Krušik i uzbunjivači u Srbiji: „Svako ko uzbuni javnost, nosi metu na leđima”

BEOGRAD

(BBC)

Petar Ilić ima 63 godine i uzbunjivač je iz Zrenjanina. Radio je kao načelnik odeljenja za tehničke poslove u gradskoj upravi, kada je 2012. godine prijavio da iz budžeta fali dva miliona dinara.

Umesto unapređenja dobio je premeštaj na niže radno mesto, a na njegovo mesto je došao čovek kojeg je prijavio za korupciju.

„Da ih nisam prijavio danas bi možda bio gradonačelnik Zrenjanina”, kaže Ilić za BBC na srpskom.

IT stručnjak koji je medijima dostavio informacije, uhapšen je prošle nedelje zbog ukazivanja na korupciju u preduzeću „Krušik” iz Valjeva, u koju je navodno umešan i otac ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića.

U međuvremenu je Apelacioni sud u Beogradu ukinuo rešenje Višeg suda o određivanju pritvora.

Javnost je 10. oktobra saznala da je radnik „Krušika” uhapšen 18. septembra.

Protest zbog hapšenja radnika i uzbunjivača iz „Krušika” održan je ispred Centralnog zatvora u znak solidarnosti.

Urednik portala „Pištaljka” Vladimir Radomirović kaže za BBC na srpskom da slučaj radnika iz Krušika „nije neobičan”.

„Najčešća odmazda je gubitak posla”, kaže Radomirović.

Šta se desilo?

Prošle nedelje, nedeljnik NIN pisao je o radniku „Krušika” A.O., koji je navodno novinarima dostavio podatke o tome da je otac ministra policije Nebojše Stefanovića, Branko, umešan u trgovinu oružjem.

Stefanović je rekao da njegov otac nije vlasnik GIM-a (domaća produkcija oružja), što niko nije tvrdio, dok je predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao da „ne vidi ništa sporno u tome da Srbije prodaje oružje”.

Njegov dosadašnji advokat Ljubisav Radosavljević je rekao je medijima da su razlozi za pritvor (uticaj na svedoke i da ne ponovi delo) besmisleni.

On je napomenuo da njegov klijent nije kriminalac koji odaje poslovne tajne, već da je uzbunjivač javnosti. Novi pravni zastupnik radnika fabrike „Krušik” je Vladimir Gajić.

Gajić za BBC na srpskom objašnjava da njegov klijent u ovom postupku ne može da traži status uzbunjivača, jer u jednom postupku ne može da ima status i osumnjičenog i svedoka.

„On, de fakto, jeste uzbunjivač, ali kao građanin to nije znao. Ali građanin nije ni dužan da poznaje zakon onako kako ga znaju pravnici i državni organi. Može da se brani pred sudom da jeste uzbunjivač, ali da nije poznavao sopstvena prava”, kaže Gajić.

Nemanja Nenadić iz „Transparentnost Srbija” za BBC na srpskom objašnjava da su uzbunjivači „lica koja prijavljuju nezakonite radnje”.

Zakon o zaštiti uzbunjivača ima problem, na koji su oni iz „Transparentosti Srbija” ranije ukazivali.

„Osoba može da prilikom prijavljivanja nezakonite radnje tužilaštvu iznese tajni podatak, ali ne i kada se direktno obraća javnosti”, objašnjava Nenadić.

O tome kakva je razlika između uzbunjivača i odavanja stroge poverljive tajne, on kaže je pitanje šta tajnost štiti, informacije bitne po kompaniju ili nezakonite radnje.

Ko su uzbunjivači

Uzbunjivači su građani koji koriste pravo na slobodu govora da ukažu na zloupotrebu ovlašćenja kojom se izneverava poverenje javnosti.

To znači otkrivanje informacija o kršenju zakona, o kršenju ljudskih prava, zloupotrebi ovlašćenja i službenog položaja, o opasnosti po javno zdravlje, bezbednost ili životnu sredinu ili sprečavanje štete velikih razmera.

Poslodavac mora da postupi po informaciji koja je obelodanjena u roku od 15 dana, odnosno mora da obavesti uzbunjivača o radnjama u toku postupka i da mu omogući uvid u spise predmeta.

U roku od godinu dana od dana saznanja za kršenje zakona koje se desilo u protekloj deceniji možete formalno da obelodanite informaciju „ovlašćenom licu”.

Uzbunjivač se direktno može obratiti poslodavcu ili organu javne vlasti. U izuzetnim okolnostima, on može informaciju obelodaniti javnosti, tako što ćete se obratiti nekoj organizaciji civilnog društva ili medijima, kako bi sprečili neposrednu opasnost po život, javno zdravlje, bezbednost ili životnu sredinu ili štetu velikih razmera ili da bi sprečili uništavanje dokaza.

Tom prilikom uzbunjivač mora da poštuje pravo na zaštitu podataka o ličnosti, pretpostavku nevinosti, i sve sudske postupke koji su pokrenuti. Ne sme da obelodani informaciju javnosti ako ona sadrži podatke na koje je prethodno stavljena oznaka tajnosti .

Borko Josifovski, član organizacije Doktori protiv korupcije, poznat kao uzbunjivač u slučaju sa „trgovinom smrću”, koji je otkrio kriminalne veze lekara Hitne pomoći i privatnih pogrebnih preduzeća, kaže za BBC na srpskom da se prema radniku „Krušika” nije postupilo kao prema uzbunjivaču, već kao prema državnom neprijatelju.

„To pokazuje kako se još uvek postupa sa uzbunjivačima u ovoj zemlji”, kaže Josifovski.

On veruje da je ovaj radnik postupio savesno.

„Na svim primerima poznatijih uzbunjivača vidimo da su izgubili posao, da im je ugrožena egzistencija, vršeni pritisci i na njega i na njegovu porodicu”, kaže Josifovski.

Josifovski kaže da kada je zajedno sa advokatima „Pištaljke” predao dokumenta o „trgovini smrću”, predao je i dokumentaciju i o pljački PIO fonda.

„Od tada nije ništa urađeno po tom pitanju. Verujem da ti ljudi koji su sada u Ministarstvu zdravlja imaju neke hipoteke iz prošlosti kojih ne mogu da se reše”, kaže on.

Radomirović kaže da su neki uzbunjivači čak završavali i u zatvoru.

Podsetio je na slučaj inspektorke građevine iz Velikog Gradišta koja je ukazala na nelegalnu gradnju na Srebrnom jezeru, a onda je njen poslodavac tvrdio da je zapravo ona umešana.

„Zbog toga je bila nekoliko meseci u pritvoru”, kaže Radomirović.

Koga je sve iznenadio zakon o legalnom bakšišu

Sada advokat, a nekada student i najmlađi uzbunjivač u Srbiji, Ivan Ninić za BBC na srpskom kaže da Zakon o uzbunjivačima ne pruža potrebnu zaštitu.

On je kada mu je bilo 16 godina, otkrio da dom u kome stanuje, učenicima nezakonito naplaćuje taksu za abonentsku knjižicu. Od te izmišljene takse, uprava je zaradila ukupno pet miliona dinara.

Na osnovu Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja nisu mu ustupljeni traženi podaci, pa je otišao Povereniku.

Podaci koje je dobio pokazali su da se novac od knjižica trošio na poklone, alkohol i dodatak na platu.

„Danas kada sretnem te ljude na ulici, oni mi se smeju u lice. I dalje su na funkcijama, doduše nižim”, kaže Ninić.

Dodaje da ne oseća da je pravda zadovoljena, jer su oni kupili slobodu, a on je ostao bez republičke stipendije Ministarstva prosvete.

Cena pravde

Ilić, danas penzioner, kaže da je zbog toga što nije mogao da „zažmuri” na korupciju dobio stent i visok pritisak.

„Penziju sam dočekao u kotlarnici, u kojoj sam radio na kompjuteru bez interneta”.

„Razočaran sam korupcijom, ne vidim leka toj bolesti”, kaže Ilić.

Danas, kada bi video korupiciju, ne bi je prijavio, a buduće uzbunjivače savetuje da dobro razmisle pre nego što se odluče na takav korak.

„Biti pošten i raditi pošteno je u ovoj zemlji glupost”, završava Ilić.

Da se nepravdveno postupa prema uzbunjivačima, slaže se i Ninić.

Veruje da je cilj hapšenja radnika iz Krušika „da se utera strah u kosti svakome ko pomisli da prijavi nepravilnosti u javnom sektoru”.

Josifovski kaže da ne može da se pomiri s tim da njegova zemlja propada i da vlada zakon jačega.

„Kakve god to imao reperkusije, verujem da nisam jedini i da ima još časnih ljudi koji ne mogu da se pomire s tim da ima ljudi koji su iznad zakona”.

„Svako ko uzbuni javnost, nosi metu na leđima”, završava Josifovski.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare