Pravoslavna, srpska ili samo Nova godina po julijanskom kalendaru 

LESKOVAC

   Brajan Grin, američki teorijski fizičar, profesor na Kolumbija univerzitetu, ovako tumači vreme:  “Još niko nije pronašao konačnu, fundamentalnu definiciju vremena, ali nema sumnje da je deo uloge vremena u stvaranju kosmosa to da bude knjigovođa promena. Vidimo da vreme prolazi tako što uočavamo da  su stvari sada drugačije nego ranije. Kazaljka na vašem satu pokazuje neki drugi broj, Sunce je promenilo položaj na nebu, ugljen-dioksid išištao iz vaše flaše Koka-kole, još je raspršeniji – zbog svega toga jasno je da su se okolnosti promenile, a vreme stvara potencijal da se te promene realizuju.” Takođe, postoje još nekoliko definicija vremena, kako filozofskih, tako i religijskih.
   Za nas je interesantno računanje (merenje) vremena, od čega nam zavise mnogi procesi u životu. Postoji konvencionalno merenje vremena koje je prihvaćeno svuda u svetu. Vreme se meri prema ravnomernom kretanju nebeskih tela (u prvom redu Sunca i Meseca), čija se putanja deli na jednake odsečke, tako da raščlanjavanje prostornog kretanja istovremeno omogućuje razlaganje vremena u vremenske odsečke. Na ovome počiva princip časovnika i kalendara.
   Gregorijanski kalendar ili novi kalendar je najkorišćeniji kalendar na svetu. Kao modifikacija julijanskog kalendara, prvi ga je predložio kalabrijski doktor i fizičar Alojzije Lili, a proglasio ga je 1582. godine papa Grgur XIII, po kome je dobio ime. Njegove godine se broje od godine rođenja Isusa Hrista. Gregorijanski kalendar je uveden pošto je prosečna godina u julijanskom kalendaru bila neznatno duža u odnosu na tropsku godinu, izazivajući da prolećna ravnodnevnica polako ide unazad u kalendarskoj godini, kao i lunarni kalendar koji se koristio za određivanje datuma Uskrsa. Gregorijanski kalendar je rešio ove probleme izbacivanjem izvesnog broja dana, da bi se kalendar vratio u sinhronizaciju sa godišnjim dobima, odnosno, tropskom godinom, i malim skraćivanjem prosečnog broja dana u kalendarskoj godini, izbacivanjem tri julijanske prestupne godine svakih 400 godina.
   Međutim, mnogi pravoslavci slave dolazak Nove godine trinaest dana posle njenog zvaničnog početka u svetu. Uzrok je u tome što se njihove crkve i dalje pridržavaju “starog”, tzv. Julijanskog kalendara.
   Pravoslavna (stara) Nova godina ili Srpska nova godina (kako se kolokvijalno naziva), po Julijanskom kalendaru počinje u ponoć 13. januara. Za razliku od onih koji po Gregorijanskom kalendaru Novu godinu proslavljaju 1. januara, za stanovnike nekoliko zemalja (odnosno njihove Crkve) ona, dakle, započinje 13 dana kasnije. Većina stanovnika zemalja čije se crkve drže starog kalendara Novu godinu ipak dočekuje u isto vreme kada to čini i  ostatak sveta.Tradicija (uglavnom ponovnog) slavljenja Nove godine po kalendaru Pravoslavne crkve zadržala se osim Srbije još i u  Rusiji, Armeniji, Ukrajini (Malanka), Moldaviji, Gruziji, Belorusiji, Kazahstanu, delovima Bosne i Hercegovine, Crnoj Gori i u Makedoniji. Zanimljivo je da tradicija obeležavanja julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj (Alter Silvester), kao i u nekim delovima Galske zajednice u Škotskoj.
   Julijanski kalendar je uveo rimski imperator Julije Cezar 45. godine pre nove ere i koristio se u celoj Evropi do 16. veka, kada je počeo postepeni prelazak pojednih država na gregorijanski kalendar. Na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine Hrišćanska crkva je prihvatila julijanski kalendar kao zvaničan. Tvorac kalendara je grčki astronom Sosigen, na inicijativu Julija Cezara, po kojem kalendar i nosi ime.


   Nijedan kalendarski sistem nije savršen. Čak i današnji Gregorijanski kalendar ima nedostataka. Međutim, unapređeni Julijanski kalendar, koji je predstavio srpski istaknuti naučnik Milutin Milanković, je mnogo precizniji.
   Srpski genijalni naučnik je pored ostalih ogromnih doprinosa je i tvorac do sada najpreciznijeg kalendara, kojeg je predložio u Carigradu (Konstantinopolju, danas Istanbulu), gde je maja 1923. godine održan Svepravoslavni kongres.
   Milankovićev kalendar predstavlja zapravo reviziju Julijanskog kalendara i skoro je  identičan Gregorijanskom uz jednu korekciju. Naime, drugačije se određuje koja sekularna (vekovna, deljiva sa 100) godina je prosta, a koja prestupna. Milanković je sproveo obimna istraživanja i utvrdio je da julijanski kalendar, od kako je uspostavljen 325. godine u  Nikeji, kasni po dan na svakih 128 godina. Zbog toga je na taj kalendar dodao 13 dana. Takođe, po Milankoviću svi meseci imaju po 30 dana osim februara sa 28 dana u prostoj godini,  odnosno 29 dana u prestupnoj godini. Milankovićev kalendar tačniji je i od gregorijanskog računanja vremena koji kasni dan na svakih 3.280 godina.
   Međutim, glavni razlog zašto ne koristimo Milankovićev kalendar je zato što njegovo donošenje nikada nije bilo sa namerom da postane građanski kalendar. Osmišljen je kako bi se reformisao obračun vremena u Pravoslavnoj crkvi.
   Kalendar je (kao predlog Srpske pravoslavne Crkve) prihvaćen na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine, na inicijativu vaseljenskog patrijahra Meletija! Ipak, samo su neke pravoslavne crkve ispoštovale ovu direktivu. Kalendar su do danas prihvatile 10 od 14 autokefalnih pravoslavnih crkava. Nije prihvaćen od strane jerusalimske, ruske, srpske, gruzinske i grčke starokalendarske.
Zašto je srpska pravoslavna crvka odbila da prihvati Milankovićev (srpski predlog) kalendar ostaje misterija.   
   Milanković je svojevremeno zapisao da je kalendar zapravo usvojen, ali je njegovo sprovođenje predviđeno kada ga sve ostale pravoslavne crkve usvoje.
  
Iako je prepoznat kao najprecizniji, Milankovićev kalendar i dalje čeka neka bolja vremena kada će celi svet koristiti jedinstveni kalendar.

   Predrag Jovanović

*U tekstu korišćeni podaci sa Vikipedije i sa predavanja iz Astrofizike, Fizike i Filozofije fizike na PMF BU
*Fotografije preuzete sa interneta

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare