Pilot paraglajdera ostvario uspeh na prvom nastupu

LESKOVAC

Dvadesetdvogodišnji Aleksandar Milošević, pilot paraglajdera i član leskovačkog Aerokluba „Saša Mitrović“ okušao se tokom 2020. godine kao takmičar u disciplini paraglajdinga. Na svom prvom nastupu, na prvenstvu Srbije, u konkurenciji brojnih i  mnogo iskusnijih pilota, plasirao se na sredinu tabele, ostvarivši rezultate ne mnogo slabije od majstora ovog vazduhoplovnog sporta.

Pored vazduhoplovstva, Aleksandar se bavi muzikom, aviomodelarstvom, radioamaterstvom, ali kako sam kaže, najviše volim letenje. Član je aerokluba „Saša Mitrović“ Leskovac od 2009. godine, a paraglajding obuku i prve susrete sa letenjem započeo je 2015. u paraglajding klubu „Grunf“.  Sa šesnaest godina je imao svoj prvi visinski let. Takmićii se i predstavlja Aeroklub „Sasa Mitrovic“ i grad Leskovac u paraglajding disciplini u preciznom sletanju.

Na pitanje – otkud u paraglajdingu, Aleksandar odgovara:

– I ja se ponekad zapitam zašto i kako. Uvek sam govorio u sebi – zašto ne volim fudbal kao i svi ostali, nego sam  se odvajao uz paraglajdere, zmajeve, modele avione, aviosimulacija, ptica, maketa aviona, papirnatih aviona, helikoptera, pa čak i kesa i svega ostalog što je bilo oko mene, a moglo je da poleti. Verovatno je da sam u prošlom zivotu tutnjio kroz oblake ne znam ni sam kojom letelicom. Čak sam i veranje doživljavao kao let, pa moje roditelje nije moglo da iznenadi da sam na nekom visokom drvetu, na  krovu ili dalekovodu. Tako da sam znao: čim malo odrastem, plava prostranstva će biti i moja.


Bio sam najradosnije dete planete onog trenutka kada se javio taj osećaj. Imao sam  šesnaest godina. To što mi se dešavalo, izgledalo je donekle poznato. Ne znam kako, ali bio je to osećaj iz sna  koji sam do tada sanjao. Bio mi je poznat, kao da nije postojao prvi put.  Nije mi teško da noćima i danima pišem o mom samostalnom odvajanju  zemlje, gde ja biram svoje mesto gore, ali sigurno znam da to neću uspeti da vam do kraja prenesem lični doživljaj kako mi je  bilo kada sam prvi put poleteo. Ako i vi poletite, doživljaj će ostati nedoreceni, ali će vam bar deo toga biti dočaran.
Aleksandar kaže da u vreme početka bavljenja vazduhoplovstvom nije bilo uslova za upis u školu pilota vaiona ili jedrilica, pa se  paraglajding pokazao kao najpristupacniji i najeftiniji.

– U srednjoj skoli sam pronašao  posao, zaradio svoj novac i krenuo na obuku. Posmatrati i istraživati  svet iz ptičije perspektive je mnogo velika i zanimljiva stvar. Krilo paraglajdera  je mekog tipa, a ne čvrsta konstrukcija kao kod aviona i jedrilica, pa samim tim moramo da razumemo kretanje vazduha da ne bi doslo do kolapsa. Kao ptice tumačimo i razmišljamo gde smemo, a gde ne smemo da proletimo. Paraglajder nema svoj pogon,  nemamo motore, već se oslanja na prirodu. Ako ima termike, možemo da ostanemo satima u vazduhu i uživamo „buku samoce“.  Jednostavno, stavite svoju opremu na leđa,  popnete se na vrh i osvojite svoj let, spustite se  paraglajderom  na zemlju, i dan je ispunjen.- prića Milošević
-U prvom letu, onog časa kad sam se odvojio od tla,  nastalo je uživanje, ali  uz razmišljanje o sopstvenoj  bezbednosti. Međutim, znao sam tada da je to samo kratak let koji moram da odradim onako kako me instruktor navodi preko radio  veze. Kasnije, tokom iskustva kad se prođe kroz različito kretanje vazduha, da se oseti nispono, ili termika, ili turbulencija i razne situacije, onda nema sta da vas iznenadi, jer sam već prolazio kroz to. Ujedno, te situacije me uveravaju da sa letenjem nema šale, i da je određena doza straha istovremeno i pokretač za izučavanje letenja i anđeo cuvar.

Pričajući o iskustvima i iskušenjima kroz koje vazduhoplovac prolazi tokom obuke, Aleksandar kaže da je sa wim radio instruktor  Vlada Jankovic iz Nisa.

-Dobar pedagog, dobar čovek i vrhunski instruktor, takmicar, pilot  paraglajdinga.- sređuje svoje utiske Milošević.  -On je zaslužan što do sada,  za 5 godina bavljenja ovim sportom, nisam imao nikad većih problema. Moj instruktor je uvek govorio da je najbitnije da se tokom bavljenja paraglajdingom doceka i penzija. I uvek je,   kao pravi profesionalac, stavljao bezbednost na prvo mesto, a to je najbitnije u ovom sportu. Neizmerno mu hvala za brigu koju je pokazao tokom moje obuke. I posle raznih situacija koje smo mu proređivali,  nije odustajao  ni od jednog kandidata, već nas je učio i prenosio nam  znanje da budemo što bolji. Neizmerno  mu hvala za sve što radi i što je uradio da bi nas obrusio u prave pilote, a nije nimalo lako. Moram da pomenem i  Miloša Marjanovica, pilota paraglajdera iz Leskovca , koji mi je ugradio ljubav za paraglajding i upoznao sa instruktorom i ostalom ekipom iz Niške banje. Miloš zivi i radi u Gadžinom Hanu i sada često zajedno uživamo u ovom sportu. Rado se družim i odlazim na letenje i sa  vlasotinačkim  paraglajdistima,  Zokijem  i Becom,  koji su uvek tu kao dobri domaćini i drugari.-

Aleksandar naglašava da je u vazduhu najvažnije biti prisebani, posvećen tehnici pilotiranja, merama bezbednosti i alternativa za postupanje u svakom trenutku.

-Naravno uz to ide da, na  svakom letu,  nadograđujem svoju tehniku i usvajam nova iskustva. Uvek razmišljam korak unapred  kako bi neprijatne situacije sveo na minimum. Najlepši je osećaj kada uspešno sletiš i ponovo kažeš sebi – mogu opet gore. U takvom postupanju je tajna veština svakog dobrog pilota paraglajdera, pa se tako ostvaruju i sportski rezultati na takmičenjima. Disciplina „precizno sletanje“ se uvežbava svaki put kad se poleti. Tako da je svaki let moja vežba za naredno takmičenje. Uvek na sletiste postavim cilj, i nastojim da sletim baš u centar. Tako vežbam i treniram.
Planovi su da letim dok mogu, da grad Leskovac i Aeroklub Saša Mitrović predstavljam na svakom takmičenju jer sam sada jedini iz grada koji se takmici u nekoj vazduhoplovnoj disciplini. Takođe, imam ideju da, uz  pomoć grada i Aerokluba, otvorimo sekciju paraglajdinga, jer postoji veliki potencijal za bavljenja ovim sportom na principu letenja na povlačenje,  za šta je potrebna dugačka pista i posebno vitlo. Ono čemu najviše težim, i što imam u planu, je da svakom zainteresovanom omogucim letenje u tandemu sa mnom,  i da svako moze da dozivi let. Jednostavno,  cilj mi je da Leskovac postane centar paraglajdinga, da kod nas dolaze ljudi iz celog sveta kako bi se takmičili, leteli, učili,  družili se…

…U ranom detinjstvu i,  bio sam siguran da ću da ostvarim svoj san o letenju, ali sam imao i jednu veliki kočnicu u sebi. Bio sam svestan i razmišljao – da li ću imati uslova za sve to. Moja je poruka – NIKAD NE ODUSTAJTE,  čak i kada mislite da nećete uspeti, velika ljubav i želja će pobediti sve, i ništa neće pobeći. Samo će biti potrebno vreme.  Ali, na kraju ćete biti srećni, i reći ćete sebi – USPEO SAM!  …

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare