BEOGRAD
“Teško je normalnoj osobi objasniti da postoji neko ko ima potrebu da se u 21. veku bori protiv učenosti i unapređenja obrazovanja”, izjavio je Zoran Hamović, glavni urednik i direktor izdavačke kuće Clio.
Govoreći za portal Nezavisnost.org o problemima u svetu kulture Hamović je rekao da je u našem društvu veliki otpor prema nosiocima znanja i promenama, mada se ne bi moglo reći da je to izum aktelne vlasti u Srbiji i da toga nije bilo u našoj istoriji kao i u drugim društvima.
“Ipak, ono što je konkretno i živo jeste velika društvena promena koja je kriminalnu atmosferu pretvorila u naš životni ambijent. Simbolički trenutak promene bila je inauguracija aktuelnog predsednika Srbije, kad je u Skupštinu doveo više od 5.000 oznojenih osoba, novu elitu – odabrane predstavnike gradova i varoši Srbije, sa kupljenim diplomama i velikom željom da bespogovorno služe onom koji im pruža jedinstvenui šansu da budu ono što nikad i nigde ne bi mogli da budu. Da raspolažu društvenim bogatstvom i sudbinama ljudi”, kazao je Hamović.
Dodao je da se u takvom ambijentu “ne postavljaju pitanja, već izvršavaju naređenja, državni budžet se koristi kao razvojni potencijal stranački podobnih”.
“Uzori su promenjeni i usklađen rečnik. Umesto kriminalaca medijski se eksponiraju kontroverzni biznismeni, umesto prostitutki neprekidno su pred očima javnosti starlete. Ugled žirija grand parade daleko je delotvorniji u javnosti od ugleda SANU. Školske profesore učenici mogu da biju, da ne dozvoljavaju da se časovi održe, roditelji učenicima popravljaju ocene maltretiranjem profesora u prisustvu advokata. Bez ikavih motiva i volje, na radna mesta pristižu nedoučeni učenici i pribavljenom diplomom okićeni ‘studenti’…”
Na pitanje o državnom ulaganju u kulturu Zoran Hamović naglašava da problem nedovoljne finansijske podrške postoji ali da je važno i kako se budžetski novac troši.
“Uvek možemo da kažemo da je nedovoljno i da potcenjujemo prepuruku Uneska da bi za kulturu svaka zemlja trebalo da izdvaja najmanje jedan procent svog budžeta. O nauci i obrazovanju i da ne govorimo. Ali nije stvar u količini izdvajanja negu u načinu trošenja. U svim segmentima ovih delatnosti kadrovska poplava je donela veliki broj nekompetentnih lica koji se nalaze na platnom spisku sa nepoznatom radnom misijom.”
Na pitanje o umetničkim sadržajima koji su u ovom trenutku dostupni društvenoj zajednici, Hamović kaže da u Srbiji i dalje egistiraju stvaraoci kulturnih vrednosti.
“Na sreću, u svim oblastima umetničkog stvaralaštva, zahvaljujući naporu pojedinaca, i dalje imamo reprezentativnu sliku i mogućnost da budemo u komunikaciji sa drugim kulturama i stvaraocima izvan Srbije. Važno je istaći da se mnoštvo sadržaja kreira bez sistemske podrške u nevladinom i privatnom sektoru, kao i da mnoge javne ustanove imaju potencijal za kompleksnije kulturne projekte.”
Međutim, ističe direktor Clia, u javnom prostoru su dominantni estradno izdavaštvo i rijaliti kultura, jer su medijski atraktivniji sadržaji koji umnožavaju ono “što se traži“ a ne ono što je “društveno korisnije“.
S tim u vezi Hamović ukazuje da se ne možemo ljutiti na činjenice, ali da ih možemo i moramo menjati.
“Pre svega, otkup knjiga za javne biblioteke bi morao biti stručniji i u ime javnog interesa. Zatim, svi oblici podrške za objavljivanje kapitalnih dela jedinstveno su svedočanstvo o (ne)odgovornoj politici prema stimulisanim kulturnim vrednostima. Nabavka knjiga za obrazovne ustanove, unapređenje otkupa elektronskih izdanja, kao i zaštita od piraterije i neovlašćene eksploatacije objavljenih sadržaja publikacija koje su u prometu”, navodi Hamović i posebno ističe problem neravnopravnosti položaja izdavačkih kuća na nejedinstvenom tržištu Srbije.
Smatra da bi u rešavanju nagomilanih problema u oblasti kulture dobrodošla pomoć sindikata i nevladinog sektora.
“Međutim, problematični su konkursi na kojima se redovno pojavljuju misteriozne, tzv. nevladine organizacije koje su u stvari kanali za prenos novca iz budžeta u džepove stranačkih ‘korisnika’. Smatram da je neophodno reagovati na takvu vrstu manipulacije i organizovanu zloupotrebu, kako bismo sprečiti dalju eroziju sistema konkursa i obnovili poverenje kulturnih aktera. Sindikalno jedinstvo i reakcija mogu značajno doprineti rešavanju ovakvih situacija”.
Odgovarajući na pitanje o ulozi medija Hamović je kazao da oni postaju oružje.
“Mediji više nemaju uslova da budu objektivni, jer su često vođeni definisanim ciljevima koji određuju njihov kontekst. Umesto da budu komunikacijsko oruđe, sve više postaju komunikacijsko oružje u borbi protiv određenih pojedinaca, grupa ili političkog ili ekonomskog interesa. Realne slike nema, gubi se na ratištu u kome bolesno društvo razara svoje potencijale, zamenjujući ih surogatima razvoja i napretka”, zaključio je Zoran Hamović u intervjuu za portal Nezavisnost.org.
Izvor: Nezavisnost.org