Saša Mladenović -Najhumaniji policajac

NIŠ

 

Nazivaju ga najhumanijim policajcem. Ovu “titulu” je dobio jer je sa svojih 36 godina dao krv čak 77 puta! On je Saša Mladenović, inspektor odeljenja Kriminalističke policije Policijske uprave u Nišu .  On je i donor koštane srži i vlasnik kartice za doniranje organa.

Kaže da je prvi put  dao krv sa 17 godina u srednjoj školi i od tada svake godine to čini četiri puta, a nekad i više , kada “prevari sistem” kako kaže, jer je četiri puta godišnje maksimalan broj davanja krvi.  Nekad ne prođe ni tri meseca koliko je potrebno da prođe da bi se ponovo dala krv .  To učini kad oseti potrebu ili je nekom ova životna tečnost potrebna da preživi.

 

“Nema centralizovanog sistema za praćenje davanja krviu Srbiji  , tako da kad odem u drugi grad iskoristim i tamo dam krv.  Ne znam da postoji neki mlađi davalac od mene sa većim brojem davanja krvi. Ima mojih istomišljenika koji su dali krv preko 100 puta, ali su oni stariji od mene.

“Daće bog da me zdravlje posluži, ja ću broj od 100 davanja dostići sa 42 godine. Za mene je najveća nagrada to što sam zdrav. Velika je sreća kad znate da ste davanjem krvi nekome  pomogli. To zadovoljsto je nemerljivo i to me ispunjava.”, kaže Saša.

Kaže da ga niko na to nije nagovarao.

“ Ne sećam se zašto sam to učinio prvi put. Bio sam srednjoškolac, možda i zbog dva slobodna dana”, kaže kroz smeh. Mada,  misli da to ima neke veze i sa datumom njegovog rođenja. Rođen je na praznik Svete Petke, dobrotvorke koja je ceo život posvetila pomaganju ljudima. I Saša je vernik, hrišćanin I kaže da je hrišćanski priteći nekome u pomoć kada je to potrebno. Odmalena pomaže,  tako je vaspitan. Biti vredan i human je prvo što je naučio u svojoj porodic.

Seća se da je dok je kao student stanovao u Beogradu njegova gazdarica izdala jednu od soba ocu i tetki osmogodišnjeg dečaka iz Podgorice koji je došao da se leči od leukemije. Dirnula ga je sudbina ove porodice I uradio je jedino što je mogao ponudio da da krv i trombocite

I tako svake godine. Preporučuje svakome ko je u mogućnosti da postane dobrovoljni davalac krvi. Njegova porodica ga u tome podržava.

 

“Uskoro će i moja supruga Marija postati davalac krvi. To do sada nije mogla, iako je želela, jer smo formirali porodicu, bila je trudnica i mlada majka . Imamo dva deteta, sina Vuka  i ćerku Stašu. Učim ih I vaspitavam kako su me moji roditelji vaspitavali – da vredno rade I da saossećaju sa nesrećom drugih i kad god je moguće da pomognu.

Nedavno mu je rođak bio na operaciji na VMA   pa je putem društvenih mreža organizovao davanje krvi. Odazvali su  mu se istomišljenici  prikupljena je potrebna količina životne tečnosti.

Kaže da ljudi imaju zablude vezano za davanje krvi.” Pa i automobilu kada se zameni ulje bolje ide. Čovek je zdraviji kad daje krv”, kaže.   Spreman je da se odmah odazove ako ga pozovu, jer će to možda nekome  produžiti život, “Ima li veće nagrada od toga?” poručuje Saša, .

Lertnje mesece Saša Mladenović provodi u rodnom selu Donja Trnava kod Prokuplja. Tamo je već šezdeset dana zaokupljen poljoprivrednim radovima. Tako se “odmara”. Godišnji odmor koristi da bi pomogao roditeljima na poljoprivredi. Zato je i u odličnoj kondiciji.

“Iako sam kupio stan u Nišu i praktično se tamo preselio, najviše vremena provodim u selu gde uvek ima mnogo posla. Volim Niš, ali i svoje selo gde sam odrastao u velikoj porodici sa babom i dedom i naučio koje su najveće životne vrednosti. Zato se ponosim što sam Topličanin “.

Saša Mladenović je ostvaren i zadovoljan čovek. Voli svoju porodicu, zadovoljan je što obavlja posao za koji se školovao, deca su mu poslišna, zdrava. Još kad bi se supruga , vaspitačica po struci, zaposlila, bio bi još zadovoljniji.

“Davanje krvi deo moje životne filozofije”, kaže najhumaniji policajac i dodaje “ Dok me služi zdravlje biti dobrovoljni davalac krvi”.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare