LESKOVAC
Ljudi koji se ozbiljno bave poslom ne mogu da se pozivaju na usmene dogovore, koji su najčešće, najjednostavniji način da se šire laži, odnosno da se prevare mogući poslovni saradnici, kaže generalni direktor RTS Dragan Bujošević u inetrevjuu za leskovački nedeljnik Nova Naša reč o pričama da je ranije postignut dogovor da RTS učestvuje u projektu „Slavujevo doba“
NNR: Šta je, zapravo, istina o “Slavujevom dobu” i da li je postojao bilo kakav dogovor da RTS učestvuje u ovom projektu?
BUJOŠEVIĆ: Ne postoji nikakav dogovor, sporazum, ugovor između RTS i autora serije i filma “Slavujevo doba”. Samo se jednom u dnevnim novinama pojavila slična vest . Tada sam autorima obećao da ću sledeći put da demantujem njihove neistine.
NNR : Da li je neko Vas kontaktirao tim povodom?
BUJOŠEVIĆ: Pre više od godine razgovarao sam sa autorom projekta, Zvonkom Šimunecom, koji je tada nudio još neke svoje projekte. Jasno sam rekao da RTS nije zainteresovan.
NNR : Da li imate saznanja da je ranije dogovoreno emitovanje tog filma/serije na RTS-u?
BUJOŠEVIĆ: Ponavljam: u RTS ne postoji ni jedan jedini ugovor, pismo o namerama, bilo kakav papir o dogovoru sa autorima “Slavujevog doba”.
Kompletan tekst u štampanom izdanju Leskovačkog nedeljnika Nova Naša reč i na www.novanasarec.org.rs, link
Ključni momenat u ovoj, sada već možemo reći aferi su Bujoševićeve reči: “Pre više od godine razgovarao sam sa autorom projekta, Zvonkom Šimunecom, koji je tada nudio još neke svoje projekte. Jasno sam rekao da RTS nije zainteresovan.”
Dakle, Šimenec je i pored nedvosmislenog stava prvog čoveka Javnog servisa, nastavio sa uzimanjem para iz leskovačkog budžeta. Njegova iluzija je kulminirala u trenutku kada je obelodanjena glumačka raspodela, a sada vidimo da scenario još uvek ne postoji. Stvarno, kako se to dele uloge ako uopšte nemaš tekst po kome ćeš snimati?
Ono što u svemu ovome ipak najviše začuđuje je zaštitnički stav koji zakonski izvršilac i “čuvar” leskovačkog budžeta ispoljava prema Šimunecu i njegovoj ekipi. Naime gradonačelnik Cvetanović kao da pokušava da opravda dosadašnje ulaganje od 75 hiljada evra. Kao da želi da nam na suptilan način saopšti da ako filma i serije i ne bude bilo, ovo što smo do sada dobili za te pare je i više nego dovoljno. Po njegovom mišljenju jedna knjiga, lovorike za Miru i Veroljuba, jedan filmčić i jedna “roštilj žurka” u holu RTS-a, u potpunosti opravdavaju utrošena sredstva.
Neverovatno!
A njegov stav o nekorektnosti člana 5 tj. ugovorne zaštite leskovačkih interesa je tek priča za sebe. Ili možda za javnog tužioca? Jer umesto da zauzme čvrst stav po pitanju odbrane i povraćaja leskovačkih narodnih para, on čak smatra da bi i poslednjih 25 hiljada evra trebalo uplatiti.
A za šta?!
Pa zar nisu sva dosadašnja plaćanja odobrena na osnovu toga da će jedan istorijski period našeg grada biti ovekovečen na filmskom platnu? Leskovačani su dakle plaćali igrani film i seriju, a dobili su jednu “suvenir” knjigu za ambasadore i slične fensi goste i nešto malo prateće medijske galame uz nju. Sada konačno vidimo da od ove “filmske bajke” neće biti ništa! Ni filma ni serije. Naročito ne nakon poslednjih dešavanja.
Prosto rečeno, dve grupe neozbiljnih amatera su svaka iz svojih interesa, obećavale ozbiljan produkcijski poduhvat. Ali kako to obično biva, uspeli su da nam ulepšavaju stvarnost neko vreme, ali nisu mogli da je ulepšavaju sve vreme.
Magla se razišla. Maske su pale. Projekcija je otkazana.