LESKOVAC
( Nova Naša reč)
Povodom završetka Dekade inkluzije Roma (2005-2015) objavljen je prvi
izveštaj u kome se na osnovu postojećih podataka meri progres, ili
nedostatak istog, u pogledu inkluzije Roma i Romkinja u odnosu na
prioritete Dekade inkluzije. U izveštaju su korišćeni već dostupni
podaci koje su prikupile kako državne statističke agencije tako i
nevladine organizacije, dok je na osnovu rada eksperata i ekspertkinja
radne grupe za integraciju Roma i Romkinja Agencije za fundamentalna
prava sastavljena lista relevantnih indikatora integracije. Autori i
autorke se nadaju da će ova publikacija pomoći Agenciji za
fundamentalna prava i Evropskoj uniji da uspostave standardizovan
sistem indikatora i prikupljanja podataka o inkluziji Roma i Romkinja.
Osnovni ciljevi Dekade inkluzije bili su „zaustavljanje diskriminacije
i zatvaranje neprihvatljivih jazova između Roma/Romkinja i ostatka
društva“, naročito u oblastima zaposlenja, obrazovanja, zdravlja i
stanovanja, uzimajući u obzir i šire ciljeve nediskriminacije, rodne
ravnopravnosti i smanjenja siromaštva. Indeks inkluzije Roma sadrži
indikatore vezane za sve ove oblasti, a rodno raslojeni podaci su dati
gde god je to bilo moguće. Poredi se stanje po svim indikatorima
ukupne populacije zemlje, Roma i Romkinja zasebno (situacija Romkinja
ne poredi se sa ukupnom romskom populacijom već sa ukupnom populacijom
zemlje, što autori/ke obrazlažu time da nema smisla međuosobno
porediti stanja dve ranjive i isključene grupe). Dati su i posebni
izveštaji za 11 zemalja: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku,
Češku, Mađarsku, Makedoniju, Crnu Goru, Rumuniju, Srbiju, Slovačku i
Španiju. Pored opšteg zapažanja da bi prikupljanje podataka o
inkluziji Roma i Romkinja moralo biti češće i sistematičnije, ističe
se i da u mnogim zemljama nisu mogli da se nađu zasebni podaci o
muškarcima i ženama, posebno u pogledu indikatora o stanovanju i
primanjima (npr. u Albaniji, BiH, Bugarskoj i Makedoniji), a negde ni
kod pojedinih indikatora vezanih za obrazovanje, zaposlenje i zdravlje
(u BiH, Španiji, Mađarskoj i Rumuniji). Zemlje u kojima su dostupni
rodno raslojeni podaci za većinu indikatora su Češka, Crna Gora,
Slovačka i Srbija.
U izveštaju za našu zemlju, koji sadrži podatke iz 2014, 2011, 2005,
2004. i 2002, navodi se da se položaj Roma i Romkinja u pogledu
pristupa obrazovanju malo poboljšao kada je u pitanju osnovno i
sekundarno obrazovanje. Procenat visokoobrazovanih Roma i Romkinja i
dalje je blizu nule. Navodi se i da su Romi i Romkinje prezastupljeni
u specijalnim školama, dok je u predškolskim ustanovama primećen
napredak i nije zabeležena segregacija. Po pitanju indikatora vezanih
za zaposlenje smanjio se jaz između Roma/Romkinja i ostatka
populacije. Ipak, velikih broj Roma/Romkinja je bez radnog iskustva,
uključujući veliki broj mladih koji nisu ni zaposleni ni na
školovanju, a u ovoj grupi su naročito zastupljene devojke.
Poboljšanje situacije primećeno je i u oblasti stanovanja, iako i
dalje veliki broj Roma i Romkinja nema imovinska dokumenta i stanuje u
izdvojenim i prenaseljenim kvartovima. Stopa smrtnosti romske
novorođenčadi je duplo viša u odnosu na opštu populaciju, a prosečan
životni vek je 12 godina kraći. Iako nisu dostupni podaci o prosečnim
primanjima, procenjuje se da se broj Roma i Romkinja koji žive u
apsolutnom siromaštvu povećao, a da se oko 40% suočava sa
diskriminacijom.