Ko je odgovoran što Vlasotince ima probleme s vodom?

VLASOTINCE

 

Prvi projekat u rešavanju vodosnabdevanja Vlasotinca urađen još 60-tih godine prošlog veka.
Ko je dozvolio Nišlijama da preotmu deo vode iz reke Ljuberađa, koja pripada slivnom području opštine Vlasotince.
Katatstrofalna poplava krajem juna 1988.godine, nametnula novu studiju vodosnabdevanja Vlasotinca iz ,,živog” toka reke Vlasine kod sela Boljara. Cela bivša Jugoslavija priskočila u pomoć te 1988.godine, ,,Fabrika vode” se pušta u rad bez upotrebne dozvole, uz brojne zloupotrebe koje i dan danas opterećuju poslovanje JKP ,,Vodovod” – kaže za Novu Našu reč direktor vlasotinačkog ,,Vodovoda” Zvonko Ilić.
Koliko je voda važna, najbolje je opisao francuski pisac Malog Princa, Antoan de Sent Egziperi (1900-1944), koji je kada je u pitanju njeno veličanstvo VODA zapisao : ,,Ti nisi potrebna životu – Ti si život”. I, baš je tako. Tu ne treba ništa dodati, a još manje oduzeti. Voda je, uistinu, život.
Voda za piće jedan je od centralnih problema čovečanstva, pa su procene da će se za nekoliko decenija čovečansto ozbiljno suočiti sa nestašicom pitke vode. Ovaj problem godinama muči gotovo celu vlasotinačku opštinu, posle obimnijih padavina, posle topljenja snega, i u sušnom periodu. Cela misterija traje dugo, čak, predugo, a nikako problem vodosnabevanja u opštini Vlasotince još nije trajno rešen. I, pitanje kada će biti rešen, i da li će biti uopšte rešen. Da li se nazire rešenje ili se još uvek ide ,,po šumama i gorama”, u potrazi za rešenjem, za sada, niko nema odgovora na ovo pitanje.
U želji da demistifikujemo mnoge (ne)jasnoće kada je u pitanju istorijat vodosnabdevanja u vlasotinačkoj opštini i svega onoga što se dešavalo u prethodnom periodu za sagovornika imamo
prvog čoveka JKP ,,Vodovod”, Zvonka Ilića, diplomiranog fiziko hemičara, sa kojim ćemo, u neposrednom razgovoru, obraditi temu pod radnim naslovom ,,Istorija vodosnabdevanja Vlasotinca, sa osvrtom na trenutno stanje i predlogom mera za rešavanje problema”. Da se kaže otvoreno i bez i malo uvijanje, sve ono što običan čovek ne zna, sve u želji da istina o vodosnabdevanju u Vlasotincu izađe na svetlost dana. I, to od prvog čoveka JKP ,,Vodovod” iz Vlasotinca, koji je u ovoj javnoj ustanovi više od dve decenije, i zasigurno najbolje poznaje mnogo toga što dugi ne znaju.
NNR: Kada su napravljeni prvi koraci u rešavanju vodosnabdevanja u opštini Vlasotince ?
– Još 60-tih godina prošlog veka, napravljen je Idejni projekat izgradnje akumulacije ,,Vlasina”. Po tom projektu, trebalo je da se trajno reši pitanje vodosnabdevanje Vlasotinca, Niša, Leskovca, Prokuplja, kao i navodnjavanje plodnih oranica u slivu Vlasine, uz proizvodnju struje, kako je bilo navedeno u samom projektu. Predviđena visina brane bila je 70 metara, i u to vreme bila je mnogo isplativija od akumulacije ,,Selova” na Jablanici. Međutim, na volšeban način, isakazana je veća površina potrebna za navodnjavanje, a koje objektivno na terenu nije bilo, što je iziskivalo da se visina brane podigne sa 70 metara na novih 90 metara.
Povećanje brane za dodatnih 20 metara u značajnoj meri finansijsjki bi poskupelo izgradnju samog projekta akumulacije ,,Vlasine”, pa je doneta odluka da se gradi akumulacija ,,Selova” na Jablanici, a samim gradovima, pojedinačno, je ostavljeno da sami rešavaju pitanje vodosnabdevanja u svojim opštinama.

Posle toliko godina, uzgred, da kažem i to da akumulacija ,,Selova” na reci Jablanici nije završena – započinje svoje kazivanje o istoriji i problemima vodosnabdevanja u vlasotinačkoj opštini, prvi čovek vlasotinačkog ,,Vodovoda”, Zvonko Ilić, inače, po struci, diplomirani fiziko hemičar.

NNR: Pošto, očigledno, nije bilo ni malo sreće sa početnim pokušajem rešavanja vodosnabdevanja za Vlasotince i još nekoliko opština sa juga Srbije, koji su novi potezi, potom, usledili ?
– Od 1962.godine za potrebe vodosnabdevanja Vlasotinca započeto je ispitivanje mesečnih i godišnjih protoka, Kozaračke, Bistričke i Rastavničke reke koje je trajalo sve do 1987.godine. Dakle, punih 25 godina. Kao prelazno rešenje, 1964.godine, gradi se tzv. ,,Stari vodovod”, kapaciteta 35 lit/sek, koji je koristio veoma izdašne podzemne vode nastale podizanjem kote koji je diktirao preliv brane, takozvani ,,Jaz” kod ,,Starog mlina”. Voda se filtriranjem kroz pesak i uz dezinfekciju hlorom dovodila do potrebne ispravnosti. Rezervoar u Rovinama od 500 metara kubnih je nivelisao dnevnu i noćnu potrošnju a ovakav vid prečišćavanja vode bio je moguć, jer je reka Vlasina, tada, bila u kategoriji prve klase.


NNR: U toj čudnoj hronologiji događanja oko samog vodosnabdevanja stiže i ,,Slučaj reke Ljuberađe”. Legenda, kaže da je u frigijskom gradu Gordiji postojao vrlo zapetljan čvor, koji je, po legendi rešio Alksandar Makedonski. Ko je koga u tom Gordijevom čvoru reke Ljuberađa nadmudrio, ili čak reći i nasamario ?
– I ako reka Ljuberađa pripada slivnom području reke Vlasine i opštine Vlasotince, niški ,,Vodovod”, 80-ih godina prošlog veka, iz veoma bogatih izvora Ljuberađe uzima oko 350 litara vode u sekundi. Ne shvatam ni sada, posle toliko godina, zašto je rukovodstvo naše opštine dozvolilo uzimanje izvorišnih voda od strane grada Niša, a da nikome nije palo na pamet da za potrebe trajnog rešenja vodosnabdevanja Vlasotinca obezbedi 100 litara vode u sekundi.
Pošto, po pravilu, jedno zlo ne ide samo, odgovorni iz vlasotinačke opštine, prave još jednu grešku, gotovo katastrofalnih razmera. Kako su meštani Ljuberađa zabranili izgradnju akumulacije u svom selu Ljuberađi, iz koje je trebalo svake sekunde da u slivno područje ubaci jedan kubni metar vode, što je i bio i uslov uzimanja ovih voda, rukovodstvo opštine Vlasotince gradi branu u Vlasotincu neposredno kod mlina na ruševinama starog “Jaza”. Kada je brana na reci Vlasine izgrađena, nastali su problemi u vodosnabdevanju. Došlo je do nagomilavanja velike količine mulja u jezeru. Posle nešto manje od godinu dana, od izgradnje brane, i kada su ustave po prvi put bile podignute, da bi se očistilo dno od nagomilanog mulja, ,,Stari vodovod” je ostao bez vode. Tek, tada su odgovorni iz grada shvatili da su bespotrebno potrošili ogroman novac, najpre, na rušenju starog ,,Jaza”, a zatim i na samoj izgradnji brane. Jasno je kao dan, da ustave moraju uvek biti zatvorene, kako bi Vlasotince moglo da ima vodu za piće. Pošto niko od nadležnih nije preduzimao nikakve mere u sanaciji nastalih problema oko vodosnabdevanja, količina mulja u akumulaciji je za nekoliko godina narasla da voda nije mogla da prođe šljunkoviti deo za filtraciju, pa su u vodovodu bili primorani da pumpama prebacuju vodu iz akumulacije na prostor ,,Starog vodovoda”, da bi se obezbedila potrebna količina vode. Zbog velikog mulja u jezeru, prosto je bilo nemoguće kupati se u njemu .
NNR: Odlukom opštinskog parlamenta, 1987.godine, doneta je odluka o raspisivanju i zavođenju samodoprinosa, radi rešavanja vodosnabdevanja u Vlasotincu. U izradi samog projekta, kod samog projektanta, bilo je određenih nedoumica ?
– Koristeći 25-godišnja ispitivanja protoka Kozaračke, Bistričke i Rastavničke reke. Beogradski ,,Energoprojekt” je dao više varijanti vodosnabdevanja i kao najisplatljiviju prikazao akumulaciju na Bističkoj reci uz dopunu iz reke Rastavnice zahvatom iz ,,živog”” toka reke. Najskuplja varijanta je bila zahvatanje vode iz reke Vlasine i njeno prepumpavanje. Projektant je predložio akumulaciju na Bistričkoj reci kod naselja ,,Suknari” i gravitacijsko dovođenje do pozicije sadašnje fabrike vode i zahvatom živog toka na reci Rastavnici.Kao prva faza, na poziciji sadašnje crpne stanice sirove vode, planirano je još jedno postrojenje, slično starom vodovodu kapaciteta 35 lit/sek, gde bi se voda prepumpavala do rezervoara na sadašljoj lokaciji fabrike ,,Rovine”, koji bi kasnije služio kao distributivni bazen. Plan je bio da se sa 70 lit/sek, Vlasotinčani snabdevaju, dok se ne izgradi i napuni akumulacija na Bistričkoj reci je imao smisla, jer bi se kompletna infrastruktura kasnije iskoristila realizacijom krajnje faze i trajnog rešenja problema vodosnabdevanja, piše leskovački nedeljnik Nova naša reč.

Kompletan tekst u štampanom izdanju Nove Naše reči i na linku

 

KO JE ODGOVORAN ŠTO VLASOTINČANI NEMAJU TRAJNO REŠENO PITANjE VODOSNABDEVANjA

 

 

.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare