LESKOVAC
Piše: Milan Petrović, trener KK „Aktavis akademija“
Rad sa mladima za mene predstavlja izazov i zadovoljstvo. Po završetku studija (Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja) dobio sam vrlo zanimljiv zadatak, rad sa decom od 9-11 godina, a danas posle osam godina igrarija, ali i napornog rada, došli smo do kraja jednog poglavlja, s obzirom da ta generacija već drugu godinu za redom igra sa najboljim juniorima Srbije u okviru Jedinstvene juiniorske lige. Što se tiče rada i metoda treniranja, to najviše zavisi od pedagoga, tj. trenera. Moje metode dosta se razlikuju od nekadašnjih, dosta blaže i prisnije prilazim deci, gde pokušavam da izbacim autoritet i nateram decu da rade što više, a da pri tome budu srećna i zadovoljna. Moja očekivanja su da oni zavole to što rade, a potom da budu posvećeni i vredni, kako bi lakše ostvarili svoje ciljeve. U ne tako davnoj prošlosti treneri su tražili disciplinu i zasnivali odnos na strahopoštovanju. Metode učenja i radu su se evidentno promenile sa vremenom u kojem živimo. Moramo znati da zakoni koji se menjaju direkno utiču na razvoj deteta! Tehnologija, razvoj kompijutera i ceo novi moderni sistem naterali su decu da se manje kreću, a time i usporili njihove funkcionalne sposobnosti. Deca sve manje koriste ulicu i neke prirodne stvari, kao na primer penjanje po drveću, hodanje na gredi, preskakanje konopca, vožnja bicikla, trčanje po pesku i kamenju…Dalje, i broj dece je evidentno manji. Za to nam nije potreba neka velika računica, vidimo da se i broj dece smanjio po školama.
Zašto se sve manje dece bavi sportom
Uzeću u obzir moj primer, gde je broj dece u jednoj generaciji bio oko 80 polaznika, a danas je taj broj skoro četiri puta manji! Koji je razlog smanjenja broja dece? Možemo nabrojati više faktora:
-nedostatak elementarnih uslova za rad
-nedovoljan broj školovanih trenera
-nekvaliteta tad trenera
-neangažovanje trenera, što deca brzo prepoznaju
Sve su to stvari koje utiču na decu dolazi do brzog razočaranja i odustajanja. Da li su deca angažovanija? Iako je košarka grupni sport, svako dete individualno napreduje i radi, pa imamo decu koja više rade i posvećenija su od svojih vršnjaka. Ali, opet, dosta zavisi i od trenera. Da li trener prepoznaje kod njih vrhunskog sportistu, koja deca poseduju više talenta ili rekreativnog sportistu koga treba usmeravati na drugi način, sa zdavim ciljevima i rekreativnim pogledima na sport. To najbolje vidim kod generacije koju trenutno treniram, a to su juniori dečaci stari 18 godina. Oni su svesni svojih mogućnosti i talenta koga poseduju. Neki igrači dosta su aktivniji i više rade od svojih vršnjaka.
Nekad i sad
Sport nekada i sad se promenio. Danas viđamo dosta naporniji rad, sa mnogo više treniranja. Možda se nećemo svi složiti sa mojom konstatacijom, ali današnji sport je dosta zahtevniji i traži mnogo više odricanja i posvećenosti. Nekada smo imali igrače koji su bili talentovani i to je bilo dovoljno za profesionalno bavljenje sportom. Danas je to dosta drugačije, došlo je do pomeranja sportskih granica. Mladi igrači teško dobijaju šansu zbog svojih fizičkih sposobnosti. Nekada se pričalo 90% talenat 10% rada, danas je to vec 95% rada i 5% talenta.
Ipak…
I na kraju, a možda je to i ono najvažnije. Zašto deca treniraju? U početku je to ljubav, zadovoljstvo, sreća, adrenalin i želja za pobedom. Vremenom sve to postaje veliki pritisak, jer moramo reći da je novac taj koji je promenio način razmišljanja i samim tim i granice sporta i njihove fizicke napore! Ali, ono što je najvažnije je da, bavili se sportom profesionalno ili rekreativno, iz zadovoljstva ili nekih drugih razloga, ostanite što duže u sportu i bavite se što više. Sport će vam to sigurno vratiti dobrim!
Bravo Petrovke svaka ti je ko u Njegoša.Najveći problem je nestajanje naroda.Ja sam trenirao rukomet moj sin košarku a to su gradski sportovi kao i odbojka osim fudbala koji je bio i ostaće selski.A seljaka u gradu sve više tako da je to razlog a i vođenje finansija ljudi koji nemaju tri čuke o gore navedenih sportova.Postali smo selendra i kasaba,a Srbija zemlja trećeg sveta.
Bravoooo. Ovo je jedan od boljih tekstova koje sam procitao. Dobro je i danas cuti ovakve ljude, i dalje postoji tracak nade u ovom gradu! Ne samo ove lažne političare i njihova obecanja!