LESKOVAC
Pokret Socijalista i Gradski odbor SUBNORA Leskovac organizovali su uz nesebičnu pomoć Narodnog muzeja izložbu i tribinu povodom sto godina od početka Oktobarske revolucije u Rusiji, jednom od najvećih događaja, po njima, u istoriji radničkog pokreta. Božidar Vučković, predsednik leskovačkog odbora Pokreta socijalista, rekao je da je mali broj događaja u istoriji savremenog čovečanstva koji su opredeljujuće uticali na društveni razvoj naše planete kao što je Oktobarska revolucija.
„Od Francuske revolucije do danas uvek su postojale ideje za nasilnim promenama društva kako bi se uredili odnosi po meri neke pravde koja se u datom trenutku smatrala potrebnom radi napretka i boljih uslova života. Ponekad su se te promene izvršavale bezbolno, evolutivnim putem, ali nekada je to moralo da se uradi i silom, odnosno revolucijom. U prirodi je čoveka da teži promenama uslova u kojima živi i stvara. Ovo što se desilo 7. novembra po novom ili 25. oktobra po starom kalendaru u Rusiji prevazilazi sve promene koje su se do tada zabeležile u istoriji i opredelilo je razvoj čovečanstva do današnjeg dana.“
Vučković je dodao i da crno-belo prikazivanje Oktobarske revolucije od potpune negacije do apsolutne afirmacije nije pravi put sagledavanja ovog događaja.
„Današnja izložba, koja jeste u mnogome socrealistička, najbolje pokazuje rezultantu disonantnih potreba različitih slojeva u tadašnjoj Rusiji, kao i među onima koji su sanjali da tamo pronađu sebe. Nema dobre ili loše revolucije, već one koja menja i one koja to ne čini. Zato je obaveza mladih istoričara, politikologa i sociologa da realno sagledaju kako je do tada bilo, kako je to stvarno uticalo na razvoj države, društva i kulture i da se jasno distanciiraju od politikanskih tumačenja koja mogu da se koriste samo u dnevno-političke potrebe. Posebno sociologija ponašanja mora da objasni zašto je nasilje po današnjem vladajućem građanskom mišljenju kod revolucije neprihvatljivo, a kod kontrarevolucije prihvatljivo? Ako je pad Bastilje u Francuskoj revoluciji dan objedinjavanja franscuske nacije, onda Oktobarska revolucija zaslužuje da bude objedinjujući faktor za radnički pokret u čitavom svetu.“
Živojin Tasić, predstavnik Narodnog muzeja, obraćajući se okupljenima najpre je dobrodošlicu svima poželeo u svoje i u ime direktorke Muzeja Mire Ninošević.
„Ovom izložbom Narodni muzej pokazuje da ume da otvori svoje galerije i prostore i za inicijative koje pružaju građani, odnosno političke stranke ili organizacije. Reč je o jednom veoma važnom događaju u istoriji civilizacije, a ne samo u istoriji 20. veka. Zato je ova izložba važna i zato inicijativa koju su pružila ove dve organizacije od Narodnog muzeja prihvaćena. Oktobarska revolucija sa jedne sporedne strane imala je i veliki uticaj na razvoj Leskovca. Posle dešavanja u Rusiji veći broj ruskih građana je otišao u izbeglištvo i mnogi od njih su došli i svojim znanjima i veštinama doprineli da Leskovac doživi svoje tzv. zlatno doba, kako su ga neki autori nazvali, a reč je o tome da je postao praktično ekonomsko čudo u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Ima još puno uticaja Oktobarske revolucije na život kod nas, ali ovaj segment je sasvim dovoljan.“
Na izložbi mogu da se vide i po prvi put izložena dokumenta i eksponati vezani za Blagoja Nikolića, Leskovčanina koji je komandovao crvenogardejskim odredom u napadu na Zimski dvorac, kao i njegovu zajedničku sliku sa vođom Oktobarske revolucije Lenjinom. Nakon otvaranja izložbe usledila je i tribina na istu temu, gde su govorili istoričari Marija Milovanović, Nikola Ilić, Hranislav Rakić, Ivan Becić, kao i Miroslav Zdravković.
Treba da obeleže i godišnjicu Hitlera na vlast, jer je samo sticaj okolnosti doprineo da Staljin bude da drugoj strani. Osim toga, pobili su sličan broj sopstvenog stanovništva.