STOJANOVIĆ : “POREČJE” ALIBI CVETANOVIĆU ZA BROJNA PUTOVANJA

LESKOVAC

 

Popredsednik GrO DS Saša Stojanović je na današnjoj konferenciji za novinare pitao šta se , zapravo, dešava, sa privatizacijom „Porečja“ iz Vučja.

„Lokalna vlast se pohvalila da postoji zainteresovani kupac za „Porečje“ iz Vučja i navela kompaniju „Delta agrar“. Da li je to jedna od kompanija koja je u vlasništu čoveka koga je hapsio Aleksadnar Vučić“, upitao je Stojanović i dodao:

„Da li je Mišković „državni neprijatelj broj 1“, kada to odgovara Aleksandru Vučiću, a najpoželjniji kupac, kada to odgovara Goranu Cvetanoviću? Građani Leskovca traže da Aleksandar Vučić, počasni građanin ovog grada koji prstom nije mrdnuo za Leskovac, i Goran Cvetanović, dogovore ko od njih dvojice govori neistinu i da nas obaveste o tome“.

Goran Cvetanović je medijima izjavio kako želi da „Porečje ostane naše“ i apelovao je na domaće privrednike da sakupe novac i kupe ovu važnu firmu.

„Podsećamo Gorana Cvetanovića da je svoja jalova putovanja po inostranstvu pravdao traženjem kupaca za „Porečje“, da je biznismene problematične poslovne karijere predstavljao kao potencijalne investitore i kupce „Porečja“, i da od svega toga nije bilo ništa“ , rekao je Stojanović i naglasio da o svemu ovome postoje video zapisi sa konfencija za novinare i iz graske Skupštine.

Šta je bilo sa „bajkama“ o kupcima iz Amerike i ostatka sveta, rekao je Stojanović i istakao da je jedini cilj putovanja Cvetanovića bio da obiđe zemljinu kuglu o trošku gladnih građana Leskovca.

On je upitao i šta je sa 30 miliona dinara potrošenih na službena putovanja u 2013. i 2014. godini, koja nisu donela ni jedno radno mesto, i kada će se taj uzaludno potrošeni novac vratiti građanima Leskovca.

„Kada će najzad da počne da se utvrđuje krivična odgovornost ovlašenih funkcionera zbog toga što je nezavisna revizorska kuća utvrdila da ni jedan nalog za putovanja u zemlji i inostranstvu nije ispravan“ ,pitao je Stojanović.

DS jeste za to da „Porečje“ kupe domaći kupci, ali se postavlja pitanje zašto to nije urađeno mnogo ranije i zbog čega je potrošeno toliko novca na besmislena službena putovanja.  „Porečje“ je postužilo kao alibi gradonačelniku za putovanja i trošenje para svih građana, rekao je Saša Stojanović na konferenciji za novinare.

 

Prati
Obavesti me o
guest

5 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Alexa Ristov Fejsbukački
Alexa Ristov Fejsbukački
9 godine pre

Ch.r… je bio čovek pun asimetrija i protivrečnosti koje se nikako nisu mogle uočiti na prvi pogled.
Ličio je na mlađeg čoveka, recimo na osobu od trideset i pet godina, mada je imao pedeset, a možda i koju godinu više.
Bio je srednje visine, ne neki lepotan a u razgovoru je delovao obrazovano i tmurno kao izdanak iz bolje komunističke kuće.
Odevao se kobejagi neobavezno, dok je u stvari pazio na svaki detalj svog odevanja. U duši je bio baraba, probisvet izrovan sitnim i krupnim porocima koji su odudarali od njegove pojave.
O svemu je znao po nešto, sasvim dovoljno da neprimetno razvitla opšta mesta tvrdeći da je on ako ne apostol onda ipak mučenik koji gradom pronosi neko uzvišeno znanje nedostupno prostoj svetini.
Ovako ili onako, reč je o brbljivoj jalovini kakve na Balkanu ima preko svake mere.
Vi krenete da pričate o dugmetu a on o Turcima i Jupiteru.
“Ali – rekao bi često – ja u ovim gadnim prilikama moram da izdržavam decu i ženu” mada su svi znali da je on obična provincijska moralna krpetina.
A to što „mora da izdržava decu i ženu“ smatrao je zvaničnom licencom za svoj političko-preduzetničko-crnoberzijanski duh.

Povijest životnih promašaja i ribarsko prigovaranje
Povijest životnih promašaja i ribarsko prigovaranje
9 godine pre

Lijep uradak, kolegice.

lipstick
lipstick
9 godine pre

Zašto mislite da je prigovaranje ribarsko, Saša?

mogao je biti sve
mogao je biti sve
9 godine pre

Nažalost, gospodin je mogao biti intelektualac, da je strukovno koristio znanje i pamet. A ovaj intelektualac je mogao biti gospodin, da je birao društvo. Tačnije da je izbegavao interesni marketing u politici, medijima, umetnosti. Biser je što on i za lični život koristi marketing. Ne bih da zvučim ko kritičar. Baš suprotno. Žalim slučaj. Ipak je tragedija kad svako čeljade u pogrešne svrthe koristi vrednosti kakve ovaj gospodin ima. Konačno je završio u društvu ljudi dobrih za izbegavanje. U svakom smislu mislim.I privatno i poslovno i politički njegovi izbori su ga odredili. Zamislite nekog kome je najbolja medijska saradnica gospodja Milica? Ja ništa neću reći, neka gradjani kažu. Ili nekog kome je najbliži politički saradnik, onaj Živojin Stanković? Ili nekog ko tvrdi da gine za kulturne vrednosti a usputno se finansijski projektuje s facama(iz kulture) putem privatnih veza? O njegovim sasvim privatnim stvarima ne bih, ali njegova hrabrost, skoro drskost, da svakome ,,kompetentno” zamera kako je najgori, čini, da čovek pomisli da se radi o čoveku koji ništa nije promašio jer on je Pjer i Marija Kiri. A ne samo Čarli(samotnjak u svemu, bez porodičnog identiteta), sa nadimkom koji niko, jer verovatno on ne dozvoljava(obrati pažnju na demokratski proces) ne sme da koristi kad se ozbiljno promoviše, mislim politički, ali zato u umetničkim krugovima voli da ga oslovljavaju sa Čarli, valjda mladjano zvuči. Tu dodjemo do opservacije ove krize identiteta-,,Tko sam, šta sam? A mogao sam biti sve, ali mi je izgleda zafalilo nešto. Ili netko? Da bih bio Neko.” I sada, na zalasku, kada muškarci stisnu petlju za poslednji novi početak, on svoju afirmaciju vidi u politici, ne u kulturi, niti privatnom životu. A zapavo je taj deo nadgradnja na kvalitetno odradjen stručni deo u svom radnom veku i životni deo u svom postojanju. Pa kakva baza, takav krov. Klimavo.

Miličkini pacijenti
Miličkini pacijenti
9 godine pre

Opozija zvana internet šibicarenje
http://postimg.org/image/ktfnbp9zj/