Poljoprivreda: Kako skladištiti žitarice?

LESKOVAC
Da bi poljoprivredne proizvode sačuvali u zdravstveno ispravnom stanju za upotrebu najvažnije su preventivne mere koje treba svaki proizvođač da sprovede. Čuvanje i skladištenje žitarica nije jednostavno zbog toga što su žitarice podložne kvarenju a posebno napadu raznih skladišnih štetnih organizama. Prostorije koje se koriste za skladištenje treba da budu suve, sa određenom temperaturom i mogućnošću da se lako provetravaju.
Najveći problem i žarišta novih infekcija, kao i napada štetočina predstavljaju neutrošene zalihe žitarica koje postoje u skladištu. Ako u skladištu već postoje poljoprivredni proizvodi iz prethodne proizvodne godine, treba ih iskoristiti ako su za upotrebu ili obavezno fizički odvojiti od nove robe. Skladište treba detaljno očistiti od ostataka proizvoda, prašine, paučine, sve pukotine i udubljenja na zidovima, tavanici , podu treba zatvoriti, jer u tim pukotinama mogu ostati štetočine i izvršiti zarazu novih proizvoda. Nakon toga obavlja se higijensko krečenje tavanice i zidova, a za tretiranje praznih skladišta mogu se koristiti sledeći insekticidi : Actellic 50 EC u količini od 0,75-1,5 ml/m ² uz dodatak 25-150 ml vode na m ² ; Etiol tečni koncentracije 0,2-0,3 % (20-30 ml u 10 l vode) uz utrošak 7-8 l emulzije na 100 m² . Prilikom tretiranja obavezno je da proizvođač koji obavlja tretiranje koristi zaštitna sredstva , zaštitno odelo, rukavice, obuću, masku zbog velike otrovnosti ovih preparata.
U ovako pripremljeno skladište unose se samo zdravi proizvodi koji nisu zaraženi i koji imaju manji procenat vlage, ispod 12%. Manji procenat vlage onemogućava razmnožavanje i razviće većine štetočina u skladištu. Povoljna temperatura za razvoj skladišnih štetnih organizama je u intervalu od 15 – 35 stepeni. Van ovih granica usporava se razmnožavanje i razviće a ako se desi da ekstremne temperature traju duže može doći i do uginjavanja štetočina. Proizvodi koji su zaraženi ne smeju se unositi u skladište da ne bi došlo do njihovog širenja na nezaražene proizvode.
Prilikom berbe kukuruza treba obratiti pažnju na prisustvo plesni na klipovima. Najčešće se javljaju gljive Fusarium sp. i Aspergilus flavus. Simptomi koje izaziva Fusarium su u vidu plesni bele do ružičaste boje, često se dešava ako je jača zaraza da se komušina slepi uz klip kukuruza. Vrste roda Fusarium sintetišu veliki broj fuzariotoksina. Simptomi koje izaziva gljiva Aspergilus flavus su u vidu plesni zeleno žute boje i više se javljaju u sušnim godinama, pri čemu ove gljive mogu da izazovu lučenje mikotoksina, aflatoksin . Mikotoksini predstavljaju sekundarne metabolite gljiva koji se termičkom obradom ne mogu uništiti i ostaju trajno u biljci i njenim proizvodima. Toksikogene gljive najčešće vrše infekciju klipova kukuruza koji su oštećeni zbog prisustva štetočina kao što su kukuruzni plamenac ili pamukova sovica.
Proizvođači beru kukuruz u klipu ili u zrnu, a preporuka je da prilikom berbe kukuruza, kukuruz treba brati kada je vlaga zrna manja posebno kod kukuruza koji se bere u zrnu zbog toga što uglavnom proizvođači skladište kukuruz na beton gde je moguća pojava kondenzacije a samim tim povećanje vlažnosti i pojava plesni. U najvećem broju slučajeva ranija setva znači i manju koncentraciju mikotoksina. Ne treba ostavljati klip da se suši na njivi zbog pucanja zrna, jer su takva oštećenja mesta infekcije patogenim gljivama.
Tokom godine skladišta treba redovno čistiti, kontrolisati uskladištene proizvode da li ima prisustva štetnih organizama, provetravati kako bi se temperatura u skladištu snizila. Ako se utvrdi prisustvo plesni na kukuruzu takve klipove treba odstraniti iz skladišta.
Mirjana Petrović, mast.inž.polj.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare