Zoran Jović Bleki, predavač i košarkaški trener na Pekinškom univerzitetu

LESKOVAC

Pre tri godine Zoran Jović Bleki je započeo svoje košarkaško trenersko putešestvije u kineskom Pekingu.

Radio je dve sezone sa mlađim kategorijama (uzrast od 5 do 16 godina) u američko-kineskoj školi košarke i bio zadovoljan svim okolnostima u kojima radi, a sa druge strane bili su zadovoljni i menadžeri i roditelji dece. U toku te dve Jović je dobio i mogućnost da radi sa ženskom kineskom „A“ selekcijom, gde je u martu 2018. individualno pripremao neke njihove igračice. Jedna od trenera je vodila „B“ selekciju, pa je zamolila trenera da radi i sa ovom selekcijom.
“Ispostavilo se da je cena koju je menadžer tražio previsoka za njih, jer je on na osnovu povećanja obima posla, tražio i veću sumu novca”, priseća se Jović zašto nije realizovan taj angažman.
“Ali, kontakt sa trenerom „A“ reprezentacije Šuom je bio vrlo dobar i on je primetio da tu ima stvari koje mogu da koriste razvoju kineske košarke. Posle nekih godinu dana sam opet dobio šansu da radim sa najkvalitetnijim kineskim košarkašicama i tu sam od trenera Lija, koji je praktično legendarni trener univerzitetske ženske košarke i koji je profesor na Beijing Normal University (Pekinški univerzitet sa nekih 20.000 studenata) od 2001. sa kojim je šest puta do sada osvajao univerzitetsko prvenstvo Kine, što je rekord. Oni mnogo ulažu u univerzitetsku košarku, jer im je to baza za regrutovanje igrača za njihvou prvu ligu. Praktično, oni su prekopirali američki sistem regrutovanja igrača za NBA ligu. Pozvali su me da dođem na taj univerzitet, rekli da im treba pomoć da nakon tri sezone povrate titulu. Međutim, ja sam bio zadovoljan poslom i pozicijom u tadašnjoj kompaniji, imao sam i dovoljno vremena da mogu da upoznam njihovu kulturu i filozofiju, što me je dosta interesovalo. Zato sam im dao plan i program šta mogu da uradim, ponudio da vodim nekih deset treninga, kako bi oni videli o čemu se radi, ali bih istovremeno radio i u staroj kompaniji. Oni su se složili i čak i iznenadili nekim fer odnosom sa moje strane. Posle drugog treneniga kouč Li mi je prišao i rekao da je to upravo ono što on traži, da ima mladu ekipu i da bi bilo dobro da radim sa tim igračicama. Ja sam prihvatio taj posao, to je bilo u decembru prošle godine i bilo je naporno, jer sam radio istovremeno dva posla, s obzirom da sam želeo da budem fer i prema mojoj staroj firmi. Oni su bili izuzetno fer i korektni prema meni, tako da nije bilo razloga da i ja takav ne budem. Čak su i mogli da mi prave neke probleme, ali kad su čuli gde ću i sa kim da radim, prihvatili su moj otkazni rok od mesec dana i poželeli sreću u daljem radu. Na neki način sam tu i shvatio kolika je veličina univerziteta na koji sam prešao. Vrlo brzo me je profesor Li ubacio i u nastavni proces i ja sam počeo da držaim nastavu za predmet košarka brucošima, postdiplomcima i njihovim najboljim studentima.


Sezona je završena 15. juna na najbolji mogući način, jer je osvojeno univerzitetsko prvenstvo Kine.
“Ispunili smo cilj, slavlje je bilo baš žestoko, kao da se radi o NBA timu… Inače, sistem takmičenja je turnirski, jer je Kina ogromna zemlja, pa je nemoguće organizovati neko ligaško takmičenje, plus što ima mnogo univerziteta. Najpre se igra 4-5 predturnira, odakle se dolazi na završni turnir sa 24 najbolje ekipa, zatim ostanu 12, a od njih četiri najbolja igraju fajnal-for. I to je na neki način preslikan sistem američke univerzitetske košarke…
Istorija ženske kineske košarke govori da su redovni učesnici svetskih prevnstava i Olimpijada unazad 30-ak godina i do sada imaju po jednu bronzu iu srebro sa oba takmičenja. Uslovi koje imaju za treninge su fantastični, kaže Jović.
“Svaki univerzitet ima po 3-4 sale i ima halu sportova u kojoj utakmicu može da prati 4-12.000 ljudi, zavisno od veličine univerziteta. Imaju, recimo, zatvorene plivačke bazene, 3-4 fudbalskih terena, od kojih je bar jedan sa prirodnom, ostali sa veštačkom travom… Infrastruktura kineskog univerzitetskog sporta je fenomenalna, mi tako nešto samo možemo da sanjamo. Što se ženske košarke tiče, tu postoji i interesovanje medija, postoje direktni tv prenosi, utakmice su posećene, naročito kad dođe do završnih takmičenja, tu je sve prepuno.
Sledeća sezona i ambicije su takve da ambicije, naravno, rastu.
“Mislim da ćemo u narednih pet sezona da osvajamo titulu, ali sam ja dobio zaduženje da nešto slično uradim sa muškom ekipom. Ona je malo u zapećku u odnosu na žensku, nemaju takvu istoriju i rezultate… Mislim da već naredne sezone možemo da budemo vrlo ozbiljna ekipa, naravno, ne mogu da garantujem da ćemo odmah psotići neki rezultat, ali kouč Li očekuje da se znatno poboljšanje vidi za neke tri godine, što i jeste neka realnost. Ja sam već počeo da radim sa tim dečacima i tu ima vrlo dobrog materijala…

DALJINA
Iako je daleko od Srbije i Evrope, iako postoji vrmenska razlika, Zoran Jović se trudi da bude u toku sa dešavanjima koji se tiču Srbije i evropske košarke.
-Internet je tu da znatno olakša stvari. Čitam izveštaje, jer je teško gledati direktne prenose, ali tu su odloženi snimci. Opet, preko nekih prijatelja sam pomogao jednoj agenciji da stupi u kontakt sa Anom Joković, potpredsednicom Košarkaškog saveza Srbije, kako bi se omogućilo srpskoj ženskoj reprezentaciji da dođe i odigra neke pripremne utakmice u Kini.

LJUBAV
-Ja jedva čekam da se vratim u Peking i da radim, jer mi ovaj posao objedinjuje dve velike ljubavi,- kaže Zoran Jović i pojašnjava da se radi o profesuri i trenerskom poslu.
-Nakon završetka fakulteta daleke 1986. moj prvi radni angažman je bio na tehnološkom fakultetu, gde sam bio asistent profesora za društvene nauke. Meni se to dopalo, ali ja to nisam prepoznao kao posao kojim ću da se bavim celog života. Sticajem okolnosti sam propustio okolnosti da se bavim poslom kojim volim… Tokom života sam menjao poslove, bio vaspitač u zatvoru, pa upravnik zatvora, ali svo vreme sam bio i košarkaški trener što mi je i najveća ljubav. Tako sam sada, u zrelim godinama u Kini objedinio te dve profesije koje me fasciniraju. Drago mi je kada mi studenti posle mog časa prilaze i govore da mi je predavanje izvanredno, a istovremeno nakon utakmice i vraćene titule, što nam je i bio cilj, shvatam da sam potpuno ispunjen čovek i presrećan što trenutno radim dva posla za koje mislim da su najlepši na svetu.

Prati
Obavesti me o
guest

4 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Djurica
Djurica
4 godine pre

Bez ovih komentatora što se u sve razumeju i sve znaju nijedan tekst ne može da se objavi! Srećom Leskovac pun dokazanih košarkaških profesionalaca, pa Bleki morao da se dokaže u Kini. Koe znajev Kinezi od taj dokazani profesionalizam u košarku…

Žile
Žile
4 godine pre

Bleki , bivši upravnik zatvora , zašto li beše otpušten ?

Cinjenice
Cinjenice
4 godine pre

Stanite,stanite nije bas sve kao tekstu. Bleki se nije dokazao kao profesionalac ni u kosarci ni u struci. U struci je bio dokazano koruptivan, a u kosarci osrednji samouki igrac leskovackog zdravlja.

Ofrlje cinjenice
Ofrlje cinjenice
4 godine pre
Odgovori  Cinjenice

Triput čitam tekst i nigde nisam našao da piše da se Bleki dokazao u koošarci ili struci… To li ti Bleki nije oplatio kafu u “Prolaz” pa koristiš priliku da ga opleteš?