Saveti za poljoprivrednike: Koje seme pšenice odabrati i kako zaštititi zasade kupusa?

LESKOVAC

U biljnoj proizvodnji sve počinje od semena, pa je tako i u gajenju pšenice. Jedan od najznačajnih faktora u postizanju željenih prinosa pored agrotehničkih mera jeste setva zdravog i kvalitetnog – deklarisanog semena.
Ulaganje u setvu nije trošak već investicija. Nisu potrebna povećana ulaganja, već samo sprovoditi ono što struka preporučuje. Uz pravilan izbor sorti i primenu preporučene agrotehnike moguće je povećati prosečan prinos iznad pet tona po hektaru. Deklarisano seme pšenice je kontrolisano od strane nadležnih službi, bez prisustva korova, bolesti i štetočina. Rizik po narušavanju zdravlja ljudi i životinja, rizik po narušavanju životne sredine je kontrolisan i smanjen je na minimum. Upotreba deklarisanog semena utiče na povećanje prinosa, stabilnost, kvalitet i profitabilnost proizvodnje, smanjuje se širenje korovskih biljaka i bolesti koje se prenose putem semena. Količina deklarisanog semena za setvu je znatno manja od nedeklarisanog.
Setva semena “sa tavana“ nosi sa sobom mnogobrojne rizike ne samo na prinos i kvalitet već i zdravstvenu ispravnost zrna.

  • Nedeklarisano seme je često zaraženo skladištnim insektima i bolestima,
  • Nedeklarisano seme ima manju klijavost,
  • Povećana norma semena s tavana,
  • Dolazi do opadanja rodnosti (5-15%),
  • Nedeklarisano seme ima više primesa i manju klijavost od deklarisanog
  • Seme na koje nije ravnomerno i pravilno naneto sredstvo za tretiranje semena više će stradati od bolesti i insekata,
  • Seme na koje je naneto više sredstva za tretiranje semena imaće manju klijavost
  • Kvalitet nedeklarisanog semena je nepoznat – seme se ne ispituje u akreditovanim laboratorijama, (klijavost, energija klijanja, čistoća nisu provereni u laboratorijskim uslovima i samim tim ta semena ne mogu da budu sertifikovana). Treba sejati isključivo deklarisano seme strnih žita. Da bi se ovaj cilj postigao, neophodno je edukovati proizvođače i ostvariti stimulativne cene

Boban STANKOVIĆ, dipl.inž.polj.

Crna trulež kupusnjača

Uzročnik jedne od ekonomski najštenijih bolesti kupusnjača, crne truleži kupusnjača, je bakterija Xanthomonas campestris pv. campestris. Kupusnjače (kupus, karfiol, kelj) su ugrožene u svim fazama razvoja.
Simptomi bolesti na zaraženim biljkama mogu se uočiti još u najranijim fazama razvoja, u rasadu, naročito ukoliko se biljke razvijaju iz zaraženog semena. Takve biljke venu i propadaju. Kod starijih biljaka simptomi se manifestuju pojavom hlorotičnih, žutih pega na ivičnim delovima listova. Ove pege se klinasto šire od ivice lista, duž nerava, ka centralnom lisnom nervu. Zaraženo tkivo u okviru pega poprima smeđu boju i odumire, a dolazi i do promene boje nerava koji dobijaju mrku ili crnu boju. Bakterija se širi sudovnim elementima prouzrokujući crnu trulež sudovnog sistema. Usled razvoja bolesti dolazi do slabijeg razvoja zaraženih biljaka, njihove zakržljalosti, izostanka formiranja glavice, što se negativno odražava na prinos. Zaražene biljke su podložne napadu sekundarnih parazita, kao što su prouzrokovači vlažne truleži, što za posledicu ima potpuno propadanje biljaka. Bakterija prouzrokovač ovog oboljenja održava se u zemljištu, zaraženim biljnim ostacima, srodnim korovskim biljkama i samoniklim kupusnjačama, zadržavajući vitalnost i do tri godine. Prenosi se i semenom. Značajnu ulogu u širenju bolesti imaju insekti, puževi, kapi kiše, zalivanje orošavanjem. Razvoju i širenju bolesti pogoduje vlažno i toplo vreme, topli dani i prohladne noći.

U cilju zaštite od ove bolesti najznačajnije su preventivne mere: neophodno je poštovanje plodoreda (najmanje 3-4 godine), upoteba zdravog semena za setvu, dezinfekcija toplih leja, gajenje manje osetljivih sorata ili hibrida, pravilna primena kalijumovih đubriva, uklanjanje biljnih ostataka i korova, kao i suzbijanje štetnih insekata i puževa vektora patogena.

Bojana Karanadžić, dipl.inž.polj.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare