Reditelji: Osnovati fond za podršku filma na prostoru bivše Jugoslavije

 

LESKOVAC

Najveći problem u filmskoj umetnosti na prostoru bivše Jugoslavije je nedostatak novca I zato bi trebalo osnovati regionalni fond iz koga bi se finansirala filmska ostvarenja, zaključak je konferencije reditelja iz zemalja sa prostora bivše Jugoslavije na kojoj su učestvovali Slobodan Šijan, Miroslav Lekić, Srdan Golubović i Darko Bajić iz Srbije, Ognjene Sviličić iz Hrvatske, INes Tanović (BiH), Antonio Mitrikeski (Makedonija), Aleš Pavlin i Sndrej Štritof iz Slovenije, kao i nekoliko studenata režije.

Reditelj Darko Bajić je objasnio da se ovaj vid finansiranja sve više koristi kroz razne koprodukcije  a i sve je više filmova u kojima igraju glumci iz nekih zemalja eks Ju prostora.

„Što se Srbije tiče mislim da bi smo sa nekih 10-15 miliona evra godišnje mogli da našu produkciju podignemo na nekih 20-30 filmova godišnje, a da ne govorimo o kratkim filmovima “, rekao je Bjaić koji smatra da bi se “iz toga, svakako izrodio i kvalitet.”

“Ali, ono što je najvažnije je da bi imali i kontinuitet u radu. Jer,  džabe što neko snimi film, pokupi nagrade na raznim festivalima, a onda čeka nekoliko godina da dobije novu priliku da uradi nešto. Dalje, ako država plaća investitorima po 10.000 evra za svako radno mesto, zašto te pare ne bi dala i u filmsku industriju, jer se u postupku rada na nekom filmu angažuje stotinak ljudi? Mislim da je 0,64 % budžeta koliko se odvaja sramota,”, rekao je Bajić na konferenciji reditelja koja se tradicionalno organizuje u okviru Leskovačkog filmskog festivala (LIFFE).

Reditelj Ognjen Sviličić je rekao da u Hrvatskoj imaju sreću da vlast ne može ugušiti film iako je pokušala, jer je pre neku godinu donet Zakon o filmu u kome piše da postoji nadležno telo koje odlučuje da li neki projekat može dobiti podršku Filmskog centra i da to telo  isključivo čine ljudi iz struke.

„To je jedna od osnovnih stvari, a druga bitna stvar je što smo uspeli dobili da sve hrvatske televizije koje imaju koncesiju nad cijelom području Hrvatske uplaćuju sredstva u filmski fond. Znači svako ko koristi ono što mi zovemo audio-vizuelnu djelatnost mora uplaćivat u nju. I treća stvar su bili ogromni poticaji koji je naše društvo reditelja i producenata uspelo izborit za strane filmove koji se snimaju u Hrvatskoj je da se vraća velika količina novca od poreza, tako da se ljudima isplati tu snimati”, rekao je Sviličić .

“Te tri stvari su dovele do toga da Hrvatska ima loših filmova, ali ih ima toliko da se pojavljuju i dobri filmovi. Ne mora svaki film biti remek-djelo, redatelj ima pravo i na grešku”, dodao je Sviličić koji je objasnio da je “ova potpora  jako bitna, jer mi svi živimo od toga, a to stabilno finansiranje smo uspjeli ostvariti tako što smo svoje nesuglasice i trvenja ostavili po strani i nastupili jedinstveno prema državi.“

 

Rediteljka koja dolazi Bosne i Hercegovine Ines Tanović je rekla da je situacija u toj državi potpuno drugačija, lošija i da je njoj film hobi, jer od toga ne može da se živi.

„Godišnje proizvedemo jedan do dva filma. Problem je što smo prinuđeni da zarađujemo od filmova, da ih prodajemo, a to je praktično nemoguće. Distribucija je na jako lošem nivou, mi smo ostali bez bioskopa koji se što uništeni ratom, što zbog nezainteresovanosti da se renoviraju. Ta mreža je jako loša, imamo samo multiplekse koji „vrte“ samo blokbastere”, rekla je Tanović.

“Distributeri nemaju nikakav interes da stave neki drugi film. Publika kad dođe na festival, što jeste takođe merodavno, jer vidimo da publike ima, da želi da pogleda takve autorske filmova, a kada krenu ti filmovi u bioskop onda nema publike. Problem je i u marketingu, ljudi ne znaju da tako nešto postoji. U Bosni ljudi najviše filmova prate na televiziji;“objasnila je ona.

 

 

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare