Kad je Leskovac bio . . : Blagoje Stanojkin

LESKOVAC

Blagoja Stanojkin kd svrne kude Babičanci, vika na Jelicu Babičansku:

„Jelice – edno je ništa, dve su malo!“ „Ajde, ajde, čika Blagojo“, vika Jelica Babičanska I sipe mu ednu čašku rakiju. Kd gu popije Blagoje vika:„Daj jošjednu… Nesam došja na jednu nogu! A kd popije i drugu vika: „Sipi jošjednu, pa da bude i zaprega – bolje će se ore!Jer u Leskovac se tkoj zborilo; kd ore edna krava (čaška rakija) malo je. Bolje je kd su dve krave (dve čaške), a kd se pa u zapregu ispred dve govečiki u jaram zakačen za plug upregne i treće goveče – tg se

još bolje ore i veselije je. Blagoja Stanojkin je edanput gospodin čovek bija – u ruke mu stalno turska brojanica od klikeri od kaučuk nanizani na jak šusterski konac, stalno mota tuj brojanicu po ruke i misli. Na njega sve drap: drap odelo, drap šešir, obavezno drveni štap liht braon pa na drap, zimi preko cipele gumene kaljače – obavezno, a leti sunčani cvikeri, i puši… isključivo na muštiklu! Žena kd mu obole na srce, doktori vu rekoše da treba što više da ide u prirodu da se odmara. I Blagoje kupi trkačkog konja Kosmaja i svaku nedelju, a često i preko nedelju ide s ženu na banjanje na Moravu kude vodenicu ispod selo Veličkovci el pa otidnev s čeze u manastir Sveti Jovan

i na izlet si obavezno ponesev pogaču, sirenjce, đuveč el neko drugo jelo.

Knjiga ,,Muka i merak’’ Sava Dimitrijević

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare