LESKOVAC
U želji da doprinesemo boljitku svih nas, naša skromna redakcija rešila je da počne malo i da predlaže šta, kako i zašto treba raditi. Za početak, nismo hteli da idemo daleko, samo do centra grada, a u centru je, kao, što svi znamo, hotel „Beograd“. Ili ono što je od njega ostalo.
Stotinak soba (114, ako sam dobro izguglao) sa oko 200 (194 po tom istom Guglu) kreveta je povremeno tema medija i dokonih građana kada se povede rasprava na temu koliko smo upropastili hotel u najstrožem centru. I tu obično krene i preračunavanje koliko sad para treba uložiti da se opet vrati onaj sjaj i namena… A kako pare nisu problem, jer ih nema, naš skromni predlog je da napravimo od hotela turističku destinaciju. Ulaganja su tu minimalna, jer ne trebaju nikakve investicije, sve je već pripremljeno! I još se otvori mesto turističkog vodiča koji bi radoznalim turistima pojašnjavao gde su i šta gledaju, šta sve ljudska ruka i um mogu da urade…
Već vidim dešavanje:
„Poštovani turisti, nalazimo se u restoranu gde su se dogodile brojne svadbe, maturske večeri, godišnjice mature, ispraćaji u vojsku… Kaži mali, šta te interesuje? A, ispraćaji… Znaš, sinko, nekada se obavezno išlo na služenje vojnog roka, a porodice su taj čin proslavljale ispraćajem regruta uz pesmu, igru… Kao i svadba, samo je povod bio…. E, to… Sigurno tvoj tata ili neko iz familije može da ti priča o tome… Izvolite, dragi turisti, u ovu prostoriju… Tu je bila kuhinja, gde su se spremali razni specijaliteti u kojima su gosti uživali. Mi imamo u planu da rekonstruišemo kuhinju baš onako kako je izgledala, jer da se primetiti da nema ni skara, ni šporeta, ni frižidera, nema ničega, neko je to negde odneo odavno… Krenimo na sprat, da vidite gde su bile sobe. Gospođo, vi ne možete u sandalama, pa rekli smo da su obavezne čizme. Molim vas, javite se kolegi da vas opremi adekvatno! Znate, mnogo je srče po podu, neko je polomio stakla. Mi nismo hteli to da sklanjamo, hteli smo da sačuvamo autentičnost ruiniranog hotela. A, među nama, mnogo puta se dešavalo i da bude srče tokom pomenutih proslava, znate, gosti su često lomili čaše u trenutku kad ih pogodi pesma, pa ovo dođe kao nešto u slavu i sećanje na ta lepša vremena…“
Pošto je hotelu odavno isključena struja, za odvažnije turiste, one koji su skloniji avanturama, mogu se organizovati noćne posete, uz baterijske lampe, ili sa onim rudarskim šlemovima na glavama. Možda malo prilagoditi okolno ulično osvetljenje da se dobije zanimljiva igra senki u hotelu. Takođe, uz minimalna ulaganja može se gostima omogućiti sunčanje na vrhu hotela, pošto je potkrovlje u požaru od pre par meseci postalo otvoreno, pa sunčevi zraci nesmetano prodiru. Moguće je organizovanje i istraživačkih poseta za specijalizovane grupe koje bi nalazile odgovore na filozofska pitanja „Otkud ovi omoti od špriceva tu?“, „Svrha kondoma na podu“…
Turisti bi, pre ulaska u objekat, potpisivali papir na kome piše da to rade na svoju odgovornost. Ovo bi se radilo zbog dvostruke koristi – daje se značaj nekoj mističnosti, ukusu opasnosti, nečeg zabranjenog, ali i skida odgovornost sa organizatora ako gost zapati neku koleru, tetanus, neki prelom ili šta već…
Verujem da bi, uz minimalna ulaganja, moglo dobro i da se zaradi tako što bi neku filmsku ekipu ubedili da snime neko filmsko remek delo na lokaciji hotela. Žanrovi od naučne fantastike do horora i postratovskih dešavanja se sami nameću, ali uz malo mašte može se tu smestiti i neka ljubavna drama ili tinejdžerska komedija.
Znači, nekadašnji simbol grada vrlo lako opet može postati simbol grada, neuspešne privatizacije i preduzimačkog duha nas Leskovčana, piše leskovački nedeljnik Nova Naša reč
NAŠ PREDLOG: OD HOTELA „BEOGRAD“ NAPRAVITI TURISTIČKU DESTINACIJU