Ponoš: Odluke ključne za Srbiju donose se u uskom krugu , zato bojkot

LESKOVAC

Za procenu karaktera ovog režima i za traženje argumetacije zašto ne treba učestvovati u tome što oni zovu izbori, ne treba ići nekoliko meseci unazad, dovoljno je i nekoliko nedelja. Jedan od bisera je sporazum o avionskoj liniji između Prištine i Beograda. Naša javnost verovanto ne zna, ali to je stvar o kojoj su nadležni ljudi u ministarstvima odbrane i spoljnih poslova i još nekim drugim ministarstvima bili informisani iz medija. To je skandalozno, jer da bi neko krenuo u nešto što ima sve atribute gotovo međudržavnog sporazuma… Nije to nekakav memorandum o razumevanju, to su ozbiljni sporazumi koji ukazuju da je to akt između dva entiteta koji su države, rekao je u intervjuu za Regionalnu informativnu agenciju JUGpress Zdravko Ponoš, potpredsednik Narodne stranke.

JUGpress:- Kako komentarišete aferu demantija neobjavljenog teksta, kako je moguće da ministar vojske zna šta to nije objavljeno? Koliko su tu zloupotrebljene službe koje nikako ne bi smele da budu zloupotrebljene na ovaj način? Vi o tome svakako možete da govorite i kao nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije.

Ponoš:– Znam da je neuobičajeno, ali da i ja pitam… Da li ima išta s čim Vulin više može nekoga da iznenadi? Ovo je svakako skandalozno i to je nešto što je potpuno nedopustivo i što se ne dešava u uređenim sistema i društvima, ali taj demanti je potpuno nevešt i traljav. Ono što je potpuno očigledno je da je ministar odbrane zloupotrebio neke službe da bi došao u posed prepiske između autora teksta i nedeljnika koji je mislio ili nije mislio, ali u svakom slučaju nešto nije objavio. To sasvim jasno zaslužuje nečiju odgovornost, jasno i čiju, ali ne samo ministra odbrane takvog kakav jeste ili kako ga je bog ili Vučić dao, nego i službe koje on kontroliše, a ne bi trebao da ih kontroliše. U kojem slučaju bojim se da su tu upleteni prsti VBA, ali niko me ne čudi, s obzirom VBA daleko od onoga što bi trebalo ili što je nekada bila. Na čelu VBA je čovek koji je bio Vučićev ađutant,  koga baš ništa ne kvalifikuje za to osim slepe poslušnosti i lojalnosti, koji je čak na početku tog svog mandata, a nikad nije bilo bezbednjak, bio čašćen mestom predsednika nadzornog odbora u Srpskoj banci, pa je to vrlo brzo sklonjeno, jer je bilo očigledno problematično. Imamo sližbe koje bi trebalo da se bave bezbednošću, vojska u konkretnom slučaju, a stavljene su službu ličnog ili političkog interesa nekog ministra u konkretnom slučaju Vulina, koji svojim postupkom pravi štetu ovoj državi ili njenim nacionalnim ili bezbednosnim interesima. Činjenica da imate takvog ministra, koji bi trebalo da bude zadužen za spoljnu bezbednost ove zemlje, je razlog više za brigu, jer imamo čoveka koji svojom retorikom unosi pometnju,  smutnju i narušava odnose u regionu, pa i sa svojom namerom da putuje ili putovanjima ovako ili onako, svojevremeno u Hrvatsku, a pre neki dan u Crnu Goru, nanosi samo štetu onome što se desilo, u konkretnom slučaju se dešava u Crnoj Gori… Ne odnosima između dve države, jer u konkretnom slučaju to što imamo nije odnos između dve države, nego između dva bratska klana, nego nanosi štetu onome što je pokret naroda u Crnoj Gori. To je za svaku osudu.

  • ŽELIMO NORMALNE IZBORE

JUGpress:– Mnogo se govori o bojkotu, ali, ako bude bojkota opozicione stranke neće imati ljude na biračkim mestima. Kako će biti vršena kontrola i kako će biti organizovana i da li to moguće?

Ponoš:- To nije naša briga, to nisu izbori, zašto bi se mi bavili kontrolom nečega što ne smatramo izborima? Što se tiče nas izbor je već uspeo, jer niko ko je relevantan na političkoj sceni na tim izborima neće učestvovati, a građani će sigurno u velikom broju poslušati poziv opozicije da na tom cirkusu ne učestvuju, jer ovo nije nešto što je za njihovu dobrobit. To je samo imitacija izbornog procesa, kao da je bitno ko će brojati i šta će izbrojati, kad sve to nema veze sa demokratijom.

JUGpress:– Da li mislite da će međunarodna zajednica priznati bojkot? Činjenica je da u Albaniji na izbore izašlo 26% ljudi, i oni su smatrali da su izbori legitimni.

Ponoš:– Nije ni bitno šta će šta će svet reći u konkretnom slučaju. Na kraju krajeva pitanje demokratije, izbora i života u Srbiji tiče se građena ove zemlje. To su naši životi. To jedino Vučić i njegov režim smatraju da treba da se nekome dodvoravaju i onu su spremni da žrtvuju nacionalne interese da bi neki posrednik ili diplomata, u konkretnom slučaju američki, napravio karijeru. Njihovom udvaranju nema kraja i nema mere. Mi znamo da to nisu izbori, na njima nećemo učestvovati, a svet će, naravno, s mnogo više pažnje rukovati u budućnosti sa Vučićem, jer će znati da on ne predstavlja Srbiju. On predstavlja jedan deo glasačkog tela koji je ucenjen i prevaren i to stanje neće biti održivo. Ideja  bojkota i jeste da napravimo situaciju koja je neodrživa, da izazovemo vrlo brzo normalne izbore.

  • RAZLOZI ZA BRIGU

JUGpress:– Da li situacija koja se dešava u Crnoj Gori, pa sada i u Republici Srpskoj, treba da zamaskira ono što se dešava na Kosovu? Videli smo na šta je ličilo potpisivanje sporazuma oko železničkog saobraćaja, koji, uzgred, postoji od 2006…

Ponoš:- Najpre par reči oko tih sporazuma koji su potpisivani. Za procenu karaktera ovog režima i za traženje argumetacije zašto ne treba učestvovati u tome što oni zovu izbori, ne treba ići nekoliko meseci unazad, dovoljno je i nekoliko nedelja. Jedan od bisera je sporazum o avionskoj liniji između Prištine i Beograda. Naša javnost verovanto ne zna, ali to je stvar oko koje su nadležni ljudi u ministarstvima odbrane i spoljnih poslova i još nekim drugim ministarstvima bili informisani iz medija. To je skandalozno, jer da bi neko krenuo u nešto što ima sve atribute gotovo međudržavnog sporazuma… Nije to nekakav memorandum o razumevanju, to su ozbiljni sporazumi koji ukazuju da je to akt između dva entiteta koji su države. To je samo još jedan u nizu dokaza da se ključne odluke ove države donose u konsultacijama unutar porodice ili dve-tri porodice, sa Bebom Popovićem, sa Blerom i sa par stranih diplomata. Tako se rešavaju naši nacionalni interesi.

A što se dešavanja u Crnoj Gori i Republici Srpskoj tiče i drugog dela pitanja, ne bih rekao da je to dimna zavesa po pitnju dešavanja između Srbije i Kosova. Ja inače nisam sklon teorijama zavere, ali mislim da Vučiću prijaju neke stvari da zamagle ono što je najdelikatnije, a to je da sprovede i odradi to što je nekad obećao oko Kosova, ali ovo u Crnoj Gori je mnogo kompleksnija stvar. Mislim da se tamo režim malo preigrao u nekim stvarima, da su se stvari otele kontroli kada su mislili da će lako prodati, kao što su dosta problematično odradili ulazak Crne Gore u NATO. To je sasvima legitimna stvar, ali je pitanje kako je to izvedeno, a mislili su da će tako lako da odrade i ovu pljačku imovine i pravljenje nove crkve, što je opet, samo po sebi skandal, da država pravi crkvu, što je šef te države nedavno i priznao tvrdnjom da im treba crkva kako bi država bila zaokružena.

Nije to isto kao uvođenje genetski modifikovane hrane, da odjednom promenite identitet jednog naroda i da kažete sad ste nešto drugo. To se pokazalo u veličanstvenom protestu u crnogorskim gradovima i selima, to je nešto što više ne može da se kanališe i ja mislim da ono što radi režim u Crnoj Gori slanjem, recimo, Vulina da polaže neke vence tramo, je skandalozna zloupotreba jednog čina koji je hrišćanski u pokušaju da se pomogne tom režimu u Crnog Gori da omalovaži i rasturi to što se dešava o kotrlja na ulicama.

JUGpress:– Kako Vi ocenjujete bezbednosnu situaciju na jugu Srbije?

Ponoš:- Način na kojim se ova vlast time bave je bolje da se ne bavi. To što se režim u Beogradu ne bavi nečim ne znači samo po sebi da je loše. Zvuči paradoksalno, ali mnogo bi bolje bilo kad oni neke poslove za koje formalno primaju platu i za šta imaju formalna ovlašćenja, ne bi uopšte radili. Sigurno ne rade ništa dobro u Preševu, Bujanovcu i Medveđi, ali ja mislim da nije problem samo šta oni rade u te tri opštine, šta se dešava na terenu, mogu da verujem da vojska i ono ljudi u uniformi na tom nivou profesionalno odrađuje svoj posao. Veći problem je šta se radi u hodnicima u Briselu, kako se hendluje migrantska kriza, kako se zaključuje „mali Šengen“ i šta to znači, da li je to uopšte objašnjeno, kako će se urediti problem sa kriminalom na lokalu, kako će se ukanalisati migrantski talas… Kada pogledate ko su ljudi koji se bave sa tim, od Marka Đurića do Vulina, pa zar bi tim ljudima neko ostavio bicikl na čuvanje, a kamoli državu? To je razlog za brigu.

  • PARALELNA STVARNOST

JUGPress:– Da li se mnoge stvari kroz medije puštaju da bi se zaboravila priča o oružju i „Krušiku“?

Ponoš:– Toga ima i mi živimo u dve paralelne stvarnostI. Mi smo jedno raspolućeno društvo u kome jedan deo prima informacije sa državnih i paradržavnih medija, jer tu nema neke bitne razliKe kada gledate Pink ili RTS, ili kada čitate par žutih štampanih medija koji su pod režimskom kontrolom. Postoji i drugi svet, koji se informiše metodom od usta do usta, preko društvenih mreža, čitajući „Danas“ i nedeljnike i to tako funkcioniše. Zamagljivanje funkcioniše ko se napaja odatle, a ljudi inače već imaju sužen prostor da se informišu na neki drugi način, i onda ostaje to da razgovaramo sa njima i da komuniciramo na ovaj način.

Svakako se dešava da oni „bacaju“ dimne bombe da bi neke stvari sklonili u stranu, ali veći problem je to što stvari koje otkrivene u, recimo, aferi oko oružja ili Krušika i porodice Stefanović, ne samo da nisu rešene i da nisu pokrenuti određeni postupci, nego se stvari nastavljaju. Ta trgovina oružjem nastavlja da funkcioniše na način na koji je funkcionisala i do sada. To samo znači da se ova vlast toliko obahatila da od ničega ne prezaju. Ali, iz istorije je poznato da vlast koja potpuno izgubi kontakt sa realnošću i toliko se obahati, pre ili kasnije vrlo loše prođe.

JUGpress:- Da li je pravi način i put upravo ovo što se dešava u opozicionom bloku ovih dana, posle najave da će možda neki da izađu na izbore? Da li je to pravi put kako razgovaraju ljudi koji su manje-više na istoj strani ili je to nešto što više odgovara vlastima?

Ponoš:– Nikad nisam bio pobornik toga da kad se, nazovimo to tako, neko društvo okupi u politici,  da treba da imaju unisono mišljenje, da treba da imaju isti stav, ali i da oćute nešto oko čega se ne slažu. Situacija je takva da se Savez za Srbiju odavno opredelio, najpre pojedinačno članice, a onda i svi zajedno da bojkotujemo izbore na svim nivoima. To je odluka koju smo doneli pre više meseci i svi smo stali iza nje i počeli da je sprovodimo. U nekom momentu se pojavilo to da će najverovatnije ljudi koji vode dve opštine, Šabac i Paraćin, stvari gledati iz nekog drugog ugla i da sada svi mi treba da izađemo na izbore. To nas nije uzdrmalo u našem stavu da to ne može da bude ispravna priča, da ne možete da imate uslove da glasate u jednu glasačku kutiju kako valja, a u drugu nema uslova, pogotovu što vam je neko poprskao prst i ko zna šta će ubaciti u tu kutiju. Kakvi su to uslovi bolji u tim gradovima? Na kraju krajeva, mi imamo Savez za Srbiju, koji nije Savez za Šabac ili Savez za Paraćin. Ili, ako jeste, onda je podjednako i Savez za Šabac ili Savez za Leskovac ili Beograd.

Nema nikakvih razloga da imamo duple standarde i kažemo da tamo postoje neki uslovi. Varijanta da će neki ljudi, možda, ostati bez posla, pa ostaće. Ali, ostali su i po čitavoj Srbiji samo zato što nisu uz ovaj režim. Zašto bi smo bili bolećivi što će još neko u toj gradskoj upravi ostati bez posla? Šta je to bolje tamo što je bilo? Možda zvuči paradoksalno, ali nije tajna da u tim opštinama koje su imale sreću da imaju opozicionu vlast, da je to u osnovi deo nesreće, da su bili praktično uskraćeni za mnogo šta što je zavisilo od republičke vlasti zato što su bile opozicione. Da ne budem pogrešno shvaćen, to svakako ne znači da je bolje biti deo vladajućeg ambijenta nego opozicionog, ali je isto tako neodrživo da ćemo mi sačuvati ostrvo slobode koje se zove Šabac, pa će od toga Srbiji biti bolje. Neće, njima će to samo biti dokaz, a na kraju krajeva kakav će biti rezultat u tim opštinama to ne zavisi samo od onih koji izađu na izbore, nego od Vučića, šta će mu trebati. Možda će mu trebati da to bude tzv. opozicija, a od toga Srbiji neće biti bolje. Je li Srbiji bilo mnogo bolje zbog toga što su to i do sada bile opozicione opštine? Jel’ to sada nešto mnogo bitno promenilo?

Mi treba stvari da isteramo do kraja, u Srbiji ne postoje uslovi ni za kakve izbore. Ja mislim da je u tim opštinama bila prilika, ako se već drže mehanizmi lokalne vlasti i može da se utiče na regularnost izbornog procesa, da se upravo tu demonstrira kvalitet bojkota. To je trebalo da se uradi. Naše rasprave na ovu temu su sasvim legitimne, nije to sad pitanje života ili smrti. Možda se ti ljudi na kraju i odluče da idu na izbore, SzS smatra da na to ne treba ići i ostaćemo pri tom stavu. Oni koji budu išli sami su sebe ekskomunicirali iz toga i mislim da je to šteta. Radi se o ljudima koji imaju solidan imidž u opoziciji, u politici, talentovani, verovatno su mogli ostvariti i uspeh u politici na nacionalnom nivou, šteta je da se to prokocka zbog nečega što je dosta kratkovido sagledavanje stvari.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare