LESKOVAC
U Leskovačkom kulturnom centru večeras je predstavljen dvobroj časopisa „Naše stvaranje“ za period januar–jun 2016. U svojoj 63. godini izlaženja, časopis je uspeo da se pojavi na vreme, što nije bilo slučaj sa prethodnih brojevima zbog finansijskih problema..
Ovaj broj otvara ciklus pesama istaknutog srpskog pesnika Enesa Halilovića iz Novog Pazara, a u rubrici „Lirikon“ objavljena je poezija Zorana Vučića iz Svrljiga, Petra Žarkova iz Vršca, Bogoljuba T. Mihajlovića iz Niša i Miroslava Kostića iz Leskovca. Rubrika „Dug“ sadrži kazivanje Dragana Velikića, dobitnika Ninove nagrade o nagrađenom romanu „Islednik“ i slovo prof. dr Jovana Bukelića o svojoj knjizi „Pajzaži i lavirinti duše“. Rubrika „Slovest“ sadrži priče Alekse Stankovića „Tajna kruga“, Svetolika Stankovića „Zvezda padalica“, Stojana Bogrdanovića „Cmoook!“ i Miloša Simića „Devojka s Ajšinim očima“. „Bumerang“ je namenjen mladim stvarocima, srednjoškolcima. Objavljene su pesme Dimitrija Krstića, Lazara Ivanovića i Marije Marković, dok deo prevoda „Paralele“ čini poezija ruskog pesnika Nikolaja Glazkova u prevodu Miodraga Cvetkovića i poezija pesnika iz Tirane Bardulja Malićija u prevodu Merime Krijezi. „Marginalije“ sadrže tri eseja: esej Luke Stojanovića o jednoj noveli Mopasana, zapis Dragana Radovića o pesnicima seljacima iz leskovačkog kraja i tekst Danila Kocića o pesni „U krvi zapisan“ Andrijane Mitrović. U delu o prikazima knjiga su prilozi Goluba M. Jašovića o pastirskoj leksici i terminologiji jugoistočne Srbije Nedeljka Bogdanovića, Marije Stojanović o „Jednostavnim pričama“ Lazara Ristovskog, Ljubomira Ćorilića o poeziji Zorana Vučića, Dejana Đorđevića o dvema knjigama Danila Kocića, Jovica Stamenkovića o knjizi Kirmena Uribe „Bilbao – Njujork – Bilbao“ i Brankica Živković koja je predstavila knjige pesnika za decu Vlaste Cenića i Boška Lomovića.
Likovni prilozi u časopisu su delo Emilije Jordanov Todorović, akademskog slikara iz Lebana.
I.S.
Kuca moje stare je kao palata,
iako trosna.
Ona je velika kao njeno srce,
iako mala.
Toplo siri ruke u zagrljaj,
iako vatra retko gori.
Uspomene zive, stvarne,
iako davno nema je.
I sve sto je zivot pokvario,
secanje na nju za tren izbrise.
Ona me uvek rodi iznova,
da krv potece zilama.
Vrati mi veru u ljude,
iako covek izneverio je.
Iako nemocna, davno usnula,
Samo ona ima moc da ozivi me.
Nju ne mogu da slazem,
cita mi istinu iz oka.
I kao savest
proziva na dvoboj moju cast.
Da borbu predam svima
i tako pobedim sebe.