BUJANOVAC
Nakon 20tak godina kontinuiteta (ups, multirenička vlast u Bujanovcu je bila od prvih izbora posle završetka oružanih sukoba na jugu Srbije do 2021. godine, prim. JUGpress) , promenjena je skupštinska većina u Bujanovcu. Danas je to multietnička skupštinska većina, koju čine Srbi, Albanci i Romi. U tome je svakako bitnu ulogu odigrala politička mudrost i jednih i drugih i trećih. Do izražaja je došla spremnost da se zarad interesa građana Bujanovca stvari promene i pomere u korist običnog naroda, a ne da vlast pošto-poto bude posledica političkih mahinacija.
U Bujanovcu sada skupštinsku većinu čine jedna albanska, tri srpske i jedna romska stranka, a do juče je to bilo čisto albanska većina. Međutim, umesto da se to obeleži i reklamira kao najsvetliji primer zajedništva i suživota različitih nacionalnih manjina, pojedine političke figure su počele da reaguju sa negodovanjem.
Nakon konstituisanja takve multietničke većine, prvi je odreagovao Miki Aleksić iz Trstenika, razrešivši Sašu Arsića, predsednika Bujanovačkog odbora NPS-a. Obrazloženje je bilo šturo kao i obično, a javnosti je rečeno da Miki Aleksić ne trpi saradnju sa SNS-om. Međutim, to ne može biti istina, jer cela Srbija zna da je baš on lično bio dugogodišnji koalicioni partner SNS-a od 2012 do 2016 godine.
U čemu je onda razlog ovako ishitrenog poteza? Razloga je sigurno mnogo, ali suštinski razlog je taj da je Miroslav Aleksić isključivo spreman da podrži i toleriše saradnju sa SNS-om, pod uslovom da je lično dogovora i da je on garant i pokrovitelj takvih dogovora. On sebi daje za pravo da bez stranačkih organa sastavlja poslaničke i odborničke liste i postavlja na razne funkcije stranke, čak i istaknute članove SNS-a (Ljubu Zrnića i kumove), Srpske Radikalne Stranke (potpredsednika Uroša Đokića), preletače iz DS-a (potpredsednika Borislava Novakovića), ili čak članove zabranjenog Levijatana (potpredsednicu Ivanu Rokvić).
Ako je neki dogovor napravljen, zarad običnog naroda i želje Bujanovčana da promene dosadašnju višedecenijsku vlast, to njega nije briga. On ima obavezu da mentorima „sa brda“ može u svakom trenutku da garantuje stopostotnu poslušnost svoje organizacije, koju je ustrojio kao poljoprivredno domaćinstvo. Šta kaže domaćin, ostali će da slušaju.
Saša Arsić, medicinski radnik iz Bujanovca, će nastaviti da se bori za svoje Bujanovčane, nevezano od toga koje su etničke pripadnosti. Za Bujanovac je svakako važno da su i Srbi deo vlasti, nevezano od toga kojoj stranci pripadaju, jer nije isto baviti se politikom u Beogradu i Bujanovcu.
Registrovano udruženje građana „Rešenje s juga“, čiji je predsednik Saša Arsić će imati zadatak da obezbedi mir i suživot višenacionalne sredine kao što je Bujanovac. Politička zrelost se upravo pokazuje na konkretnim stvarima, a ne na stranačkim mešetarenjima i ucenama od strane političkih prvaka iz Beograda.
Želja rukovodstva udruženja „Rešenje s juga“ je da Bujanovac postane model i dobar primer za sve druge multietničke sredine u Srbiji. Kao bujanovački odbornik će nastaviti politički aktivizam, pomažući i razvijajući saradnju sa samostalnim narodnim poslanikom Žarkom Ristićem. Radiće na uspostavljanju i traženju modaliteta saradnje srpske i albanske nacionalne manjine i na teritoriji Kosova i Metohije. Bujanovački model za formiranje vlasti koju čine i Srbi i Albanci je pokazatelj da je to moguće, kada se izuzmu politkantski interesi iz Beograda i Prištine, navodi se u saopštenju Udruženja „Rešenje s juga“. (kraj) saopštenje
