BEOGRAD
Postoji određeni šablon diskriminacije Romkinja, koje rano stupaju u brak i ispadaju iz obrazovnog sistema, a zbog velikog broja dece se radno ne angažuju, izjavila je FoNetu psihosocijalna savetnica Foruma Roma Srbije Sandra Stojanović i predočila da su Romkinje ekonomski potpuno zavisne od supruga koji uglavnom sakupljaju sekundarne sirovine.
Ona je u serijalu razgovora Stigma o rodnoj ravnopravnosti objasnila da Romkinje prihvataju da je deo njihove kulture da se udaju mlade.
Kako je istakla, u porodicama boljeg socioekonomskog statusa one imaju veću potrebu za obrazovanjem i radom, i mogu da slobodno biraju kako će im izgledati život.
U toku trogodišnjeg programa pružanja pravne i psihosocijalne pomoći u podstandardnim romskim naseljima na Novom Beogradu i Zvezdari, ona je zapazila da je motivacija Romkinja za radnim angažovanjem na prilično niskom nivou, jer se brinu o deci.
Starije Romkinje, zbog nedostatka kvalifikacija i godina, niko neće da zaposli, ukazala je Stojanović i precizirala da većina njih nema završenu osnovnu školu, pa su usmerene uglavnom na poslove čišćenja objekata.
Govoreći o porodičnom nasilju prema Romkinjama, Stojanović je rekla da se susretala “sa nečim što bi moglo da liči na nasilje”.
Kako je ilustrovala, ima slučajeva kada je žena prijavila da je suprug ošišao ili da je “pala ili se okliznula sa bebom u stomaku”, ali Romkinje to ne prijavljuju kao nasilje.
Stojanović smatra da Romkinje nisu dovoljno ohrabrene da prijavile nasilje u porodici, jer “nemaju gde da odu” i napominje da među njima postoji “strah od socijalnih službi da im ne oduzmu decu”.
Upitana da li su socijalne službe strože prema romskim, nego prema ostalim porodicama kada je u pitanju oduzimanje dece, ona je odgovorila da joj nikada nije bilo jasno po kojem kriterijumu socijalne službe oduzimaju decu Romima.
Ukazala je da postoje neromske porodice istog statusa koje žive “u neviđenom siromaštvu”, ali im se deca ne oduzimaju, već se oduzimaju njihovim romskim komšijama koje žive neposredno pored njih.
Govoreći o diskriminaciji romske dece među vršnjacima, Stojanović je objasnila da roditelji navode da neće da šalju decu u škole, pošto ih ostala deca zadirkuju zbog toga što nemaju “adekvatnu odeću i obuću”, ali i zato što su izloženi nasilju.
Rekla je da je dobro što postoje večernje škole koje romska populacija prepoznaje kao ustanove u kojima može da se obrazuje i završi osnovnu školu, jer se oseća mnogo prihvaćenije zato što su tamo mahom romska deca, za razliku od redovnih škola.
Upitana da li su Romkinje upoznate da mogu da je prijave diskriminaciju, Stojanović je rekla da joj se nekoliko Romkinja požalilo da lekari ne žele da ih prime u zakazanom terminu.
Govoreći o masovnim primerima diskrimacije, naglasila je da u Beogradu postoji čitavo romsko naselje u koje Hitna pomoć uopšte ne želi da dolazi, pa su njegovi žitelji prepušteni sami sebi čak i kada su u životnoj opasnosti.
Romi “i znaju i ne znaju” da prepoznaju diskriminaciju, ali znaju ne mogu da se oslone na institucije, zaključila je Stojanović, piše FoNet.