Premijera predstave ,,Oslobođenje Skoplja“ u Beogradu

NIŠ-LESKOVAC

Predstava ,,Oslobođenje Skoplja“, koprodukcija Narodnog pozorišta Niš i Narodnog pozorišta Leskovac, biće premijerno izvedena u subotu 10. maja u 20.00 u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Ovo delo Dušana Jovanovića režirao je Gorčin Stojanović.

Za kostim je zadužena Marina Vukasović Medenica, za scenografiju i izbor muzike Gorčin Stojanović, dok je asistent kostimografa Katarina Pavlović. Lektor je Nataša Ilić, koja je radila i prevod. Fotografije potpisuje Nikola Milosavljević/Studio Brada.

U predstavi igraju:

Miloš Cvetković (Zoran), Mina Cocić (Lica), Aleksandar Marinković (Georgij), Evgenija Stanković (Lenče), Vesna Josipović (Ana), Dragan Marjanović (Vavo), Miroljub Nedović (Tasin), Danilo Petrović (Krste/Načelnik), Stefan Mladenović (Gospodinov/ Trajko), Marko Radojević k.g. (Riste/Stojčev), Marko Pavlovski (Bale/Oskar), Natalija Jović k.g. (Renata), Nađa Nedović Tekinder (Biba), Miroslav Jović (Doktor/Pop), Aleksandar Krstić (Nemački oficir) i Uroš Milojević (Otac).

Ovaj pozorišni komad u tri čina obuhvata fragmente sećanja na kraj Drugog svetskog rata – tada šestogodišnjeg deteta muškog pola.

Reč reditelja :

Oslobođenje Skoplja je komad o odrastanju.

Da li je moguće odrastati bez inicijacije nasiljem, bez rane spoznaje o Zlu?

Da li je neophodno suočavanje sa tamnom stranom ljudske prirode, još u detinjstvu, ne bi li se razumevao svet oko sebe?

Šta je tačno sloboda?

Kad rastemo, da li se svet smanjuje ili mi postajemo veći?

Šta je smisao našeg postojanja? LJubav? A šta ako nije? Ako je nema? Ako je ne prepoznamo?

Jesmo li mi zbilja deca svojih roditelja, ili svojih praroditelja? Da li je kod nas svako drugo pokolenje uvek na žrtvenom oltaru nastanka Novog?

Je li Novo bolje od Starog? Je li Staro bolje od Novog?

Ide li svet napred, nazad ili u svim pravcima istovremeno?

Može li jedan ljudski život biti lišen iskustva rata?

Kad bih imao bar jedan odgovor, ne bih radio ovu predstavu. Kad odgovore koje mislim da imam ne bi iznova pod sumnju stavilo neposredno, posredno, proživljeno ili sanjano iskustvo, ne bih se bavio teatrom.

Dušanu Jovanoviću dugujem ovu predstavu, u ime onog vikenda na Črnom vrhu, onih noći u Drami SNG-a, onih dana u Beogradu i Beču, onog poslednjeg susreta u LJubljani, onih razmenjenih pisama, onih smehova, penjanja po vrletima, večere kod Mete, razgovora o svemu, pa i pozorištu. Niškom teatru dugujem u ime ćaletovog Voćnog dana od pre četrdeset godina, kad sam prvi put bio u Nišu i ušao u Narodno pozorište. Sebi dugujem u ime sebe dvanaestogodišnjeg, dok na sarajevskom MESS-u gledam prve izvedbe Oslobođenja – ljubljansku, u režiji Georgijevskog, i skopsku, u režiji Unkovskog.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare