LESKOVAC
Prema evidenciji NSZ u Leskovcu od kvalifikovanih zvanja sa srednom stručnom spremom deficitarna su sva građevinska zanimanja (tesari, zidari, armirači, betonirci, asfalteri), zatim zanimanja građevinske stolarije kao što su montažeri metalnih konstrukcija, zavarivači, a među moajstorskim zanimanja traženi su elektromonteri i vodoinstalateri.
Za zanimanja u višim nivoima obrazovanja najdeficitarnija su neka zanimanja u oblasti prosvete (diplomirani i master fizičari, profesori i master filolozi nemačkog jezika, master matematičari).
Malo je, ali se i veoma brzo snalaze u zapošljavanju elektroinženjeri, IT stručnjaci, mašinski, građevinski i arhitektonski inženjeri sa licencama, kao i diplomirani inženjeri tehnologije, pre svega poljoprivrede sa smera zaštite bilja.
S druge strane, najsuficitarnija zanimanja su ona iz područja rada hemije, nemetala i grafičarstva, zatim iz tekstilstva i kožarstva, kao i iz oblasti administracije i ekonomske struke.
Odavno u Leskovcu nema škole za stolare, tapetare, lakirere, … radnika u proizvodnji nameštaja. A imamo veliki broj strugara, proizvođača nameštaja. Kakva je kvalifikaciona struktura njihovih radnika?
Po tom šablonu, i ostalim zanimanjima mogu da se bave svi. Kad stolarstvom mogu da se bave automehaničari, vozači, ekonomski tehničari, … Ili, motanjem kablova. A investitori najviše vole da zapošljavaju radnike sa osnovnom školom.
Čemu onda i dualno obrazovanje?
Pitam se samo koliko ostalih visokoškolskih zanimanja ima na tržištu. I koliko njih sa kupljenim diplomama?
Zašto se ne objavljuju podaci o broju nezapošljenih kadrova, kako bi mladi znali šta da izbegavaju pri izboru buduće profesije?