I bi šta bi

LESKOVAC
Izbori su bili; bili i prošli, ili što bi Sava Dimitrijević, taj vispreni pripovedač i leskovački hroničar rekao: „Toj što je imalo da bude, dođe i beše.“ I bi šta bi. Sve što je trebalo da se dogodi, dogodi se! I više nema koje da prođuje, a koje neje već prošlo! Leskovac, i Srbija sa njim, dobili su To Što Su Tražili, a valjda i zaslužili – voljom građanki i građana.

Naprednjaci, kao što se i očekivalo, slave veliku pobedu. Prva mesta na izborima, kao devedesetih godina: socijalisti i radikali. Gospodo, devedesete su se vratile. Samo Rata da ne bude, jer sve je isto samo Njega (Slobe) nema! Međutim, kako je svaka Vlast od Boga, tj. Gospodnja volja ili je s Božjim dopuštenjem, nema mesta nikakvom kukumavčenju, ili ne daj Bože naricanju nad „zlohudom“ sudbinom Leskovčana u stilu: Veliki Bože, Spasitelju naš, budi Nam napomoć; mojoj voljenoj Srbiji i mom rodnom gradu; kao što nema mesta ni za nedostojna pitanja: Šta li smo Toliko Svevišnjem zgrešili, koliko smo se To Gospodu zamerili, pa nas ovako drakonski kažnjava – da nas izbriše iz ljudi!? Tražili smo – gledajmo, birali smo – uživajmo u izabranim političarima. Tačka.

Pobeda Naprednjaka vodi nas u „svetlu budućnost“, blagostanje, nove radne pobede, nova radna mesta, evropski standard kakav nikad viđen nije, naravno ko je lud pa u ovo poveruje; ali ono što je sigurno – na polzu, znanje i ravnjanje lakovernima i ovejanim dokoličarima – jeste da pantagruelska predskazanja pouzdano, tačno i nepogrešivo kažu da će vladavina Naprednjaka Srbiji doneti sledeće: „Slepi će baš slabo videti, gluvi jedva čuti; nemi neće ništa govoriti; bogataši će se malo bolje držati nego siromasi, zdravi bolje nego bolni; buve će biti uglavnom crne; žene će trčati pod muževe, starost će ovih godina biti neizlečiva zbog minulih leta. Zavladaće bolest strašna i pogubna; zloćudna, opaka, jeziva, nemila, sve će prestraviti; mnogi neće znati šta da čine. Tresem se od straha kad na nju pomislim, jer vam velim da će pošast biti – ime joj je BESPARICA.“
Dosadašnje opozicione stranke, iz straha od Novog i ne želeći da menjaju položaje, ostale su na istim opozicionim granama ili su pak sasvim nestale iz parlamentarnog života Leskovca. Sada kada u opoziciji ližu jedan drugom rane, neću ni jednu jedinu; ne želim da im u dane velikog posta, još i ja da stavljam so na živu ranu, ali sledeći tekst o njima! Kada prođu praznici i kada se strasti smire. Kada njihovo partijsko rukovodstvo shvati, a moralo je da shvati mnogo, mnogo ranije svoju palanačku aroganciju bez pokrića; svoju nesposobnost i neozbiljnost i da će svi oni tek sada biti sfumatozna, nevidljiva i ugluvo promičuća lica iz izbornog pira Leskovčana, naime Leskovčana koji su shvatili da su to stranke političkih jalijaša koje su se bila navrzla i sjatile da im prodaju Ciglu!

Sada o pobednicima.
Poznata je ona biblijska, Eklesiastova, istina da za sve postoji vreme: Svemu ima vreme i svakom poslu pod nebom ima vreme. Vreme kad se sadi i vreme kad se čupa posađeno; vreme kad se ćuti i vreme kad se govori… Držeći se životnog iskustva da je noć za san, dan za razmišljanje, a da su samo jutra za snove, ja u ovo ponedeljničko praskozorje, tj. u moje vreme kada se govori i sanja, pišem našem, leskovačkom gradonačelniku g. dr Goranu Cvetanoviću.

Prvo, kao što čaršijski red nalaže (bez obzira što su moje izborno-političke simpatije i moje političko vjeruju različiti, dijametralno suprotni kao nebo i zemlja, sa gradonačelnikovim) da se pobedniku čestita na pobedi, ja mu iskreno čestitam na uspehu. Kao drugo, u ovo prazničko jutro, na početku Strasne Nedelje, nakon pobede Naprednjaka, samo glasno razmišljajući nipošto ne deleći savete, mnim da bi naš sadašnji, ali i budući gradonačelnik trebalo da se oslobodi, i to odmah jer mu nisu potrebni, dosadašnjih: potuljenih poltrona, ulizica, evetefendija; profesionalnih šlihtara, čankolizaca – tih poluintelekta (pola ljudi – pola ništa); pušača, društvenih paramecijuma, udvorica, čauša, klimoglavaca, dvorskih luda, đavoljih šegrta; ljudi kojih se odriče rođena majka, a stidi, gnuša i ne prihvata za svoje, uža i šira familija.

Neka se gradonačelnik „zahvali“ takvom ološu (koji se je upišao od sreće što je On pobedio, nadajući se novim sinekurama), jer su svoju ulogu „Paloma toalet papira“ besprekorno odigrali i da ih kao takve, sada nikom više potrebne, nataknete na Crveni Ban, za dobrobit svoju i građana L., i za nauk potencijalnim, toliko rasprostranjenim, nastavljačima jednog od najstarijih i najunosnijih srpskih zanata i tradicije: Da uzmem što više para i privilegija za ovo moje sramno udvorištvo i pisanje raznih besmislica i budalaština. Neka se odmah otarasi svih „branioca“ njegovog lika i dela, tih likova koji su dobili novac unapred da samoinicijativno, samo da se dodvore, odrade sramne uholaži.

Gradonačelnik bi trebalo da zna da je jedini kredo tim rođenim prostitutkama: Gorane daj Pare, jer Nas do Bola interesuje samo Tvoja Lova, i kad nam je Daš branićemo Tvoj lik i Delo, dokle god se to Tebi bude Htelo! Šta će To njemu!? Ne treba mu, kao što mu nije potrebno njihovo nabacivanje i pisanje u ime njegovog „očuvanje lika i dela“ jer je: ljigavo, degutantno, prostačko, nepismeno, lišeno svake mere pristojnosti u javnim komunikacijama i mnogo više šteti G. C. nego što koristi. Neka im kaže: Iš, bre bagro, što dalje od mene! Ume To On.

Šta će leskovačkom gradonačelniku takvi opskurni likovi, od zla oca i gore majke, koji kao takvi nose kompleks zlostavljenog deteta, koji im, sada, u jesen života još više dolazi do izražaja. Gradonačelnik ne sme da smetne s uma da se, pod geslom „sve za keš“, te Ljudske Bede uvlače u Visoka dupeta, samo zbog svog dupeta. Kao treće, potrebno je da gospodin Cvetanović suzbije sujetu i pronađe i postavi svog dottore contrario kao kondicio sine kva non svog kabineta i svojih odluka; mladog, školovanog, obrazovnog, pametnog čoveka, kome će iskreno verovati, koji će ga pratiti u stopu i ako se, ne daj Bože, zanese na talasu kliktanja masa i hvalisanja, ako vidi da je u zanosu i da je pomislio kako dodiruje božanske visine, izgovori rečenicu: Ti si samo čovek.

Neka razmisli o tome, jer može i ume To On. Kao četvrto, neka se oslobodi, i to odmah, u prvim danima rukovođenja Gradom, kada je politički najjači, svih svojih dosadašnjih najbližih saradnika koji su, u sedam ujutru, bili spremni da se postroje i čekaju da im saopšti dnevnu pamet. Šta će njemu te sitne duše, bez pameti i svoga ja? Neka razmisli o ovome! Kao peto, gospodin Gradonačelnik, voleo bih da se složimo, sigurno zna da je kultura najznačajniji segment i životna supstanca – temelj svakog grada, zato što: „Ko vlada kulturom, vlada i zajednicom.“ Pa, ako je već tako, a tako je, neka uradi sledeće: Neka smeni, odmah, jer nanose neprocenjivu štetu ugledu Grada, dosadašnje direktore Narodnog pozorišta, Narodnog muzeja, Leskovačkog kulturnog centra i Gradske biblioteke.

Sa novim mandatom, dobijenim od građanki i građana Leskovca, neka Gradonačelnik okrene ćurak naopako i poruči leskovačkoj javnosti: Tako i tako su radili Žuti, i bilo je loše, ali isto tako i tako smo radili i Mi! Neka kaže, ne stideći se. Međutim, od sutra, sa novim saradnicima i novim ljudima na rukovodećim mestima u javnim preduzećima i ustanovama, radićemo samo i jedino: Ono što smo obećali, za dobrobit Leskovca i njegovih građana. Novo vino u nove mešine! Just do it! (Samo to uradi). Može? Neka Vam je srećan nov mandat dr Gorane Cvetanoviću; puno sreće i uspeha Vama u poslu sa Nama, ali mnogo, mnogo sreće i zdravlja, trebaća i daće Bog, i Nama sa Vama!
Za sam kraj, ukratko: ovi izbori nemaju mnogo smisla i raspisani su da bi se dobio predah, da se razračunaju Tomini i Vučićevi u samom SNS-u, i to na svim nivoima; oni su neka vrsta predigre, naš bal pod maskama, za verovatno mnogo zanimljivije predsedničke izbore sledeće godine, kada će najverovatnije biti i novi „vanredni“ parlamentarni.
U nedelju koja dolazi je najznačajniji hrišćanski praznik – Vaskrsenje. Molimo se Vaskrslom Gospodu Hristu, Gospodaru Života! Zvona zvone da Prizovu Boga Živoga i Istinitoga, Boga Nebozemnoga, jer Ovaploćenog i Razapetog i Vaskrslog, i Dolazećeg. Koji na Nebu živi i na Zemlji je Prisutan s nama u sve dane do svršetka veka(Mt.28,20). Jer, Vaskrs je pobeda večnog života nad smrću; svetlosti nad tamom; dobra nad zlom; ljubavi nad mržnjom; pravde nad nepravdom; mira nad svađom…
Svim pravoslavnim vernicima i ljudima dobre volje – Srećan Veligdan. Hristos voskrese – vaistinu voskrese!
dr Vjačeslav Nešić
P. S. Nedelja je dan i da se kresnete sa nekim, svojim jajcima, da vidite kolko su vi tvrda, pa da se dobro i natenane istucate; da ulepšate dan.
Lep dan, i svako dobro!

Prati
Obavesti me o
guest

4 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
nisi u pravu...
nisi u pravu...
7 godine pre

…svedok saradnik. On ovo pise o svom brata Docku, ali ne pise nista o svom SPO. Zato sto je Srpski pokret otpora sa Meska. Pa ga velika sramota. Ce vidimo sta ce napise o DS, DSS i Dveri, i ostalu opozicionu bulumentu?

svedok saradnik
svedok saradnik
7 godine pre

kako ja razumem kolumnistu i on je stao u red kod meska za poneku paricu, tako da je tekst odlican i iskren jer je pisao o sebi. Opoziciju ce pljuvati posle,kad bude siguran da je dobio apanazu. Ipak ne radi on na vetesiju.

Ovako se pise
Ovako se pise
7 godine pre

Vecko je car za kolumne. Ovo je sam vrh. Radikali i socijalisti unistice nacisto Srbiju, a i Leskovac. Ali traziii smo pa da sada gledamo.

Bane
Bane
7 godine pre

Alal vera na Nesica. Pise ove kolumne za cistu peticu. Sve sto je napisano istina je. Nek nam je bog na pomoc sa radikalima i socijalistima!