Sporo do obeštećenja žrtava trgovine ljudima

NIŠ

Za 14 godina, od kako je trgovina ljudima kvalifikovana kao krivično delo u Srbiji, samo jedna žrtva je dobila naknadu štete. U postupku koji je trajao punih sedam godina žrtva je dobila pravo na obeštećenje. Zakon omogućava da se ove presude donose brže i lakše, kažu u udruženju ASTRA, organizaciji koja se bavi ovim problemom.

U Nišu je danas u Media reform centru organizovan okrugli sto na temu zaštite koju žrtve trgovine ljudima dobijaju u Srbiji, a zaključak je da se pravo na kompenzaciju veoma teško ostvaruje.

„Kazne, osim što su male, ni na koji način ne odvraćaju od budućeg činjenja krivičnog dela – ako se bavite oganizovanim kriminalom od koga zarađujete, ne oduzme vam se imovina, ostajete u zatvoru tri ili četiri godine, a to je prihvatljiv rizik profesije“, objašnjava Ivana Radović, predstavnica organizacije ASTRA koja je rekla je da je zabrinjavajuća činjenica da se procenat kazni koje su duže od pet godina smanjuje. Prosečna kazna u 2015 godini bila je četiri godine, što nije dovoljno. Ona dodaje da sudija u krivično-pravnom postupku ima mogućnost da odlučuje o imovinskom pravu žrtve, ali da se to tokom rada ove organizacije nikada nije desilo.

„Ostvarivanje prava na kompenzaciju za žrtve trgovine ljudima i generalno za žrtve nasilnih krivičnih dela vrlo je loše. To znači da kada neko postane žrtva trgovine ljudima od nje se očekuje da bude svedok, da pruži osnovne dokaze, te da se tako počinilac kazni, a žrtva  ne dobija ništa za uzvrat. Sudije u krivičnom postupku izbegavaju da odlučuju o imovinsko-pravnom zahtevu, upućuju žrtve na parnice, što je skupo, traje dugo, ne pruža zaštitu i onda imamo pravo komercijalno krivično delo gde trgovci zarađuju kroz eksploataciju žrtve. To loše utiče i na oporavak i na reintegraciju žrtve a loše govori o prisutupu pravdi u celini“, kaže Radović.

Samo zakonodavstvo Srbije propisuje zadovoljavajući nivo zaštitea li praksa nije zadovoljavajuća.

Kada je reč o položaju žrtava trgovine ljudima u krivičnom postupku, on je, prema rečima advokata, poboljšan u poslednjih deset godina. Ali  do naknade štete je sporo I teško doći. Trebalo bi da to bude lakše I brže.

„Kada govorimo o kompenzaciji trebalo bi da se umreže država, sudije i tužioci. Postoji mogućnost odlučivanja o imovinsko-pravnom zahtevu, što znači da žrtva može tražiti odštetu za bol i stah, međutim, u svim slučajevima žrtve se upućuju na parnicu. Žrtve su obično izuzetno siromašne i pravda im je teško dostupna. Teško im je da vode I izdrže taj postupak. On dugo traje I one ponovo preživljavaju traume. Imamo sekundarnu viktimizacija. “, objašnjava advokatica Dejana Spasojević-Ivančić.

U poslednje dve godine u srbiji je identifikovano 40 žrtava trgovine ljudima, državljana Srbije. U 50 posto slučajeva radi se o deci. Veći broj je žena ali u poslednje vreme povećava se broj dečaka koji su žrtvve radnog eksploatisanja.

Seksualna eksploatacija je najdominantniji oblik trgovine ljudima a žene su najizloženije. Postoje brojni načini vrbovanja, a najčešće se koriste lažna obećanja o besplatnim putovanjima u inostranstvo, lažni oglasi za posao, prinudni brakovi.

Znanje o tome ko sve može biti žrtva trafikinga, kako prepoznati žrtvu i kome se u tom slučaju obratiti za pomoć su, najbolji načini za prevenciju trgovine ljudima.

Okrugli sto koji je okupio predstavnike pravosudnih organa organizovao je Centar za devojke.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare