Jelena  oslikala Srbiju na haljini koja je predstavljena u Moskvi  

NIŠ

Haljina koju je na manifestaciji “Armija kulture”, na Međunarodnim vojnim igrama u Rusiji, nastupajući ispred Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, nosila operska pevačica Mina Gligorić iz Beograda ostavila je publiku bez daha. Haljina je rad niške modne dizajnerke Jelene Dimitrijević, koja je svojim maštovitim oslikavanjem tkanine tehnikom  “batik”, postala prepoznatljiva u svetu mode.   Na “haljini Srbija” oslikano je čak sedamnaest simbola srpske istorije, a kako Jelena ističe, za nju je pravljenje ove haljine bila velika čast, ali i izazov. Kaže da je joj je izradu haljine bilo potrebno mesec dana, ali se trud na kraju isplatio.Pažljivo su birani i motivi koji su oslikani.Jelena je kreacijom “haljina Srbije” potvrdila svoje reči i dokazala da se trud i rad na kraju uvek isplate.

    Spomenik u Šumaricama, spomenik Stefanu Nemanji, Gračanica, Niška tvrđava,  Avala,…samo su neki od 17 motiva koje je dizajnerka iz Niša ručno oslikala na purpurnoj haljini.  Golubačka tvrđava, Hram Svetog Save, Pobednik i manastir Žiča motive su koji su od haljine napravili remek delo.

   “Mina je za moj rad saznala preko društvenih mreža i htela da osmislimo nešto što bi bilo jedinstveno. Ona je prelepa crnka tako da bi joj svaka haljina lepo pristajala a njena lepota je samo još više istakla lepotu ove haljine. Sada smo obe ponosne što je haljina primećena”, kaže Jelena i dodaje da ovakav rad nema cenu i da je neponovljiv.

   Jelena je u svetu mode i dizajna već dugo godina poznata po originalnim kreacijama koje su prepoznatljive po oslikanim detaljima “batik” tehnikom. Ipak, priznaje da je ova haljina njeno “remek delo” za koje nije štedela trud i vreme.

   “Pripremila sam i više motiva ali sam se ipak odlučila za ovih 17 jer da ih je bilo više bili manji i možda ne bi bili efektni. Za mene je ovo bila jedinstvena prilika da se Srbija pokaže u što boljen svetlu”, kaže Jelena.

   Svoj stil rada Jelana opisuje kao jedinstven i svoj zaštitni znak.

   “Ljubav prema umetnosti je moja inspiracija za stvaranje. Svaki komad koji uradim je unikat, bilo da je reč o haljini, suknji ili ešarpi. Volim da otkrivam i učim nove stvari, uvek mi je bila zanimljiva činjenica da od tkanine mogu da napravim odevni predmet. Čak sam i za odbranu diplomskog rada odabrala tehniku o kojoj se kod nas vrlo malo znalo. Volim izazove, zato sam krenula tim putem. I ova haljina je upravo to za mene, jedan veliki izazov. Za ovakvu haljinu potrebna specijalna i odgovarajuća prilika. Najlepši osećaj je bio tek kada sam Minu videla na njoj, na bini na nastupu u Moskvi sa kolegama gde predstavljaju našu zemlju. Ne mogu da opišem koliko sam bila ponosna na nju, na nas i na sebe jer sam uspela da ostvarim svoju kreaciju na najbolji mogući način”, kaže Jelena.

    Jelena je na haljini oslikala spomenik u Šumaricama, crkvu Svetog Petra, manastire Stubal i Gradac, Spomenik Stefanu Nemanji, Spomenik Gvozdenom puku, Smederevsku tvrđavu. Pored toga nalaze se i memorijalni kompleks na Kadinjači, Spomenik Svetom Trojstvu, Gračanica, Niška tvrđava, spomenik na Bubnju, Avala, Golubačka tvrđava, Hram Svetog Save, Pobednik i manastir Žiča.

   Jelena je danas poznato ime u svetu modnog dizajna a sve je počelo, kaže ona, dok je još bila petogodišnja devojčica.

   “Počela sam da crtam sa četiri, pet godina. Još negde u kući mogu da se pronađu moji crteži sa keracijama.  Znala sam da odem toliko daleko da sam pravila i revije po kući. Kada sam odrasla shvatila sam da je to moj svet u kome se osećam najsigurnije i gde mogu da budem ono što jesam”, kaže Jelena.

   Put do njene najveće jubavi je malo “krivudao”, pa je posle osnovne škole upisala gimnaziju. Paralelno sa nastavom u gimnaziji pohađala je kreativne radionice. U jednom trenutku je poželela da bude psiholog, ali je umetnost pobedila i odredila put kojim je Jelena krenula.

    “Rešila sam da se u potpunosti posvetim umetnosti i modnom dizajnu. Krenula sam na slikarske radionice, a zatim i na časove grafičkog dizajna, jer u Nišu, u tom trenutku koliko sam znala, nije bilo modnog dizajna ili dizajna kostima. Spletom okolnosti, upala sam na fakultet i u prvoj godini saznala da se već od treće godine studija mogu opredeliti za smer dizajn tekstila i odeće. Tako se sve namestilo. Od moje prve ljubavi, scenskog kostima, mislila sam da neće biti ništa, ali sve se desilo sa nekim razlogom. Sada sam diplomirani dizajner tekstila i odeće, ali ko zna, pošto verujem da, ukoliko nešto jako želis i trudiš se, možda se želja i ostvari, pa postanem i scenski kostimograf”, kaže na kraju priče Jelena Dimitrijević.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare