PREMIJERA PREDSTAVE „BIZARNO“ U LESKOVCU

LESKOVAC

 

U leskovačkom Narodnom pozorištu odigrana je premijera drame „Bizarno“ Željka Hubača. Pred petoro mladih glumaca bio je težak zadatak da publici predstave likove koji u velegradu žive svoje otuđene i promašene živote, bez ljudskosti, osećanja i samilosti, likove ogrezle u kriminalu, korupciji i bez nade da je moguće pobeći od svega. Pritom je svako od glumaca igrao nekoliko likova…

Autor drame Željko Hubač kaže da je ovo njegov najizvođeniji i najnagrađivaniji komad i koji je napisan još 2006. godine.

„To je jedna savremena priča atipična za neki moj spisateljski rad, ali komad sam napisao u nekoj želji da, osluškujući želju publike, napišem nešto što korespondira sa ovim vremenom. Neki kažu i da je ovo komad koji ubija svaki oblik nade, neki ga tumače kao komad devedesetih, ali ja duboko verujem i onima koji kažu da je komad jako savremen, ovovremen i vanvremenski i na neki način su u pravu. Na žalost, ovo je priča o krugovima koji se nama istorijski i mentalitetski i na svaki drugi način zatvaraju uvek u nekom negativnom kontekstu, priča o nerazumevanju ljudi koji govore isti jezik, o tim nekim izgubljenim generacijama. Priča govori da ipak postoji neka nada ako se izmestimo iz tog nekog našeg mentaliteta koji se uvek kreće po nekim ivicama razuma. pokušao sam da napravim tragi-komediju i ovaj komični deo jako dobro korespondira sa publikom, ali iz iskustva sa premijera u Zenici ili Beogradu shvatam da je u pitanju komad koji se ljudima jako tiče.“

Filip Radivojević i Nenad Mitrović su već igrali ovu predstavu kao članovi Dramskog studija Leskovačkog kulturnog centra koji je vodila Borkica Milovanović i ukupno dobili 13 nagada.

Pomalo u skladu sa nazivom predstave je i detalj koji nije publika mogla da primeti. Naime, glumac Nenad Mitrović je u jednom trenutku, u mraku, glavom udario u scenografiju i onesvestio se. Kako sam reče „Tri puta umirem u ovoj predstavi, a onda u jednom trenutku ležim i vidim da me ljudi oko mene prskaju vodom…“

 

 

Autor drame „Bizarno“ Željko Hubač kao Leskovčanin, koji je i bukvalno rastao na sceni leskovačkog pozorišta, kaže da je u to pozorište došao kad je bio veličini TA peći od 1,5 kilovata koje su bile grejna tela u pozorištu.

„Leskovac mi se odužio time što je i moj prvi komad „Bliži nebu“ igran upravo u leskovačkom pozorištu. Na osnovu tog mog studentskog komada je i krenula neka moja karijera. Uvek se rado vraćam Leskovcu, ali nemam tremu. Nikad nemam tremu pred premijeru zbog toga što mislim da je dramski tekst autonomno umetničko delo u odnosu na pozorišnu predstavu. Ja samo imam puno očekivanja i uvek mi je najdraži momenat posle predstave kad se susretnem sa glumcima i, bez obzira što imam skoro 50 godina, ja sam još uvek fasciniran činjenicom da neko hoće da govori tekst koji ja pišem i da publika hoće to da gleda. Drama se razlikuje od romana po tome što roman čitate sami, obraća se jednom čoveku, roman je na neki način usamljenički, a drama se obraća grupi ljudi i vi sa njima delite neku vrstu emocija. Svaka nova predstava je druga vrsta emocije i ono što mene kod tih premijernih izvođenja mojih komada interesuje su te emocije koje se pojave kod publike. Ako se te emocije pojave ja sam jako srećan čovek, a ako se ne pojave, onda uvek kažem „Pa, dobro, možda nisu razumeli…“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare