CRTA: Siromaštvo otvara put pritiscima

BEOGRAD

Humanitarni rad kao stranačka aktivnost uglavnom je perfidan način potkupljivanja građana radi glasa na izborima.

Svedočanstva o pritiscima na birače su prikupljena uoči izbora 2022. zahvaljujući hrabrim građankama i građanima koji su pristali da svoja i iskustva ljudi iz svog okruženja podele sa našim istraživačima. Svi razgovori su anonimizovani.

Po procenama, u Srbiji oko 446.000 građana živi u apsolutnom siromaštvu, oko 1,6 miliona ispod praga rizika od siromaštva, dok je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti više od 2 miliona ljudi.  U 2020. godini pravo na novčanu socijalnu pomoć koristilo je 218.166 građana, od kojih su 63,8 odsto bili punoletni korisnici. Više od 30.000 građana Srbije koristi usluge narodne kuhinje.

Građani koji su u nepovoljnom socio-ekonomskom položaju posebno su osetljivi na koruptivne uticaje političkih aktera i njihovih eksponenata. Humanitarni rad kao stranačka aktivnosti uglavnom je perfidan način potkupljivanja građana radi glasa na izborima.

BAŠ PUCAJU NA SIROMAŠNE 

Iskustva sagovornika govore da stranka cilja siromašne, a pomoć koju im obezbeđuje finansira se često iz javnih resursa (gradski budžet). 

Delili su ogrev u nekom selu od simpatizera i članova. Baš ’pucaju’ na siromašne.

Standardno dele humanitarne pomoći, ali sve to ide iz budžeta grada. Imali smo 6 (?) tih socijalnih paketa.. u odnosu na prethodne godine, 2020/21. je po tome odskočila. Sada je intenzivnije, tih paketa sve više ide, budžetska izdvajanja za narodnu kuhinju se ne smanjuju, za socijalna davanja se i povećalo.

Jedan političar tokom cele godine vodi kampanju usmerenu prema socijalno ugroženima,  deleći pomoć (novac i paketi), a intenzitet se pojačava u predizbornom periodu. Mišljenje jedne od naših sagovornica je da bi ta značajna sredstva mogla biti iskorišćena na drugi način, da se ljudima obezbedi posao, ali da “humanitarac” to ne čini kako neki od korisnika pomoći ne bi prestali da budu zavisni od njega. 

Druga sagovornica pominje direktora jednog javnog preduzeća koji učestvuje u humanitarnim stranačkim aktivnostima. Taj funkcioner je obišao siromašnu porodicu, dodelio joj pomoć i obećao podršku za rešavanje njenog stambenog pitanja, što je takođe primer mekog pritiska na socijalno ugrožene koji postaju stranački dužnici.

(…) Evo direktor javnog preduzeća *** je išao sada da obiđe neku siromašnu porodicu, koji stvarno tužno kako žive, ali takvih je  porodica  više u *** (mesto). Odneli su im ćebad, dušeke, i tako dalje. Oni će im sada pomoći da dobiju stan i da imaju ove namirnice.

Loš socio-ekonomski položaj jedan je od glavnih razloga zbog kojih ljudi podležu pritiscima i ulaze u stranačke redove, pretpostavljajući da će im to pomoći da se oslobode siromaštva – pre svega da se zaposle ili da zadrže radno mesto.

Na primeru jedne materijalno ugrožene porodice vidi se da ni članstvo u stranci, ni obavljanje stranačkih zadataka nisu garancija za sticanje radnog mesta. Naša sagovornica navodi da su ona i njen suprug bili članovi stranke. Suprug je bio aktivan i obavljao je stranačke zadatke, kao što su odlasci na skupove i deljenje letaka, ali kada je, ostavši bez posla, zatražio pomoć partije, nije je dobio, pa ju je napustio. Sagovornica je takođe bila aktivna u stranci, ali više nije pošto je do sadašnjeg radnog mesta došla bez pomoći partije. Ipak, posao koji obavlja je ispod nivoa njenog obrazovanja. 

Kada sam poslednji put ostala bez posla, u *** (naziv preduzeća) je to bilo, ja sam ušla u stranku. Ja sam član, ali ne aktivan. Zvali su me da me pitaju da li sam zadovoljna i kako mogu da mi pomognu, odgovorila sam im da mi daju posao kad me već pitaju. Tražili su mi da im dam sigurne glasove ljudi koji nisu u stranci, a koji bi glasali za njih. Prvi put kad su me zvali bila sam bolesna, drugi put zauzeta i jutros su me zvali po treći put. Rekla sam im neko ime samo da bih ih maknula. Ja imam završenu višu školu i ne vidim sebe kao higijeničarku. Nadam se, bar u nekom momentu očekujem bolji posao, neke stvari moraš da progutaš ako hoćeš nešto, tako da nisam zatvorila vrata sebi.

U navedenom primeru uočavaju se i taktike za izbegavanje pritisaka koje sagovornica primenjuje, ali koje očigledno imaju ograničen domet. 

(…) To je ono – danas predsednik otvara tamo, idemo svi za njim, sutra negde spomenik svi tamo, idemo da maltretiramo ljude po kućama, hoćemo siguran glas, OK je da pitamo ljude za koga će glasati, ali ne da idemo do nivoa maltretiranja, tu se gubi svaki smisao. (Intervjuer: Kada te zovu da ideš u neku akciju kako to izbegneš, šta im kažeš?) Kažem im da nemam vremena zbog posla, jer radim po smenama, radim od jutra do sutra jer radim posao koji radim, nemam vremena.

 ZBOG NEREŠNOG STAMBENOG PITANJA LAKO SE POSTAJE ŽRTVA PRITISKA

Pritiscima su izloženi i neki od građana koji nemaju trajno rešeno stambeno pitanje, a koji su raseljeni sa lokacije predviđene za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa.

Sagovornica kaže da je na nju pritisak vršio tročlani tim koji čine osobe iz opštine, direkcije za izgradnju i iz udruženja raseljenih stanara. Tokom predizborne kampanje pozvali su je telefonom i insistirali da dođu i porazgovaraju, ne predstavljajući se kao stranački aktivisti, već kao ljudi iz “opštine i direkcije”, iako su doneli poklon u pakovanju sa obeležjem stranke. U neformalnom razgovoru pitali su je da li će izaći na izbore, a pošto su dobili potvrdan odgovor, rekli su da će je kontaktirati na dan izbora, da bi na kraju od nje tražili i potpis za siguran glas. Sagovornica je takvom pritisku bila izložena i 2020. godine, kada su održani parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori u Srbiji, što može biti indikator kontinuiteta u pritiscima na građane sa stambenim problemom. 

Od ostalih sagovornika saznajemo da je tim u istom ili sličnom sastavu posećivao i druge porodice koje su raseljene iz zone predviđene za izgradnju pomenutog kompleksa. 

Moja *** je dobila stan na *** , za prethodne izbore su bili kod nje. Mi smo raseljeni na četiri gradske opštine i da – idu kod svih. Samo je verovatno različita ta osoba iz opštine. Ali ovaj tandem iz direkcije i taj *** (ime osobe) sa *** (mesto) koji nas, sve porodice, zna, oni idu i samo treća osoba je različita.

Pritisci na siromašne ilustracija 1
Pritisci na siromašne ilustracija 2

DOK SMO MI NA VLASTI VAS NIKO NEĆE DIRATI

Intervjuisani članovi porodice koja je bila izložena pritiscima kažu da niti razmišljaju da prijave slučaj, niti mogu da odbiju posetu tročlanog tima, jer se plaše mogućih posledica –  nemaju rešen stambeni status, a nužni smeštaj su dobili od direkcije.

Moram da ih primim, mislim ne moram, ali ne znam šta bi se desilo kad ih ne bih primila, onda je bolje da to otkačim (…) (Intervjuer: Da li ste razmišljali o tome da i zvaničnije reagujete na to što oni rade?) Ne, zbog suđenja za stan. Da imamo stan u otkupu, da su oni došli, a mi završili sa njima, onda možda i bih, ovako ne. Plašimo se, nemamo rešen taj stambeni status i oni nas drže tako da mi ne bismo smeli uopšte da izađemo.

Osobe koje su vršile pritisak takođe su sugerisale našoj sagovornici da ona sada živi bolje nego na staroj lokaciji, ali kada ih je upitala zašto se ne rešava njen stambeni status, odgovorili su joj da njenu porodicu niko neće dirati i izbacivati iz stana dok su oni na vlasti.

(…) To je ono što *** uvek pitam, i prethodni put kada su bili kao i sada – zašto se to ne rešava? Njihov odgovor je: ,,pa dobro dok smo mi na vlasti vas niko neće dirati”.

Izvor: Crta

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare