Srbija 53% usklađena sa spoljnom politikom EU, Albanija i Crna Gora 100%

BEOGRAD

Svih šest država Zapadnog Balkana imaju za cilj članstvo u Evropskoj uniji i deklarativno prihvataju Globalnu strategiju Unije i njene ciljeve ali usaglašenost tih država sa spoljnom i bezbednosnom politikom Brisela veoma varira i nije pokazatelj njihovog napretka u evropskim integracijama, pokazuje analiza fondacije Fridrih Ebert.

Usklađenost sa spoljnom politikom EU i postotak konkretne saglasnosti sa deklaracijama Visokog predstavnika i odlukama Saveta EU varira od 53%, koliko iznosi u Srbiji, preko 67% u slučaju Bosne i Hercegovine, 86% Severne Makedonije pa do 100% usklađenosti u slučaju Albanije i Crne Gore, pokazuje analiza nezavisne fondacije, bliske Socijaldemokratskoj partiji Nemačke (SPD).

U tekstu se pojašnjava da je spoljna politika jedan od prerogativa države i jedan od simbola nacionalne politike pa je zato praćenje usklađenosti kandidata za članstvo u EU sa spoljnom politikom EU jedan od jasnih pokazatelja postojanja stvarne volje i spremnosti za integraciju u EU, pogotovo kad se radi o pitanjima od najvišeg nacionalnog značaja.

Eventualna neusklađenost, pojašnjava se u studiji, jasno razotkriva stvarne pozicije i odnose moći i redosled spoljnopolitičkih prioriteta.

“Naravno, neslaganje s pozicijama EU događa se jednako i članicama i kandidatima za članstvo, ali je priroda procesa priključenja i neravnoteža u odnosima u tom procesu takva da se od država koje teže članstvu traži i očekuje više i u političkom, i u simboličnom, ali i u praktičnom smislu”, piše u analizi.

U studiji se naglašava da je svih šest zemalja Zapadnog Balkana među svoje spoljnopolitičke prioritete stavilo dobrosusedske odnose i regionalnu saradnju, da su sve vrlo aktivno uključene u niz regionalnih organizacija i inicijativa i da su odnosi u regionu, u velikoj meri i pod uticajem EU, daleko bolji nego ranije, iako su i dalje opterećeni otvorenim pitanjima i povremenim tenzijama.  

Kada je reč o Srbiji, navodi se da je ona podržala Globalnu strategiju EU, ali je u 2019. godini ostvarena usklađenost sa Zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom bila svega 53%.

“Osim što je procenat usklađenosti najniži u regionu, posebno indikativan je trend opadanja te usklađenosti. U 2013. godini, na primer, ostvareno je 89% usklađenosti, a u 2018. godini 52%”, navodi se u analizi FES.

Glavni razlog tog pada je, kako se navodi, neslaganje s odlukama i restriktivnim merama EU koje su se odnosile na Rusiju i Venecuelu, uprkos činjenici da je još 2016. godine usvojen Zakon o restriktivnim merama i sprovođenju međunarodnih sankcija.

Autori analize navode da Srbija iz principijelnih razloga podržava teritorijalni integritet Ukrajine, ali se, svejedno, ne pridružuje merama protiv Rusije, a i iza neslaganja  Beograda sa odlukama i merama EU prema Venecueli takođe stoji Rusija, čijim stavovima vlasti Srbije ne žele da se suprotstave ni na širem međunarodnom planu.

U analizi se ukazuje i na politiku vojne neutralnosti Srbije, koja ipak nije prepreka za njenu aktivnu saradnju sa NATO, ali i na činjenicu da je Srbija jedina država u regionu koja nije potpisala Sporazum o imunitetu američkih državljana pred Međunarodnim krivičnim sudom, pošto se slaže sa stavom EU u pogledu integriteta Rimskog statuta kojim je uspostavljen stalni krivični sud i vodećim principima EU oko sporazuma o identitetu.

“Iako opredeljenost za evroatlantske, to jest NATO integracije nije bila tema ove analize, moguće je neposredno zaključiti da je vojna neutralnost i spremnost na saradnju s drugim bezbednosnim akterima, poput Rusije, Belorusije ili Organizacije za kolektivnu bezbednost kojom takođe dominira Rusija, faktor spoljnopolitičkih neslaganja i tenzija u relacijama s EU”, piše FES.

U analizi se konstatuje da Srbija podržava mere i dokumente EU u oblasti prevencije konflikata, učestvuje u nekim aranžmanima za kontrolu izvoza oružja i instrumenata neproliferacije, i da učestvuje u pojedinim projektima i operacijama u sklopu zajedničke evropske odbrambene politike, kao i u miovnim misijama UN.

Poslednjih je godina, piše u analizi, Srbija intenzivirala saradnju i sa Kinom i Turskom, i posebno je upozorena da bilateralni sporazumi koje je potpisala sa Kinom treba da budu u skladu s standardima Unije, “pogotovo kad se radi o državnoj pomoći, javnim nabavkama, željezničkoj sigurnosti i interoperabilnosti”.

Pa ipak, “komparativna analiza ukazuje na to da stepen usklađenosti ne zavisi od stepena približavanja EU članstvu – što je najočiglednije na primeru Srbije, čija je usklađenost i procentualno i suštinski najmanja, a svejedno se, zajedno sa Crnom Gorom, smatra predvodnicom procesa u regionu”.

Ocenjuje se da to pokazuje da i sama EU “drugačije vrednuje i raspoređuje političke prioritete u procesu približavanja, u zavisnosti od države o kojoj se radi i njenog specifičnog konteksta, te da je u ovom trenutku za EU spoljnopolitička usklađenost više indikator nego vrhunski prioritet kad su u pitanju države Zapadnog Balkana”.

“Iako spoljnopolitička usklađenost Srbije s Evropskom unijom ima tendenciju opadanja, EU je svojim tretmanom Srbije dala do znanja da su vladavina prava i normalizacija odnosa s Kosovom, što se i odvija pod okriljem EU, oblasti koje diktiraju tempo približavanja članstvu”, ocenjuje FES.

Izvor: EURACTIV.rs

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare