Mladom pijanisti nagrada za najperspektivnijeg umetnika u Srbiji

NIŠ              

 ArtLink nagrada za najperspektivnijeg mladog umetnika u Srbiji za 2019. godnu uručena pripala je mladom niškom pijanisti Vladimiru Aćimoviću, a uručena mu je na tradicionalnom Novogodišnjem koncertu u dvorani Kolarčeve zadužbine.

Mladi Aćimović je na koncertu izveo dela Frederika Šopena, Petra Čajkovskog, Enrikea Garandosa i Nikolaja Matnera. Nastupao je u okviru programa ArtLinka za mlade talente, sa kamernim orkestrom ArtLink mladi virtuozi.

                        “Ova nagrada se dodeljuje već 15 puta zaredom i za mene je velika čast to što su mene odabrali da ove godine budem dobitnik iz razloga  jer su dobitnici te nagrade ljudi koji su već, donekle, afirmisani i visoko kotirani u međunarodnim okvirima, a  među njima su i moji prijetelji i kolege”, kaže sedamnaestogodišnji pijanista Vladimir Aćimović.

                        Kaže da je sve ispalo neočekivano . Da je dobitnik nagrade saznao je 25.decembra, a već 5.januara je morao da drži koncert na Kolarcu.

                        “Nisam ni znao da se nalazim u toj priči pa je iznenađenje bilo utoliko veće”, dodaje Vladimir.

                        Mladi niški pijanista ima tek 17 godina a već je na drugoj godini muzičke akademije u Beogradu. Zapravo, dodaje on, pola vremena je u Beogradu a drugu polovinu provodi u Gracu. Pri tome jako zbunjuju njegove godine. Objašnjenje je u tome što je u svom životu sve nekako ubrzao zarad ljubavi prema muzici i klaviru.

                         “Na Fakultetu umetnosti u Beogradu i Gracu sam na drugoj godini. Osnovnu školu sam završio ubrazano, dva razreda za jednu godinu, srednju Muzičku školu  takođe. Prva dva razreda sam dao redovno, a treći zajedno sa četvrtim. Tako da sam  srednju školu završio sa 16 godina i onda sam  upisao paralelno fakultet u Beogradu  i Univerzitet umetnosti u Gracu u Austriji i trenutno sam na dvostrukim studijama”, priča  Vladimir.

                     Vreme provodi u trouglu Niš- Beograd- Grac.

                      “U Nišu provodim sve manje vremena, samo kada želim da posetim porodicu, a i u Beogradu i u Gracu profesori imaju dosta razumevanja za mene tako da nemam problema kada su studije u pitanju.Fakulteti su samo naizgled isti, ali i jedan i drugi zahtevaju puno rada, tu su i dva profesora klavira, tako da i ne može da se kaže da je sve isto”.

                     Vladimir je zadovoljan tima kako stvari za sada idu. Uglavnom je sve po planu.  Mada je još mlad razmišlja i o budućnosti.

                      “Voleo bih jednog dana da  upišem doktorat što se tiče školovanja, a kada se radi o karijeri nisam siguran da bih želeo  da budem u jednoj zemlji. Voleo bih da  to bude neka internacionalizacija, da ne izgubim veze sa Srbijom, da kroz neke projekte ili zaposlenja  budem prisustan na našoj muzičkoj sceni i povezujem više muzičkih sredina”, kaže ovaj maldi pijanista.

                     Ovaj talentovani pijanista se nije slučajno našao u muzičkom svetu. Potiče iz porodice u kojoj je muzika deo svakodnevice. I mama i tata su profesori klavira, pa je nekako bio logičan sled stvari da i Vladimir zakorači u svet muzike.

                     “Još dok sam bio mali želeo sam da se bavim muzikom, ali je za taj period vezana  jedna mala anegdota.  Kao mali sam jako loše pevao pa su i tata i mama smatrali da nisam dovoljno talentovan da upišem muzičku školu. Pošto sam bio uporan i opredelio se za klavir ja sam u roku od šest meseci, a imao sam tada samo sedam godina, dobio prvu nagradu u Šapcu, pa u Nišu,  a kruna te prve godine školovanja je bilo takmičenje  u Italiji gde sam, potpuno neočekivano, dobio nagradu kao apsolutni pobednik  celog takmičenja. Tamo sam sreo puno profesora i dobio neke stipendije. Mislim da je tako sve krenulo. Nakon toga sam počeo da radim i sa doajenom bugarske klavirske pedagogije profesorkom Milenom Kurtovom. To je  izgledalo tako što sam nekoliko puta mesečno išao kolima do Bugarske, tri sata je trajao put, imao čas od tri sata i tri sata se vraćao. Bilo je naporno, ali je urodilo plodom”, priča Vladimir.

                     Malo je i vremena i prostora da se nabroje sve nagrade koje je ovaj mladi pijanista osvojio u svojoj dosadašnjoj karijeri. Sa ponosom se seća Italije koja je bila njegov početak, a onda je usledilo takmičenje u Ohridu, pa Češkoj , a onada je sa 13  godina imao tu čast da u Moskvi nastupa sa Predsedničkim orkestrom Rusije i predstavlja Srbiju na festivalu  “Melodika pokolenja”, na predlog Ministarstva kulture Srbije. Dve najsvežije nagrade koje želi da pomene osvojio je u Belgiji u Briselu  i u Španiji  gde je dobio prvu nagradu u najstarijoj kategoriji.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare