NIŠ
U dvorištu Osnovne škole „Radoje Domanović“ rastu lubenice, dinje, paradajz, krastavac, boranija, čeri, kukuruz, rukola, peršun, ruzmarin, korijander… O školskoj bašti koja je dobila i sistem navodnjavanja kap po kap, brinu učenici škole, a kada povrće sazri i bude spremno za zimnicu vešte đačke ruke ga spakuju u tegle i ostave u školski špajz.
Tako su zaposleni u ovoj školi zajedno sa učenicima pokazali da se učenje u školi ne odvija samo u učionicama, a sve zahvaljujući Erasmus+ projektu “Living Students thanks to Living Classes” ili u slobodnom prevodu najbižem onome što se događa iza baštenske ograde to bi bilo „ da učenici slobodno žive u bašti“. Projekat finansira Evropska unija, a realizuje se u saradnji sa partnerskim školama iz Rumunije i Turske.
Prema rečima Dušice Tričković, direktorke ove škole, školska bašta je od posebnog značaja za učenike. Tu se spajaju biologija, geografija i hemija. Koordinator celog projekta je bibliotekarka u školi Ana Stanković Mihajlović, a u rad sa učenicima uključene su i Jasmina Milić, učiteljica kao i Gordana Rako, profesorka biologije.
„Poštovanje okoline počinje kod kuće ali i u školi. Kad deca aktivno učestvuju u kreiranju školskog okruženja onda i više poštuju taj prostor. Sama bašta zahteva svakodnevnu negu a svakodnevne obaveze podstiču učenike da razvijaju osećaj odgovornosti. Projektom je obuhvaćen i odnos prema prirodi i zaštiti životne okoline, zapravo vraćanju prirodi“, objašnjava direktorka Tričković.
Deca u školskoj bašti uče sve o biljkama, od njihove sadnje do spremanja za ishranu. Uče sa kog podneblja biljke potiču, kom rodu pripadaju, kako se uzgajaju i na kraju, kako mogu da se sačuvaju za duge zimske dane i njima obogati ishrana.
„Bašta se nalazi u jednom delu dvorišta i sada je prepuna povrća. Tu su nam lubenice i dinje koje ove godine deca prvi put uzgajaju. Uz njih je i nekoliko vrsta kukuruza, pa su tu i krastavice koje su nam ove godine dobro rodile. Posebnu pažnju poklanjamo začinskom bilju. Za rad u bašti zaduženi su učenici. Neki od njih za sadnju, drugi okopavaju biljke, njihovi drugovi ih zalivaju. Kada počne priprema zimnice svi dobijaju nova zaduženja. Donose tegle i ostali materijal koji je potreban, rade svi zajedno, ali su zato sada svi ponosni na svoj mali špajz koji se nalazi u holu škole“, objašnjava Dušica Tričković.
Školska bašta je ograđena izaštićena od pasa i mačaka kako ne bi stradale mlade biljke. Postoji i ptotvgradna mreža kojom se biljke štite od grada. Kada sve u bašti ozeleni ona postaje kutak u kome se najmlađi pa i oni stariji đaci okupljaju.
„U bašti se održavaju i čajanke jer deca sama uzgajaju i lekovito bilje. Uz šolju čaja oni uče jer je bašta često zameni i učionicu. Pokazali su da je potrebno samo malo dobre volje, kreativnosti, vremena i pozitivne energije da naše živote i da naše školsko dvorište oplemenimo i učinimo lepšim “, zaključuje direktorka Tričković.
Sredinom septeembra učenicima OŠ „Radoje Domanović“ dolaze u gosti vršnjaci iz Turske da razmene iskustva ali i da se druže i neuče ponešto o biljkama koje se koje se gaje na njihovom odneblju, a oni zasnaju nešto više o povrću koje uspeva u bašti niške osnove škole.