Šabić: Najobičnije kršenje zakona

BEOGRAD

„Nije reč o bilo čemu posebnom, nego o najobičnijim proverama. Ali uvek je politika u pitanju. Dignemo dreku kako smo ugroženi, pa ćemo da dobijemo nešto više para od donatora“. Tako je pre dan ili dva, na konferenciji za novinare predsednik Republike komentarisao događaj koji je privukao veliku pažnju.

Zahtev Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma da joj se stave na raspolaganje sve informacije o svim finansijskim transakcijama i stanju na računima velikog broja NVO, medija i novinara izazvao je neobično veliku pažnju i reakcije ne samo domaće nego i strane javnosti uključujući i subjekte poput Saveta Evrope ili Evropske komisije, pre svega zbog uverenja da se radi o odmazdi prema onima koji imaju kritički odnos prema vladajućoj stranci.

Svoj komentar predsednik je završio rečima: „Veoma je važno da civilni sektor bude jak i da postoji odnos poštovanja sa državom, ali je veoma važno i da zakoni važe za sve i da niko ne sme da bude iznad zakona“.

Ako je prvi deo komentara nedopustivo ciničan, potcenjivački, sa drugim je lako složiti se bez problema. Da, upravo u tome je stvar, izuzetno je važno da zakoni važe za sve, da niko ne sme da bude iznad zakona. Niko, a pogotovo neko čiji je posao da zakone primenjuje, kao što je to u konkretnom slučaju Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

A kako u konkretnom slučaju Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma primenjuje zakon?

Zahtev Uprave odnosi se dobrim delom na podatke o ličnosti, a većim delom na podatke pravnih lica, NVO ili preduzeća. Podaci o ličnosti, razume se, podrazumevaju zaštitu utvrđenu Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i njihova obrada je dopuštena samo pod zakonom predviđenim uslovima. Ali u slučaju o kome govorimo i podaci o ličnosti i podaci pravnih lica uživaju i zaštitu posebnog zakona – Zakona o platnim uslugama.

Zakon o platnim uslugama (čl. 74) izričito predviđa da su podaci o ličnosti korisnika računa kao i podaci o transakcijama, promenama, stanju računa poslovna tajna. Zakon zabranjuje da se ti podaci stavljaju na uvid trećim licima, odnosno to dopušta samo izuzetno. Među izuzecima koji su predviđeni Zakonom je i taj da se Upravi za sprečavanje pranja novca može dozvoliti pristup tim podacima. Ali, ne po slobodnom nahođenju i bez ograničenja, već u skladu sa propisima.

A relevantni propisi, upravo najrelevantniji, Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma (čl. 73) predviđa da Uprava može tražiti te podatke samo ako u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.

Nije potrebno ulaziti u širu elaboraciju pojma osnova sumnje; dovoljno je podsetiti na neke elementarne činjenice koje su u pravnoj teoriji sasvim nesporne. Postojanje osnova sumnje da je neko počinio neko zabranjeno delo nije, nikako ne može biti stvar nagađanja, naslućivanja, nekakve apstraktne intuicije. Osnovi sumnje se moraju zasnivati na nekim činjenicama koje su konkretne i partikularne, tiču se određenog lica i određene radnje.

U skladu s tim potpuno su legitimni zahtevi NVO i novinara koji su predmet kontrole, kao i zahtevi stručne i šire javnosti da se Uprava izjasni o kakvim se to osnovama sumnje radi, odnosno na kojim se to činjenicama one zasnivaju.

Definitivno, ni Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, ni Zakon o platnim uslugama ne poznaju nikakvu „najobičniju proveru“, a posebno ne u ovakvoj izuzetno robusnoj formi kakvu praktikuje Uprava za sprečavanje pranja novca. I ako bi takve provere postale stvar redovne prakse, odnosno ako one to već jesu, ako se dakle po slobodnom nahođenju, kad god se to poželi, može pristupati ovim podacima – to bi značilo da su zakonske garancije tajnosti računa prazna floskula, a da su širom otvorena vrata za povrede privatnosti, nezakonitu obradu podataka o ličnosti i njihovu zloupotrebu.

A nekontrolisan i neodgovoran pristup vlasti podacima građana uvek je razlog za brigu. Uvek, a pogotovo u zemlji u kojoj su stvari otišle tako daleko da se na primer na televiziji, u tok-šou emisiji, uz učešće ministra zdravlja, čitaju podaci iz psihijatrijskog dosijea novinara, oponenta vlasti, ili u kojoj član upravnog odbora fonda zdravstva telefonom, za čas, dobija naročito osetljive podatke o lečenju maloletne devojčice, pa ih potom pred kamerama javnog servisa koristi u debati, odnosno razračunavajući se sa njenim ocem, političkim protivnikom, da sa nabrajanjem zloupotreba vlasti ne nastavljamo u nedogled.

Ni u slučaju Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma nije moguće isključiti spekulacije o sličnim mogućnostima. Ali, nezavisno od toga, Uprava je nesporno u obavezi da iznese činjenice koje bi potvrdile postojanje osnova sumnje da se pranjem novca i finansiranjem terorizma bavi (i to za svakog od njih pojedinačno) brojna grupa pravnih subjekata i ljudi velikog profesionalnog i ličnog digniteta. A već na prvi pogled je jasno da ona nije u stanju odgovori na tu obavezu. I zato njeno postupanje nije nikakva, ni obična ni najobičnija provera, već najobičnije kršenje zakona.

Peščanik-Rodoljub Šabić

Autor je advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare