Novi tragovi ranih sedentarnih zajednica u južnoj Srbiji na lokalitetu Svinjarička čuka

LEBANE-LESKOVAC


Sistematska arheološka istraživanja na lokalitetu Svinjarička čuka nastavljena su
i tokom 2021. godine. Međunarodni tim stručnjaka je tokom ovogodišnje kampanje
prikupio nove podatke o naseljavanju na ovom lokalitetu tokom neolita i bronzanog
doba.
Višeslojni arheološki lokalitet Svinjarička čuka nalazi se na blago uzvišenoj
terasi Svinjaričke reke, severozapadno od lokaliteta Caričin grad, u opštini
Lebane. Ovogodišnja istraživanja usmerena su na proučavanje dva ključna perioda
praistorije: ranog neolita koji počinje pre približno 8000 godina i poznog
bronzanog doba pre oko 3500 godina. Arheološki ostaci oktiveni prilikom
ovogodišnje kampanje pružaju važne podatke o prošlosti ove regije koja se naslanja
na južno Pomoravlje, a koji su do sada bili u velikoj meri nepoznati.
Tokom 2021. godine, oktirveno je više objekata koji pripadaju starčevačkom
horizontu ranog neolita. Objekat za koji stručnjaci smatraju da je stariji
karakterišu ostaci kamenih blokova za koje se pretpostavlja da su stajali u vezi sa
nadzemnom drvenom konstrukcijom objekta, odnosno nosećim stubovima. Sudeći prema
nalazima gorelog lepa i pleteri, nadzemni deo objekta je bio izrađen od čvrste građe.
Pored mogućih ostataka peći i podova, unutrašnji deo objekta sadržao je i veliku
količinu arheološkog materijala karakterističnog za starčevački horizont, poput
keramičkih posuda, kamenih alatki i figurina. Ostali objekti otkriveni prilikom
ovogodišnjih istraživanja ukazuju i na jednu mlađu fazu starčevačkog horizonta,
ukazujući na dugotrajno naseljavanje ove rečne terase tokom neolitskog perioda,
između 6000. i 5600. godina pre naše ere. Mlađi objekti okarakterisani su lakom
građom u tehnici pleteri i lepa, jamama i nalazima koji se mogu dovesti u vezu sa
pripremanjem hrane.


Novodobijeni podaci doprinose boljem razumevanju procesa neolitizacije u ovoj
regiji i pružaju odogovore na pitanje pojave zemljoradnje i prvih sedentarnih
zaednica pre oko 8000/7500 godina. Ovi podaci će biti interpretirani u kontekstu
Balkanskog poluostrva, odnosno glanog komunikacionog pravca koji je spajao Egeju i
Balkan, tzv. Moravsko-vardarskog koridora. Rezultati istraživanja mogli bi da
doprinesu hipotezi da centralni Balkan i Srbija predstavljaju ključne regije za
razumevanje širenja neolitskog načina života (zemljoradnja i sedentarizam) u Evorpu.
Značaj i povezanost Leskovačke regije u prošlosti prati se i u mlađim periodima
praistorije, o čemu nam svedoče tragovi naseljavanja na lokalitetu tokom poznog
bronzanog doba, odnosno ostaci kuće koji su otkriveni tokom ovogodišnje kampanje.
Stambeni objekat o kome je reč opredeljen je u period između 15. i 13. veka pre naše
ere, dok ga keramički nalazi opredeljuju u brnjičku kulturu. Kuća je relativno dobro
očuvana, i predstavlja prvi istraženi objekat ovog tipa u regiji, a koji je detektovan
geofizičkim snimanjima još 2017. godine. Pojedini bronzani, kameni i keramički
nalazi, koji stoje u vezi sa kućom, ukazuju na aktivnosti poput proizvodnje tekstila i
pripremanje hrane, dok ostaci karakterističnih arhitektonskih elemenata ukazuju na
moguće ukrašavanje zidova kuće i postojanje kamene substrukcije.


Projekat Pusta reka (Pusta Reka Research Collaboration) iniciran je 2017. godine
između Austrijske akademije nauka (Barbara Horejš) i Arheološkog instituta u
Beogradu (Aleksandar Bulatović). Regionalni fokus projekta predstavlja Leskovački
basen koji pokriva površinu od približno 1600 km2
, i čije se prvo naseljavanje
povezuje sa neolitskim periodom pre oko 8000 godina.
Treći dugoročni partner na projektu je Narodni muzej u Leskovcu.
Zajednička istraživanja finansirana su od strane Austrijskom naučnog fonda (FWF
project NEOTECH no. P32096-G25) i Inovacionog fonda Austrijske akademije nauka,
koji pokrivaju troškove tekućih iskopavanja i pratećih analiza.

Fotografije: F. Ostmann/Austrian Academy of Sciences

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare