LESKOVČANI BEOGRADSKE DIJASPORE : SLOBODAN ČUKALOVIĆ

BEOGRAD-LESKOVAC

 

(Nova Naša reč)

www.novanasarec.org.rs

Mnogi leskovački maturanti su upisali i završili Rudarsko-geološki fakultet Univerziteta u Beogradu. Zato su oni pozvani da sagledaju trenutno stanje i perspektive u ekspoloataciji ruda, minerala i termalnih izvora u Južnomoravskom regionu i Jablaničkom okrugu. Za razvoj novih tehnologija od posebne je važnosti i priprema mineralnih sirovina. Strategija razvoja regiona mora da se oslanja na relevantna ekspertska mišljenja.                       [Autor)

Dipl. inž. Slobodan Ćukalović

Diplomirani inženjer rudarstva Slobodan Ćukalović je priznati ekspert za upravljanje poslovanjem rudnika, kao i za celokupnu oblast rudarstva. Ispit za člana Čete za spasavanje i stručni ispit za rad na rukovodnim mestima u rudnicima je položio 1976. godine. Zato je u toku profesionalne prakse u periodu od 1976-85. godine bio angažovan u akcijama spasavanja u rudnicima kao član i starešina čete. Inženjer Slobodan Ćukalović je svestrana ličnost, kao vlasotinački boem i poeta, i kao kolekcionar starih vrednih rudarskih svetiljki. Saradnik je gradskog muzeja i biblioteke u Vlasotincu. Jedan je od osnivača Udruženja poštovaoca Svete Gore Atonske koje neguje kulturne i tradicionalne vrednosti pravoslavne vere. Slobodan Ćukalović je jedan od organizatora mnogih događaja duhovnosti kao što je plivanje za Časni krst u Vlasini na dan Bogojavljenja (slika 1).

Inženjer rudarstva Slobodan Ćukalović je rođen 17. aprila 1945. godine u Vlasotincu u građanskoj porodici, od oca Radomira i majke Milice. Delio je detinjstvo sa sestrama Ljubinkom, Divnom i Bojanom. Sa suprugom Nadom ima sinove Petra i Dejana.

Osnovnu školu „Siniša Janić“ je završio u Vlasotincu. Srednje obrazovanje i maturski ispit iz Nacrtne geometrije je završio 1964. godine u Gimnaziji „Stanimir Veljković – Zele“ u Leskovcu sa alumni generacija GimLes ‘64. Srednjoškolski hobi bio mu je biciklizam, pa mu nije bilo teško da biciklom dolazi do Leskovca na nastavu Gimnazije, naročito kada je bilo problema u lokalnom saobraćaju. U jednoj kožnoj tašni je nosio rezervni lanac i druge rezervne delove. Nije poznato da li je rezervni lanac ponekad koristio kao dokaz za kašnjenja na časovima. Godine 1965. upisao je studije na Rudarsko-geološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na kojem je, posle odsluženja vojnog roka, diplomirao 1973. godine. Radio je kao inženjer za proizvodnju u rudniku „Blagodat“ (1973-75. g.), kao tehnički rukovodilac jame „Resava“ (1975-78. g.), kao tehnički rukovodilac rudnika „Resavica“ (1978-83. g.), kao glavni projektant u RO „Ugalj-projekt“ (1985-86. g.), kao viši stručni saradnik u Rudarskom institutu u Beogradu (1986-90. g.), i kao viši savetnik za rudarstvo u Saveznom zavodu za standardizaciju u Beogradu (1976-85. g.). Specijalista je za podzemnu eksploataciju uglja.

U okviru predmeta Projektovanje rudnika na Rudarsko-geološkom fakultetu učestvovao je u izvođenju nastave iz oblasti tipizacije i standardizacije u rudarstvu. Kao glavni projektant ili saradnik učestvovao je u izradi ili reviziji više od 60 projekata i studija. Kao član stručnih komisija radio je na tekstovima zakonskih i podzakonskih akata za oblast rudarstva, a kao autor ili koautor objavio je više desetina stručnih radova i saopštenja iz oblasti rudarstva, standardizacije i ekologije.

Učestvovao je u pokretanju i izdavanju lista „Rembas“ (1979-86. g.). Danas aktivno sarađuje u listovima „Vlasina“ i „Naše Vlasotince“, a član je i redakcijskog odbora Vlasotinačkog zbornika, u kome često objavljuje radove i priloge. Autor je zbirke aforizama Kartonske tablice (1994. g.), zbirke pesama Kristalne iskre (2001. g.), monografije Bogojavljenje u Vlasotincu (2010. g.), a saradnik je i na priručniku Požari i osiguranje u industriji (2002. g.). Bio je dugogodišnji predsednik Udruženja Vlasotinčana u Beogradu koje je osnovano 1928. godine. Dobitnik je Diplome poštovaoca Svete Gore Atonske, Povelje biblioteke „Desanka Maksimović“ iz Vlasotinca, a nosilac je i Oktobarske nagrade grada Vlasotinca. Aktivno se bavi istraživanjem istorije rudarstva, kao i istorije Vlasotinca i Jablaničkog okruga (slika 2). Na spomeniku kod vlasotinačkog mosta koji je podigla 56. klasa pitomaca Vojne akademije uz učešće blagodarnih Leskovčana je zapisano: „Putniče stani!  Ovde počiva 49 srpskih neznanih ratnika koji hrabro izgiboše 24. oktobra zlosrećne 1915. godine junački braneći most koji prelaziš.  Laka im srpska zemlja!“ Ipak, Ćuke i autor ovog teksta kao da su toga dana i na tom mestu morali da pitaju lokalne autoritete Leskovca i Vlasotinca: Zašto je mač ratnika skinut sa spomenika da bi bio prodat kao sekundarna sirovina na nekom otpadu? I zašto spomenik nije zaštićen od grafita?

Inženjer Slobodan Ćukalović je, kao ekspert za rudarstvo, kompetentan da sagleda trenutno stanje i perspektive eksploatacije u ovoj oblasti za Južnomoravski region. Njegovo ekspertsko mišljenje ukazuje da se postojeća nalazišta nedovoljno koriste i da se još manje istražuju. Nalazišta se odnose na zlato u Lecu i Karamanici, olovo i cink u Lecu, Blagodatu i Ruplju, zeolit i tufove na više od trideset lokacija, bentonit u Jelenkovcu i Mečijem Dolu, mermerni oniks kod Sijarinjske banje i fosfat kod Lisine. Za poludragi kamen (ahat, jaspis i druge) ukazuje da, iako rezerve nisu tačno utvrđene, postoje pojave kod Leca i Sijerinske banje koje treba da se istraže. Posebno ističe poznato ležište molibdena kod Mačkatice koje je priznato u svetskim razmerama. Ovo ležište je danas konzervirano zbog nerentabilnosti, a poznato je da su ga za vreme okupacije intenzivno koristili Nemci. Razvoj novih tehnologija će sigurno da pokrene eksploataciju ruda i minerala u Južnomoravskom regionu koji je takođe bogat i hidro-termalnim izvorima (područja Vranjske banje i Sijarinjske banje), kao i pojavama vrelih (suvih) stena (područje Besne Kobile) za korišćenje geo-termalne energije.

Hobi inženjera Slobodana Ćukalovića su restauracija i kolekcionarstvo rudarskih svetiljki i poezija. Njegova omiljena ličnost je Patrijarh Pavle, omiljeni pisac Džek London, a omiljeni umetnici i kompozitori Arsen Dedić, Đorđe Marjanović, Edit Pjaf i Moris Ravel. Kao vlasotinački boem, Ćuke je emotivno vezan za rodno mesto kao, kako i sam kaže, „osnovne odrednice ljubavi prema zavičaju“. Godine kada „nostalgija počinje da muči svakog pojedinca“ ilustrovao je stihovima:

… …

„Da li to sanja il’ ga vino nosi,

sa reke tiha muzika se čuje.

I reči pesme drage i daleke,

što u duši mladošću bruje.“

… …

(iz pesme Vlasinski boemi)

Diplomirani inženjer rudarstva Slobodan Ćukalović je uvek pokazivao visok stepen pripadnosti rodnom Vlasotincu i Leskovcu u kojem je završio gimnazijsko obrazovanje. Do danas nije propuštao sastanke generacije GimLes ‘64, na kojima je redovno poklanjao po jedan cvet svakoj školskoj drugarici. Mi, ostali kavaljeri, pozivali smo se na alergiju na polen. Zato je Ćuke predviđen za aktivnog i kreativnog člana Upravnog odbora Alumni GimLes-2009. Slobodan Ćukalović je koautor monografije Kvalitet Gimnazijskog obrazovanja 1-3, serije kojom se unapređuje kvalitet nastave u gimnazijama Jablaničkog okruga. Veliki je njegov doprinos u mnogim postavkama Muzeja u Vlasotincu, kao i tekstovima u Vlasotinačkom zborniku. Očekuje se i njegov doprinos u razvoju novih tehnologija u eksploataciji ruda, minerala i termalnih izvora Južnomoravskog regiona.

Žarko Spasić

(iz knjige:  Leskovčani beogradske dijaspore)

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare