Nasilje nad ženama: Džaba zakon, oni koji ga primenjuju su ključni

#NisiSama

LESKOVAC-VRANJE

U leskovačkom Osnovnom sudu od 1. januara do 13. oktobra ove godine doneto je ukupno 40 presuda za nasilje u porodici, rečeno je Regionalnoj informativnoj agenciji JUGpress u toj instituciji. Osuđene su 32 osobe, u jednom slučaju je doneta odluka o odustajanju, a u osam slučajeva rešenje o odbačaju. U istom periodu prošle godine ovaj sud je doneo presude za 57 osoba za nasilje u porodici, od kojih su 43 bile osuđujuće, oslobađajuće presude za šest osoba i odbijajuće za osam, pokazuju podaci ovog suda.

U periodu od 1. januara do 26. oktobra ove godine zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz čl.194 Krivičnog zakonika donete 22 presude u Osnovnom sudu u Vranju što, kažu u ovoj instituciji, predstavlja manji broj u odnosu na broj presuda donetih u prošloj godini zbog izvršenja tog krivičnog dela. U naznačenom periodu doneto je 18 osuđujućih presuda, izrečene su četiri mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja, a nije bilo odbačaja, rečeno nam je u ovom sudu.

Zakon o sprečavanju nasilja u porodici donet je u novembru 2016. godine. U uvodnoj odredbi se navodi da se njime „uređuje sprečavanje nasilja u porodici i postupanje državnih organa i ustanova u sprečavanju nasilja u porodici i pružanju zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici“. Cilj ovog zakona je da na opšti i jedinstven način uredi organizaciju i postupanje državnih organa i ustanova i time omogući delotvorno sprečavanje nasilja u porodici i hitnu, blagovremenu i delotvornu zaštitu i podršku žrtvama nasilja u porodici, navodi se u članu broj 2. U članu 3. Istog zakona piše i da se „sprečavanje nasilja u porodici sastoji od skupa mera kojima se otkriva da li preti neposredna opasnost od nasilja u porodici i skupa mera koje se primenjuju kada je neposredna opasnost otkrivena“.

NEPOSREDNA OPASNOST

A šta je ta „neposredna opasnost“ od nasilja u porodici? Ovaj zakon taj slučaj definiše na sledeći način.„Neposredna opasnost od nasilja u porodici postoji kada iz ponašanja mogućeg učinioca i drugih okolnosti proizlazi da je on spreman da u vremenu koje neposredno predstoji po prvi put učini ili ponovi nasilje u porodici.“ A zakon kaže i da „nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, jeste akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja učinioca prema licu sa kojim se učinilac nalazi u sadašnjem ili ranijem bračnom ili vanbračnom ili partnerskom odnosu ili prema licu sa kojim je krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do drugog stepena ili sa kojim je srodnik po tazbini do drugog stepena ili kome je usvojitelj, usvojenik, hranjenik ili hranitelj ili prema drugom licu sa kojim živi ili je živeo u zajedničkom domaćinstvu“.

KRIVIČNA DELA

Ovaj zakon primenjuje se i na saradnju u sprečavanju nasilja u porodici (čl. 24–27) u krivičnim postupcima za krivična dela:

1) proganjanje (član 138a Krivičnog zakonika);

2) silovanje (član 178. Krivičnog zakonika);

3) obljuba nad nemoćnim licem (član 179. Krivičnog zakonika);

4) obljuba nad detetom (član 180. Krivičnog zakonika);

5) obljuba zloupotrebom položaja (član 181. Krivičnog zakonika);

6) nedozvoljene polne radnje (član 182. Krivičnog zakonika);

7) polno uznemiravanje (član 182a Krivičnog zakonika);

8) podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa (član 183. Krivičnog zakonika);

9) posredovanje u vršenju prostitucije (član 184. Krivičnog zakonika);

10) prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnih lica za pornografiju (član 185. Krivičnog zakonika);

11) navođenje deteta na prisustvovanje polnim radnjama (član 185a Krivičnog zakonika);

12) zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica (član 193. Krivičnog zakonika);

13) nasilje u porodici (član 194. Krivičnog zakonika);

14) nedavanje izdržavanja (član 195. Krivičnog zakonika);

15) kršenje porodičnih obaveza (član 196. Krivičnog zakonika);

16) rodoskvrnuće (član 197. Krivičnog zakonika);

17) trgovina ljudima (član 388. Krivičnog zakonika);

18) druga krivična dela, ako je krivično delo posledica nasilja u porodici.

Ovaj zakon se primenjuje i na pružanje zaštite i podrške žrtvama krivičnih dela iz stava 1. ovog člana (u daljem tekstu: krivična dela određena ovim zakonom). Primena drugih propisa (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici)

ŠTA RADI POLICIJA?

Nadležni policijski službenik odmah dostavlja sva dostupna obaveštenja o nasilju u porodici ili neposrednoj opasnosti od njega i procenu rizika – ako ona ukazuje na neposrednu opasnost od nasilja – osnovnom javnom tužiocu na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve, centru za socijalni rad i grupi za koordinaciju i saradnju. Ako nadležni policijski službenik ustanovi postojanje opasnosti koja nije neposredna, sva dostupna obaveštenja o nasilju u porodici ili opasnosti od njega i svoju procenu rizika dostavlja osnovnom javnom tužiocu i centru za socijalni rad. (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici)

HITNE MERE

Ako posle procene rizika ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, nadležni policijski službenik donosi naređenje kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu organizacionu jedinicu policije. Hitne mere su: mera privremenog udaljenja učinioca iz stana i mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj. Naređenjem mogu da se izreknu obe hitne mere. (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici)

ŠTA RADI OSNOVNI JAVNI TUŽILAC

Posle prijema obaveštenja, procene rizika i naređenja, osnovni javni tužilac proučava obaveštenja i vrednuje procenu rizika nadležnog policijskog službenika. Ako posle toga ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, dužan je da sudu podnese predlog da se hitna mera produži, u roku od 24 časa od časa uručenja naređenja licu kome je izrečena hitna mera. Uz predlog, osnovni javni tužilac dostavlja sudu i procenu rizika nadležnog policijskog službenika, svoje vrednovanje njegove procene rizika i druge dokaze koji ukazuju na neposrednu opasnost od nasilja u porodici.

A SUD?

Predlog da se hitna mera produži podnosi se osnovnom sudu na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve, a o predlogu odlučuje sudija pojedinac. Sud produžava hitnu meru ako posle vrednovanja procene rizika nadležnog policijskog službenika, vrednovanja procene rizika koje je učinio osnovni javni tužilac, ocene priloženih dokaza i tvrdnji iz predloga osnovnog javnog tužioca i ocene izjašnjenja lica kome je hitna mera izrečena, ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, inače odbija predlog kao neosnovan. Rešenje o predlogu donosi se bez održavanja ročišta, u roku od 24 časa od prijema predloga da se hitna mera produži. Žalba protiv rešenja osnovnog suda (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici) –

Ovaj zakon dalje detaljno definiše nadležnosti drugih pravosudnih organa i nadležnih Institucija.

KOLIKO TRAJU HITNE MERE?

Hitna mera koju izriče nadležni policijski službenik traje 48 časova od uručenja naređenja. Sud može hitnu meru produžiti za još 30 dana. Ako bude produžena, hitna mera privremenog udaljenja učinioca iz stana, lice kome je izrečena može da u pratnji policijskih službenika uzme iz stana neophodne lične stvari. (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici)

Obaveza prijavljivanja krivičnog dela

Član 22.

Lice koje ima saznanja o izvršenom krivičnom delu određenom ovim zakonom dužno je da to prijavi policiji ili javnom tužiocu.

(Zakon o sprečavanju nasilja u porodici)

A ŽIVOT?

Ovo je zakon u kome je, reklo bi se, mnogo toga definisano. U skladu sa njim doneti su i podzakonski akti. Reklo bi se da su institucije u Srbiji spremane da se uhvate u koštac sa ovim ozbiljnim problemom. Sem što žrtve nasilje u porodici pre traže pomoć preko SOS telefona i ženskih organizacija nego u državnim institucijama. Ovo pokazuju i podaci Autonomnog ženskog centra. Ova organizacija navodi da se žene sa iskustvom nasilja i dalje češće obraćaju SOS telefonima ženskih nevladinih organizacija nego nacionalnom SOS telefonu. Istovremeno, osnivanje nacionalnog SOS telefona (u javnom sektoru, pri Centru za zaštitu odojčadi, dece i omladine) znatno je umanjilo budžetsko finansiranje istovrsnih usluga ženskih nevladinih organizacija, upozorava ovaj centar.

Prema istraživanju Mreže žena protiv nasilja nad ženama, u periodu od 1. januara do 30. juna 2022. godine, na osnovu medijskog izveštavanja zabeležno je ukupno 17 ubistava žena. U 12 slučajeva ubistava su se dogodila u porodično-partnerskom kontekstu i pet slučajeva ubistava izvan porodično-partnerskog konteksta. U još tri slučaja o kojima su mediji izvestili nadležne institucije utvrdile da se ne radi o nasilnom uzroku smrti. Mreže žena protiv nasilja nad ženama navodi da su sve ubijene žene poznavale ubice. Deset žena je u prvoj polovini ove godine ubijeno u partnerskom kontekstu, dok su dve ubili partneri. Prema ovom istraživanju, kada je reč o okolnostima nastupanja smrti, pet žena ubijeno je vatrenim oružjem (pištolj, puška), četiri žene ubijene su nožem. Jedna žena ubijena je čekićem, jedna je pretučena do smrti. U jednom slučaju ne zna se tačna okolnost nastupanja smrti žene, jer je njen suprug prijavio hitnoj službi zdravstvene zaštite da je preminula, dok se u kasnijem postupku ustanovilo da ju je ubio.

Sedam žena ubijeno je u prostoru koji je delilo sa nasilnikom, a dve u sopstvenoj kući/stanu, dok je jedna ubijena u kući nasilnika. U drugim prostorima ubijene su dve žene: jedna ispred kafića u kome je radila i jedna u automobilu. U istraživanju se navodi i da su tri ubijene žene bile starosti od 26 do 35 godina, a tri starosti od 46 do 55 godina. Dve ubijene žene su bile starosti od 36 do 45 godina, dve od 46 do 55 godina i dve starosti preko 65 godina. Ustanovljeno je da je u pet slučajeva nasilje prethodno bilo prijavljivano nekoj od nadležnih institucija, što ukazuje da se gotovo svaka druga žrtva prethodno obraćala nadležnim institucijama.

„Imajući u vidu značajno veliki broj slučajeva u kojima su se žrtve obraćale nadležnim institucijama za pomoć pre nego što su ubijene, zaključujemo da je neophodna mnogo snažnija

institucionalna i društvena reakcija u cilju sprečavanja femicida. Izazovi identifikovani u ranijim slučajevima i najskorijim istraživanjima tiču se: neblagovremenog postupanja; neprepoznavanja nasilja; izostanka međuinstitucionalne razmene informacija; neprepoznavanja prisutnosti pokazatelja visokog rizika od smrtnog ishoda nasilja; izostanka procene bezbednosnih rizika; izostanka mehanizama za praćenje izrečenih mera zaštite; kao i nedovoljnih kadrovskih, tehničkih i drugih kapaciteta i znanja u sistemu zaštite žena od porodičnog nasilja“, upozoravaju iz Mreže žena protiv nasilja.

„Nadležne službe i pravosudni organi često nemaju brz i adekvatan odgovor na nasilje nad ženama“, upozoravaju iz NVO „Žene za mir“ u Leskovcu. Do kraja septembra u Srbiji su ubijene 23 žene, samo jedna manje nego u čitavoj prošloj godini.

INSTITUCIJE

Na sajtu Ministarstva pravde , u odeljku „Isključi nasilje“ detaljno je objašnjena procedura  prijavljivanja nasilja u porodici.

Isti link je objavljen i na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje , boračka i socijalna pitanja.

Objašnjeno je postupanje pri pozivanju policije.

KAKO PRIJAVITI NASILJE

    U slučaju kada se nasilje događa i kada ste u neposrednoj opasnosti najčešće se poziva policija na broj 192.

    Kada pozovete policiju treba da navedete svoje ime i prezime, ime i prezime učinioca nasilja.

    Trebalo bi da im date adresu gde se desilo nasilje ili dešava.

    Trebalo bi da objasnite šta se desilo, da kažete da li je bilo pretnji, povreda i/ili korišćenja oružja.

    Ukoliko ste i ranije prijavili nasilje, kažite nadležnima.

    Takođe, naglasite ako su već izricane mere zaštite, ili ako počinilac nasilja krši mere.

    Većina žena koje prijave nasilje su u šoku, uplašene, zbunjene i ne mogu da se sete svih detalja. Nemojte da se opterećujete time, uvek ćete moći da dopunite prijavu dodatnim informacijama u tužilaštvu.

    Sve vreme u toku razgovora vodite računa o vašoj bezbednosti, to je najbitnije.

Intervencija policije na licu mesta

    Nakon što primi poziv, policija je u obavezi da izađe na lice mesta, zaustavi nasilje i zaštiti vas.

    Policija na licu mesta je dužna da odmah obavesti nadležnog policijskog službenika o svakom nasilju u porodici.

    Policajac će vam postaviti pitanja o prethodnim slučajevima nasilja, o tome da li su učiniocu nasilja izricane mere io tome da li su deca bila izložena nasilju.

    Prilikom intervenisanja odmah se razdvaja žrtva od nasilnog člana porodice i razgovor se obavlja u odvojenim prostorijama.

    Prilikom intervencije policajci će uzeti izjavu i od učinioca nasilja i drugih članova porodice ili svedoka događaja.

    Opisaće ili snimiti povrede i prostor u kome se desilo nasilje. Ako ste povređeni, policajac će pozvati hitnu pomoć.

    Ukoliko procene da je neophodno, nadležni će pozvati Centar za socijalni rad.

    Ako postoje sumnje da je nasilnik mentalno bolestan ili pod dejstvom psihoaktivnih supstanci prevešće ga u zdravstvenu ustanovu.

    Policijska patrola ima pravo da sama ili na zahtev nadležnog policijskog službenika, dovede mogućeg učinioca nasilja u policijsku stanicu, gde može biti zadržana do osam sati.

Prijavljivanje policiji i njihovo postupanje je prva stepenica u ovom procesu.

Na sajtu MUP-a Srbije takođe postoji obaveštenje da je besplatni broj u policije za prijavu nasilja u porodici 0800 100 600 i mreža SOS Vojvodina: 0800 101 010

STRATEGIJA PROTIV NASILJA

Vlada Srbije usvojila je prošle godine, na predlog Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja „Strategiju za sprečavanje i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja prema ženama i nasilja u porodici 2021-2025“.

Osnovni cilj Strategije je obezbeđenje efikasne prevencije i zaštite od svih oblika nasilja prema ženama i devojčicama i nasilja u porodici i razvijanje sistema usluga podrške žrtvama nasilja.

Strategijom su predviđeni načini za postizanje ovih ciljeva, među kojima su razvijanje programa prevencije kroz sve sisteme, usvajanje standarda za uslugu programa rada sa učiniocima nasilja prema ženama i nasilja u porodici, uspostavljanje i unapređenje opštih i specijalizovanih usluga podrške za žene žrtve nasilja na celoj teritoriji Srbije.

Predviđeno je i finansiranje usluga iz nacionalnog, pokrajinskog i lokalnih budžeta, koje će biti dostupne i ženama iz osetljivih grupa, obezbeđivanje uslova za osnivanje specijalizovanih referentnih centara za podršku žrtvama seksualnog nasilja, uspostavljanje kontrolnog mehanizma za praćenje slučajeva nasilja i drugo. Strategija je izrađena uz podršku UN Women, u saradnji sa UNDP i UNFPA.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Unapređenje bezbednosti žena u Srbiji”, koji sprovodi Agencija Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji (UN Women), uz podršku Norveške ambasade u Beogradu. Stavovi u ovom tekstu pripadaju isključivo autorima i autorkama, i ne predstavljaju nužno stavove UN Women i Norveške ambasade.

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Sofia
Sofia
1 godina pre

Zene u Stbiji su u jako losem polozaju. Kalo na poslu , od strane poslodavaca , tako.i.u.kuci od strane svojih muzeva. Ponizavane , vredjane …a , ipak vute i trpe. Potraze utehu ako svoju muku kazu nekom ko ce da ih razume. Alo , o tome se cuti.