Sarita Bradaš: Srpsko društvo počiva na eksploataciji ženskog rada

BEOGRAD

Virusna epidemija više utiče na žene jer su najbrojnije među zaposlenima na „prvoj liniji“, pri čemu su dodatno opterećene radom u kući, brigom o deci, starima i nemoćnima. I dok mnoge države, međunarodne organizacije i nevladin sektor preduzimaju akcije kako bi se sprečio specifičan uticaj COVID-19 krize na prava žena, naša je vlast rodno slepa, jednako kao i ranije, izjavila je psihološkinja Sarita Bradaš za portal UGS Nezavisnost.

Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije Centar za demokratiju u razgovoru povodom Osmog marta rekla je da brojni domaći i strani izveštaji ukazuju na veoma nepovoljan položaj žena u Srbiji.

„Na posrednu diskriminaciju ukazuju podaci i indikatori u svim oblastima koje meri evropski indeks rodne ravnopravnosti: rad, novac, znanje, vreme, moć i zdravlje. Žene u Srbiji su neravnopravne u svim oblastima, a njihov nepovoljan položaj najviše je izražen u domenima moći (37,3) i vremena (48,7). Iako su mnoge zemlje EU daleko od ostvarenja rodne ravnopravnosti, u poređenju sa prosekom EU-28, Srbija najviše zaostaje u domenima novca (20,4 poena), vremena (17 poena) i moći (16,2 poena)“, navela je istraživačica.

Objasnila je da su i pre pandemije žene na tržištu rada Srbije bile u znatno nepovoljnijem statusu od muškaraca, što potvrđuju podaci o razlikama u stopama zaposlenosti muškaraca i žena (12,9 procentnih poena), razlikama u stopama nezaposlenosti (1,5 procentnih poena), i razlikama u stopama neaktivnosti (13,7 procentnih poena).

Najviše žena radi u sektoru usluga (68,6% od ukupnog broja zaposlenih), a znatno manje u industriji i građevinarstvu (19,9%) i poljoprivredi (11,5%). Unutar sektora usluga najveći broj žena zaposlen je u trgovini (212.000), obrazovanju (134,700) te zdravstvu i socijalnoj zaštiti (119.200). U sektorima zdravstva i socijalne zaštite žene čine 75% od ukupno zaposlenih, pri čemu je njihovo učešće u zanimanjima medicinskih sestara i tehničara 81,4%, a među lekarima 73%.

Žene čine i većinu u zanimanjima tzv. nižeg statusa (61%) gde su loši uslovi rada i niske zarade, pri čemu su najzastupljenije među prodavcima i zanimanjima ličnih usluga (69%), kao i među čistačima i pomoćnim osobljem (83%).

Navedeni podaci, prema rečima Sarite Bradaš, upućuju na to da je epidemija imala veći uticaj na žene budući da su upravo one brojnije među zaposlenima na „prvoj liniji“.

„Naše društvo počiva na eksploataciji ženskog rada kako u privatnoj tako i u javnoj sferi. Na stotine autora/ki feminističke ekonomije od 70-ih godina prošlog veka do danas upozoravaju na to da modeli rasta koji se zasnivaju na neoliberalnom konceptu deregulacije i privatizacije učvršćuju nejednake odnose moći između žena i muškaraca, reprodukuju rodne nejednakosti i eksploatišu neplaćeni ženski rad. Ako je to slučaj sa razvijenim kapitalističkim zemljama šta možemo da očekujemo u zemlji na poluperiferiji kapitalizma“, naglasila je Sarita Bradaš. 

Ona je navela da najnoviji podaci o razlikama u zaradama muškaraca i žena pokazuju da se u 2018. taj jaz produbio u odnosu na 2014. godinu.

„Zarade žena su manje od zarada muškaraca i u privatnom i javnom sektoru, manje su na svim obrazovnim nivoima i u svim zanimanjima i u gotovo svim sektorima delatnosti. Povećanje broja žena u prerađivačkoj industriji nije pokazatelj smanjenja rodnih nejednakosti već posledica toga da muškarci napuštaju slabo plaćene poslove motača kablova, a žene ih prihvataju jer bolje ne mogu da nađu“, rekla je Bradaš.

Pored eksploatacije, žene su posebno izložene i nasilju.

„Nešto više od petine žena od navršenih 15 godina doživelo je fizičko i/ili seksualno nasilje bilo od strane partnera ili drugih osoba, psihičko nasilje od strane partnera iskusilo je 44% žena, dok je seksualnom uznemiravanju od navršenih 15 godina bilo izloženo 42% žena, a svaka deseta je bila žrtva proganjanja. Trećina žena je prijavila iskustvo nekog oblika nasilja tokom detinjstva“, ukazala je Bradaš.

Podsetila je naGREVIO izveštaj (Ekspertska grupa Saveta Evrope) u vezi primene Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. U izveštaju se konstatuje da su u Srbiji preovladavajući patrijarhalni stavovi i stereotipi u vezi sa ulogama, odgovornostima i očekivanim ponašanjima žena i muškaraca u društvu i porodici.

„Uspostavljanje normativnog okvira, kako to pokazuje primer Srbije, ne znači i ostvarivanje jednakih prava žena i muškaraca u svakodnevnom životu. Razloge za neravnopravan položaj žena u svim oblastima vidim u nepostojanju političke volje da se sprovedu mere neophodne za uklanjanje diskriminacije i izostatak bilo kakvih sankcija za kršenje zakona“, rekla je psihološkinja.

Bradaš je posebno istakla „slepilo inspekcije rada“ koja je zadužena da kontroliše primenu Zakona o ravnopravnosti polova. Naime, rezultati tih inspekcija suprotni su brojnim istraživačkim nalazima o veoma izraženoj rodnoj diskriminaciji na tržištu rada. Prema dostupnim izveštajima Inspektorata za rad, u 2015. godini inspektori su obavili 3.157 nadzora i doneli samo dva rešenja o otklanjanju nedostataka. Za 2016. godinu nema podataka, dok u 2017. godini u 2.153 nadzora nije utvrđen ni jedan nedostatak. U 2018. izvršeno je 1.721 nadzora i doneto 7 rešenja, a u 2019. je posle 1.039 nadzora doneto samo jedno rešenje.

Bradaš ukazuje da se nova strategija zapošljavanja, kao ni prethodna, ne bavi problemom usklađenosti porodičnog i poslovnog života, iako je briga o deci, starima i nemoćnima jedan od glavnih razloga neaktivnosti žena na tržištu rada.

Takođe, indikativno je i to što je Nacionalna strategija za rodnu ravnopravnost istekla prošle godine, a da se još nigde ne pominje izrada nove.

Izvor : UGS Nezavisnost

Foto : Media centar

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare