Protiv dualnog obrazovanja i prinudnog rada za decu

BEOGRAD

Za razliku od mnogih „javnih rasprava“ koje služe pukom fingiranju demokratskih procesa, današnja javna rasprava o nacrtu Zakona o dualnom obrazovanju, održana u sali opštine Vračar, bila je istinsko sučeljavanje različitih viđenja društva u kom živimo. Sa jedne strane, aktivistkinje i aktivisti kampanje „Ko krade rad“ i Levog samita Srbije – ali i mnoge druge zainteresovane pojedinke i pojedinci – su  pokazali da je važno glasno i jasno suprotstaviti se zakonima koji ne mare za javni interes i koji se jedino vode ostvarivanjem profita, dok su predstavnici ministarstva prosvete nemušto pokušali da odbrane neodbranjivi koncept dualnog obrazovanja, navode aktivistkinje i aktivisti kampanje „Ko krade Rad?“ i Levog samita Srbije .


“Naime, ovaj koncept, kako je definisan u predloženom nacrtu, faktički predstavlja sistem prinudnog rada za decu koja ne mogu birati da li će tokom školovanja raditi ili ne, već eventualno kod kog poslodavca će obavljati rad. Usvajanjem ovog zakona privatnim kompanijama bi se obezbedio sigurni priliv jeftine radne snage, dok bi zarada koja je propisana za rad učenika bila ograničena na najmanje 50% minimalne cene rada. Radna nedelja učenika bila bi ograničena na 35 sati što je zakonski maksimum za maloletna lica u radnom odnosu i međunarodni standard maksimalnog korišćenja dečijeg rada, a to praktično znači da će učenici raditi puno radno vreme za 65 dinara po satu, odnosno uz platu od oko 9.000 dinara za mesec dana rada.


Kao što se jasno vidi iz ovih podataka – i kao što je jasno bilo vidljivo i iz komentara koji su tokom prethodnih nedelja slati nadležnom ministarstvu, ali su i predstavljeni na današnjoj raspravi – eventualno donošenje ovog zakona predstavljalo bi katastrofu za sve osim za one koji bi da zarađuju na osnovu potplaćenog dečijeg rada. No, beskrupolozna borba za vlastiti privatni interes je nešto što se, nažalost, od poslodavaca može i očekivati, ali ono što bi sve trebalo posebno da nas brine i tera na otpor je činjenica da je država koja bi trebalo da vodi računa o javnom interesu, takođe, ovim nacrtom ponovo stala u odbranu privatnog kapitala. Zato su se aktivistkinje i aktivisti naše kampanje suprotstavili na različite načine – argumentima, transparentima, prekidanjem, pozivanjem na povlačenje nacrta. Utoliko je posebno licemerno bilo pozivanje predstavnika ministarstva na „tolerantan“ dijalog – naprosto, ne može se tolerantno polemisati sa idejom koja je u svojoj osnovi štetna i koja nema ama baš ni jednu jedinu komponentu koja bi na ma koji način mogla biti korisna za društvo. U prilog ovome govori da su svi komentari iz publike – bilo da su došli od naše inicijative ili od drugih okupljenih – izrazito kritički govorili o nacrtu i da bi jedino bilo logično njegovo povlačenje. Istina, svi su bili kritični osim jedne direktorke srednje škole koja je, u već poznatom desničarskom maniru, umesto da osporava makar neki od naših brojnih argumenata, pokušala da nas prokaže kao „strane plaćenike“ koji u raspravu unose „ideologiju i politiku gde joj nije mesto“.

Međutim, ovakve rasprave su upravo prostor u kome se mora voditi politička borba za pravednije društvo i aktivistkinje i aktiv

i

sti kampanje „Ko krade rad“ i Levog samita Srbije će i dalje nastaviti da se bore za njega” smatraju aktivistkinje i aktivisti kampanje „Ko krade Rad?“ i Levog samita Srbije.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare