domova, nego i povratak države. Oličenje Kraljevine Srbije u Prvom svetskom ratu je upravo činila vojska i njen povratak, slava koja se vrlo brzo pretočila u oslobođenje države, zato što posle 3. novembra 1918. u Srbiji više nije bilo nijednog neprijateljskog vojnika. Ta armija je nastavila da oslobađa i one krajeve gde su živeli prvenstveno Srbi, ali i neki drugi Južnoslovenski narodi sa kojima će načiniti novu državnu tvorevinu. Mi smo tu da to obeležimo i budemo barem dostojni potomci jednog nacionalnog naboja koji nikako ne smemo zaboraviti.“
Skupu su prisustvovali i predstavnici vojske, Crvenog krsta, političkih partija, Saveza potomaka ratnika 1912-1918, SUBNORA-a, Udruženja rezervnih vojnih starešina, Udruženja vojnih penzionera Leskovca, Udruženje veterana rata 1991-1999, profesori i učenici osnovnih škola.