BUJANOVAC
Da li je članstvo u „odgovarajućoj“ političkoj partiji od presudnog
značaja za dobijanje zaposlenja u bujanovačkoj Opštinskoj upravi ili
nekom javnom preduzeću? Da li je partijsko zapošljavanje postalo
pravilo u jednoj od najnerazvijenijih opština u republici, ili su
slučajevi pronalaženja radnog mesta na takav način retki, tek na nivou
incidenta?
Stavove o ovoj temi za JUGpress su izneli mladi građani Bujanovca iz albanske i romske zajednice.
Za mlade i obrazovane ljude u najproduktivnijim godinama, ali
nezaposlene već nekoliko godina dileme nema – partijsko zapošljavanje
je sveprisutno u Bujanovcu.
I ovo konstatuju mladi ljudi iz sve tri zajednice, albanske, romske i srpske
„Učlaniš se u stranku, postaneš aktivan član, što u zavisnosti od
nivoa obrazovanja i afiniteta podrazumeva aktivnosti kao što su
lepljenje predizbornih plakata, odlasci na raznorazne mitinge,
skupljanje potpisa, sigurnih glasova – i onda čekaš da dođe na red
rešavanje tvog pitanja kada se „tvoja“ stranka dočepa vlasti. Samo
zbog posla ogromna većina i Albanaca i Srba ulazi u stranke. Oni koji
to ne žele, ako imaju mogućnosti započinju svoj biznis, ako ne –
odlaze odavde, Albanci u inostranstvo, Srbi u Beograd“, priča za
JUGpress mladi Albanac, koji nakon dvogodišnjeg čekanja na
posao, jer je bez prethodnog ostao zato što je firma propala.
Ekonomista iz Bujanovca, koji je na evidenciji NSZ nekoliko godina, iznosi i druge faktore
koji obezbeđuju radno mesto.
„Članstvo u stranci je na prvom mestu, naravno, ali ovde ti i
adekvatno geografsko poreklo može obezbediti radno mesto, ako si iz
„pravog“ sela ili okoline – naći će se nešto sigurno. Treća solucija
je da platiš za radno mesto, ima i toga“, kaže ovaj mladi Albanac i
dodaje da više i ne pokušava na konkursima.
„Dosta mi je poniženja, a i nema nikakve svrhe, ovde se konkursi
raspisuju pro forme, sve se zna unapred i ko će biti primljen i da li
neko već radi na tom radnom mestu za koje se raspisuje konkurs – ako
ga uopšte bude“.
Slično misli i mlada Albanka sa diplomom Ekonomskoh fakulteta.
Ona se, nadajući se da će taj potez prekinuti dugu potragu za radnim mestom, učlanila u stranku.
„Posedovanje odgovarajuće partijske knjižice samo po sebi nije
dovoljno. Mali broj konkursa koji budu objavljeni uglavnom su
„skrojeni“ po meri onih za koje se proceni da su značajno doprineli
stranci. Nektivni članovi ostaju nevidljivi“, ističe naša sagovornica.
„Postalo je uobičajeno da vas vrednuju samo i jedino na osnovu toga da
li i kojoj stranci pripadate, to je uslov svih uslova. To će vam reći
i poslodavaci, naravno „u poverenju“. Koliko je sve to daleko otišlo
govori i činjenica da čak ni besplatne kurseve NSZ ne mogu da pohađaju
nezaposleni koji nisu članovi stranke,“ tvrdi ona. (kraj) DB/LJS