Roštiljijada

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LESKOVAC

Roštiljijada u Leskovac – samo što neje počela. Sve gradske kapije širom otvorene za svi onija koji će dođev iz beli svet da edev – ćebapi i sve ostalo što se tura i peče na ckare. Al, kakvi ćebapi?

U ONOJ vreme za koje kažemo – Stari Leskovac ćebapi su bili – ĆEBAPI! I ćebapčije nesu žalili ni meso ni znanje ni vreme – da sve bude najbolje i da mušterije otidnev – da se pa vrnev!

Gurmansko vreme bilo i znalo se i koje je ćebap i kude se praviv i najblji i najgolemi ćebapi..

. Beše na Široku čaršiju i Milan ćebapčija, pa odovud Gavra kasapin, a odovud kasapin Lazić. Kasapi Gavra i Lazić dokarav meso u kola – zimi pred veče, a leti sobajle i Milan ćebapčija dođe kude Gavru i Lazića i vika: – Iseči odovde dva kila, pa mi iseči odovde tri kila – i tkoj bira meso i sortira ga za ćebapi. Kd donese meso u dućan – on ne melje meso ss mašinu, nego njigova žena Dana ss satr secka meso na sitni, sitni parčiki i ujutru kd se ćebapi pečev ti dođeš i kažeš:

-Ča Milane, daj mi sedam ćebapa (dva dinara) i leb za sto pare (pola dinar)!

A ono ćebapi – ooovolkiii! I Milan ti uz ćebapi turi i ednu popriku iz Lokošnicu, pečenu na ckaru zaedno ss ćebapi – po bađava! A ako si pa stalan mušterija – dade ti i dve lokošničke poprike pečene na ckaru – isto na pobađava! A lokošničke poprike – ooovolkeee! – ne mož gim se iznaedeš kkv ukus imav kd se ispečev zaedno ss ćebapi na ckaru! Ali, to je bilo vreme kad neje bila Roštiljijadsa ali su ćebapi bili – ĆEBAPI pa još OVOOOLKII!

Sava Dimitrijević

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare