PARIZ
(Politika)
Sedam rukovodilaca „Frans telekoma” optuženo je za sistematsko psihičko uznemiravanje koje je 2008. i 2009. doprinelo talasu samoubistava i pokušaja samoubistava u njihovoj firmi
Autor: Jelena Kavajasreda, 10.07.2019. u 20:00
Бивши кадровски менаџер Оливије Барберо (у средини) стиже у судницу (Фото: ЕПА-ЕФЕ/Yoan Valat)
Privodi se kraju suđenje nekadašnjim direktorima „Frans telekoma”, koji bi mogli da završe u zatvoru ako se utvrdi njihova odgovornost za talas samoubistava pre deset godina. Tužilaštvo traži da se proglase krivim za psihičko uznemiravanje i da uz pozamašne novčane kazne dobiju i maksimalnu zatvorsku kaznu od godinu dana.
Za mesec dana suđenja čuli su se detalji kako su zaposleni trpeli sistematske mere zastrašivanja koje su imale cilj da ih nateraju na otkaz. Iskusni inženjeri i tehničari premešteni su u kol-centre, nekada i 450 kilometara daleko od porodice. Drugi su bombardovani imejlovima s predlogom da napuste kompaniju i otvore privatan biznis.
Slučaj protiv nekada državnog „Frans telekoma”, koji od 2013. posluje kao internacionalna kompanija „Oranž”, mogao bi da bude prvi u svetu u kojem su menadžeri jedne kompanije proglašeni krivično lično odgovornim za strateško uznemiravanje kako bi se radnici naterali da odu, piše „Gardijan”.
Od 2008. do 2009. godine 35 zaposlenih je izvršilo samoubistvo. Kompanija je već bila privatizovana, u procesu restrukturiranja tokom kojeg su šefovi zacrtali da se oslobode više od petine radne snage – oko 22.000 radnih mesta. Međutim, procedura raskida ugovora, uglavnom potpisanih na neodređeno vreme, bila je duga i zamorna, pa su primenili drugačiju strategiju.
Iz milion stranica sudskih dokumenata saznalo se, između ostalog, da je jedan od optuženih, generalni direktor Didije Lombar na sastanku 2007. godine rekao da će ih „izbaciti na ovaj ili onaj način, kroz prozor ili vrata”. U sudnici u kojoj su sedeli predstavnici sindikata u majicama s natpisom „Kroz prozor ili vrata”, negirao je da je to rekao i poricao je bilo kakvu odgovornost menadžmenta.
„Poslovne transformacije koje se moraju obaviti nisu prijatne, to je prosto tako. Ništa nisam mogao da uradim”, rekao je Lombar.
Protest radnika ispred zgrade „Frans telekoma” u oktobru 2009. godine (Foto: EPA/IAN LANGSDON)
Mnogi od onih koji su izvršili samoubistvo, uključujući ženu koja je pred kolegama skočila s petog sprata, u oproštajnim porukama su naveli da im je kompanija učinila život nepodnošljivim. Vladina istraga je ustanovili da je kompanija ignorisala upozorenja lekara o psihičkom stanju zaposlenih.
Sedmoro tadašnjih rukovodilaca optuženo je da su primenili „toksični menadžerski sistem institucionalnog uznemiravanja” kako bi oterali radnike. Svi su negirali navode optužnice. U fokusu istrage je bilo 19 samoubistva, 12 pokušaja i osam slučajeva teške depresije radnika.
Tokom svedočenja članova porodice, ćerka Remija Luvradua rekla je da samoubistvo njenog oca predstavlja oblik „korporativnog ubistva koje su izvršili njegovi šefovi sprovodeći strateške ciljeve”. Rekla je da je „Frans telekom” uništio očev život, ne ostavljajući mu izlaz. Ubio se nekoliko dana pre njenog 18. rođendana, u svojoj 57. godini.
Slučaj Luvradua, prema opisu advokata, najbolje odslikava nepodnošljivo radno okruženje u firmi. On je napredovao u kompaniji od najniže pozicije ka višim, ali mu je 2006. radno mesto ukinuto. Četiri puta za tri godine je bio prinuđen da promeni poziciju unutar firme, trudeći se svaki put da radi što bolje kako bi izbegao nove premeštaje. Požalio se u pismu šefovima 2009. da problem ima endemske razmere, da se ništa ne preduzima i da samoubistvo ostaje jedino rešenje. Spalio se u aprilu 2011. ispred zgrade u kojoj je radio na periferiji Bordoa. Direktor Lombar je rekao da nikada nije dobio pismo i da je najverovatnije završilo u kadrovskoj službi.
Sin Remija Luvradua rekao je novinarima da nakon ovog procesa „strah mora da pređe na drugu stranu”:
„Ovi ljudi ne smeju više da osećaju da su nedodirljivi da ne bi ovo ponovili i da drugi šefovi u drugim kompanijama nikada to ne urade jer će znati da rizikuju zatvor.”
Udovica Mišela Bigoa, još jednog radnika koji je oduzeo sebi život, posvedočila je da je i njen suprug pisao imejl menadžmentu da iskaže zabrinutost.
Tužilac Fransoaz Beneze rekla je da ne sumnja u to da su direktori znali da će tako velikim kresanjem radnih mesta i premeštajima destabilizovati zaposlene. Uz kaznu zatvora zatražena je i novčana kazna od 75.000 evra. Suđenje se završava sutra, a presuda se očekuje za nekoliko sedmica.