VLASOTINCE
Vlasotince nadaleko poznato po svom vinogorju i vinima pa i vrhunskim rakijama pomalo stidljivo i iz prikrajka dobilo je i svog prvog pravog ozbiljnog kućnog pivara u Draganu Blagojeviću, ,Banu” koji ne samo da pravi domaće pivo već pravi odlično domaće pivo. A što potvrđuju rezultati koje je osvojio na poslednjem takmičenju kućnih pivara održanom u Novom Sadu 2021.god. Prvo mesto za Lager, drugo mesto za APA still i treće mesto za IPU. I tu ne bi blio ništa posebnog i spektakularnog da je do tog takmičenja prvo pivo napravio za manje od deset meseci i da je napredak evidentan do sada ne samo kod nas već i šire.

- Istina je da se ovim poslom bavim relativno kratko, nepunih godinu dana, i istina je da sam do sad napravio i popio, ne sam, bez loše i bačene ture preko tonu piva što je malo po meni. Ali uzimajući u obzir moj mali kapacitet oni koji se bave ovim znaju da je to prilična količina s obzirom na kućne uslove u kojima radim.
JUGpress: Od čega pravite pivo u vašoj porodičnoj radionici ?
Dragan Blagojević: – Pivo pravim isključivo od ječmenog slada hmelja vode i kvasca dakle od prirodnih sirovina najkvalitetnijeg porekla iz uvoza bez konzervansa bez trunke hemije, bez pasterizacije. Čisto izvorno pivo onakvo kakvo mora i treba da bude.
JUGpress: Šta vas je navelo da se bavite proizvodnjom piva, ako ste iz kraja gde ima najviše grožđa i šljiva ?
Dragan Blagojević: – Sa bratom Milanom smo pre desetak godina počeli priču sa rakijom i on kao uporniji i istrajniji od mene, a ja sam odustao od te priče iskreno ne verujući u uspeh. On je bio uporniji i istrajniji i tu priču doveo do savršenstva, o čemu govore brojne medalje koje stalno dobija na sajmovima kako za ,,Banovu tajnu rakiju” od šljive, tako i za rakiju od kruške i viljamovke. Umemo da napravimo i izuzetno vino, ne da se sad hvalim ali i drugi u Vlasotincu prave i pije vrhunsko domaće vino, ali ja volim da pijem pivo pa eto zato sam i odabrao pivo. Mogu da se kupam i u rakiji i vinu i to vrhunskoj ali volim da pijem pivo i još bitnije volim da pravim ono što pijem. Neki bi rekli prokletstvo, ja bih rekao blagoslov. U maloj sredini kao što je Vlasotince odvažiti se da praviš pivo i pokušaš da edukuješ ljude šta je to pravo domaće zanatsko pivo je zaista teško. Prosečno se kod nas pije Lager i to najjeftiniji mogu i da ne imenujem sad i to je sve samo ne pivo ili bar u retkim slučajevima ne dobro pivo. Onaj mali broj koji je prošao malo dalje od mosta na reci Moravi i uspeo da se pre svega u Novom Sadu prestonici zanatskog piva okuša neka od brojnih pivara zna šta može da očekuje i od mene. - Na jugu je tužno, kultura ispijanja piva se vezuje za sedenje ispred prodavnice i zadruge i ja nemam ništa protiv toga i sam nekad volim da se sa komšijama podružim na taj način. Kafići u gradu svode priču na dva ili tri loša industrijska ili malo manje loša piva sa potpisanim ugovorima za ekskluzivu i neku smešnu cenu drže ono što i sami ne vole ali veliki igrači jednostavno tako rade. Mi u Vlasotincu nemamo gde da popijemo dobro domaće pivo. E, tu ja nastupam i pričam, edukujem pa čak i smaram, donesem da probaju i onda na prvu ili im se odmah dopadne i žele još i tu krećemo u priču. Ili jednostavno prosečnom lagerašu ne odgovara ništa na šta je on već navikao ali oni svakako i nisu moja ciljna grupa. Nadam se jednog dana da ću svoje pivo prodavati u svom pabu.
JUGpress: Koje stilove kuvate?
Dragan Blagojević: – Pa pre svega opet kažem jug je veoma specifičan dok u Novom Sadu caruju NEIPE, DIPE i razna muški zahmeljena piva ovde uvek pre ide neki Blond Ale, Cream Ale neki fake lager ali polako uvodim u priču ljude a da ih ne uplašim i nekom lepom APAom ili seasion IPOm. Naravno za sebe i mali broj ljudi kuvam bolesno dobre IPE i DIPE i sve druge stilove. Piva koja su čak i preko tri puta skuplja od predhodnih ali piva koja znaju da „uplaše“ prosečnog konzumenta lagera kod nas. Moram da napomenem i podvučem da sam ja i dalje dečak u srcu i duši i da volim da se igram, i to mnogo volim da se igram. Zamenio sam autiće, zmajeve i ostale igračke mnogim stvarima u životu do sada i u svima sam bio uspešan izuzetno ali ljubav prema pivu i pravljenjem piva i traženjem najboljeg recepta, idealnog balansa izmedju vode hmelja i slada , odabirom raznih kvasaca za fermentaciju nadam se da neće prestati. Igram se i uživam mnogo u tome. Dosadno je praviti sve jedno isto pivo relano pa neka je najbolje na svetu, još dosadnije je piti isto pivo pa makar bilo najbolje na svetu, dosadno je biti sa jednom ženom ceo život. Kraft ili domaće pivo je skuplje naravno i do četiri, puta jer su sirovine koje koristimo najboljeg kvaliteta i jako skupe. Ali ukus i kvalitet je mnogostruko bolji od industrijskih razblaženih vodica koje se prodaju. Pa ja nekad dodam više od 50 puta više hmelja od industrije ako ga u nekim pivima industrija i uopšte dodaje.
JUGpress: Koja je vaša budućnost u proizvodnji domaćeg piva?
Dragan Blagojević: – Često me pitaju drugari “e, pa ono ti je bilo dobro pa i ono pre mesec dana pa da ali odakle znate da sledeće neće biti još bolje”. Jednostavno dok god smatram da mogu da napravim bolje pivo uživaću u ovome. Onog trenutka kad budem došao do tog cilja ili ću kao i mnogo puta u životu kad sam na mnogim poljima dostigao vrhunac odustati i to me je najviše strah ili možda zagristi jako muški vreme mi je pa idemo prvo džipsi pivara sa jednim možda dva piva i proboj na tržište. Ali tog trenutka će moja igra prerasti u posao i bojim se znajući sebe da ću prestati da uživam u celom procesu i prestati da se igram i kreiram i da neću imati vremena za to. Ali će na suprotnoj strani mnogi moći da uživaju u pravom domaćem ,,Banovom pivu” iz Vlasotinca. Možda mi neki investitor koji bi uložio novac u ovu priču i promeni mišljenje ali videćemo. Možda sa bratom zajedno otvorimo destileriju, pivnicu, vinariju ko zna sve je u igri. Mislim da taj dan nije daleko možda već na leto pošto sam u pregovorima sa nekim ljudima izbacim prvu turu kao džipsi pivara, a džipsi kuvanje je iznajmljivanje pivnice I koristeći njihove sudove i prostor napraviti i plasirati svoje pivo) nekog od piva koje je pobedilo na takmičenju ili bar velikom većinom bazirano na tim receptima jer se to svidelo ljudima a možda se opet igram i napravim još nešto bolje. Jedini spas je da iako otvorim svoju pivaru sa tap romom što mi je ultimativna želja i cilj gde bi služio isto znam da ću i da imam tone piva mesečno i dalje praviti male ture gde ću isprobavati neki svoj novi recept, neki nov hmelj, neki novi kvasac, ne bih voleo da prestanem da se igram da kreiram i uživam u celom procesu. Nema pravog posla ako ne uživamo u njemu, šta je život ako se u njemu ne uživa, šta je pivo ako ne uživaš u njemu – veli na kraju, Dragan Blagojević ,,Ban”vidno raspoložen što se, prvi na jugu Srbije, našao u poslu pravljenja piva od hmelja.
Planovi
NAPRAVIĆU VLASOTINAČKO PIVO
Planovi Milana ,,Bana” su ne mali, i njega ne treba tu ništa pitati, jer ,,Ban” je uvek raspoložen i ništa ne krije kada su u pitanju njegovi planovi u vremenu koje je pred nama.- Na kraju moram da pomenem drugare iz Udruženja kućnih pivara Srbije čiji sam i ja jedan od članova jednu bratsku zajednicu predobrih ljudi koji su uvek spremni da pomognu kad nešto zapne a svi zajedno imaju mnogo godina iskustva u kuvanju piva. Voleo bih ako mogu da na jugu Srbije proširim celu ovu priču i da što veći broj ljudi organizujem da se pridruže pa evo ako čitaju da mi se jave da napravimo jedno Udruženje kućnih pivara južne Srbije po ugledu na slična Udruženja u Novom Sadu Beogradu Čačku i da zajedno pre svega edukujemo ljude o zanatskom pivu u svom prostoru gde ćemo mi a i drugo moći da probaju to isto pivo. Mislim da nije kraj već da ćemo se ubrzo videti jer smo ovim tekstom samo zagrebali površinu jedne mnogo dobre priče o domaćem pivu iz Vlasotinca. Zapratite me na instagramu obavezno jer se ubrzo spremam već na leto da izbacim svetlo lagano pivo u flašicama i kegovima na točenje pod radnim nazivom Vlasotinačko a voda će ekskluzivno biti izvorska ali o tome sledeći put. Par probnih tura je odrađeno i uz male modifikacije biće spremno. Kad već ima Niško, Zaječarsko, Novosadsko pa redno je i da Vlasotince dobije i zvanično svoje prvo pivo. Ali o tome kao što rekoh moramo ponovo da se vidimo pa ćemo uz prvo Vlasotinačko pivo lepo da se ispričamo.
Na kraju nem šta reći nego ŽIVELIII…- domaćinski će na kraju reći Milan ,,Ban”.


Mene zamina dokle je došao ovaj dečko sa ovom pričom i gde je zapelo mislim da to zanima i mnoge koji proćitaju članak. Čuo sam da je otvorio pivnicu ali da ne prodaje svoje pivo već industriju koju u tekstu kudi najviše? Pa ako je tako dobro što kaže zašto ne prodaje svoje pivo nego industriju koju kudi najviše? Gde mogu da pijem to Vlasotinačko pivo to mene sada zanima a praznici su ?
Ja mislim da na jugu nema ništa od kraft piva pre svega zbog cene. Jednostavno ovaj narod nema znanja da pije dobro pivo. Neka je sa srećom početak i sam ću kupiti par piva čim dečko izbaci jer se vidi da zna šta radi. Ali bez mnogo para iskreno nema ko da se ljuti od ovoga nema ništa. Ostaće mali izolovan slučaj za koga će znati par ljudi u okolini. voleo bih da grešim i da uspe komercialno da se probije ali strah me da će ga veliki progutati čim se pojavi.
Zasto ovom mladom decku drzava kroz subvencije ne pruzi neku podrsku kupovinom opreme recimo. Ili lokalna samouprava pomogne u plasiranju proizvoda. Ja zivim u Vlasotincu i nisam znao da se neko bacio u taj posao.
Svaka čast, samo napred!