Plavšić: Leskovački mediji hrabriji

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LESKOVAC

U poslednjih 25, možda i više godina, je manje-više nepromenjeno pitanmje slobode medija, sa određenim periodima gde ima ozbiljnijih pokušaja gušenja slobode medija, ali je to neka konstanta u našem društvu, rekao je za JUGpress Željko Plavšić, aktivista nevladinog sektora.

“Trenutno imam utisak da čak da se gušenje slobode medija ne radi sistematski iz nekog mesta nego da je to više plod neke samocenzure novinara ili bih reka bih, da je ozbiljan novac ušao u neke medije i da zbog toga imamo tu poplavu jednog nepristojnog jezika, nepristojnog odnosa prema javnosti i to je postalo dominantno u Srbiji što se tiče medijskog prostora”, rekoa je Plavšić.

Na pitanje kako vidi medije na lokalu, konkretno u Leskovcu i da li, sem te stalne priče da neko vrši pritisak, ipak potrebna i veća novinarska hrabrost, Plavšić kaže da iznosi “potpuno lični stav”.

“Za mene je uz novinara uvek išao pridev hrabrost, nije lako bilo, možda jednostavno ili jako opasno. Najopasniji posao je bio novinarima koji su Votergejt otkrili i sa novinarom uvek ide pridev hrabrost. Naravno, ako mislimo na novinare koji se zaista bave svojom profesijom”, zaključuje Plavšić.

“Što se tiče leskovačke scene,  moj je utisak je da su leskovački mediji nekako hrabriji nego u ostatku Srbije. Ili zbog toga što nema neke samocenzure, možda je to i personalna stvar samih novinara iz Leskovca. Ja, recimo, uspevam da dobijem informacije sa portala ili iz štampanih medija iz Leskovca koje su često dijametralno suprotne od zvaničnih verzija i to me ohrabruje. Ne kažem da je tu sjajna stvar i da je to besprekorno, ali imam utisak da u odnosu na druge regione u Leskovcu to još uvek funkcioniše”, smatra Plavšić.

 

Na pitanje kako gleda na  5. oktobar, 17 godina posle i kako mu sada sve to izgleda,  i zašto je, u stvari, ta stvar, velika energija i dobra ideja na kraju propala, Plavšić kaže da je to “pitanje za milion dolara”.

” Možda kao odgovor mogu da budu iskustva drugih zemalja istočne Evrope. Nekako manje više posle par godina te demokratije postrevolucionarne u najvećem delu zemalja su zamenjene ponovo desnim partijama, nekim nacionalističkim. Lično, možda sam bio naivan tih godina, mada sam bio u zrelim godinama. Očekivao sam mnogo više, očekivao sam da Srbija kao društvo ima veće potencijale i da može brže, jače i bolje. Ispostavilo se da to nije tako, da smo vrlo brzo potrošili svu nadu i da smo trasirali put političkim garniturama koje su otprilike slične onim tendencijama koje su u evropi. To je jedan više desni front, jedne onako strukture sa povećanom nacionalnom retorikom”, zaključio je Plavšić.

Na pitanje koliko tu ima odgovornosti stranaka koje su iznele 5. oktobar, Plavšić kaže da je “odgovornost uvek na onome ko glasa, na narodu”.

“Ja bih ovde podelio odgovornost na narod i na stranke koje su iznele 5. oktobar. Mislim da nisu bile spremne da iznesu svoje političke ciljeve sa kojima su se kandidovali na tim izborima ili sa kojima su se kandidovali svih deset godina 90-ih. Dodatno ta mlada demokratska struktura nije bila imuna od nadolazećih raznih bolesti koje su trovale same te stranke, a samim tim i vrh stranaka. Na kraju su sve one pretvorene u amorfnu masu i na kraju to sad isto negde vidimo. Najjač stranka u Srbiji, SNS,  je jedna amorfna masa, bez jasne ideologije koja oko sebe okuplja što veći front ljudi. To imamo kao neko nasleđe stranaka koje su iznele 5. oktobar, koje su izgubile ideološki predznak”, rekao je Plavšić.

 

Prati
Obavesti me o
guest

3 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Duguje mi 600 evra
Duguje mi 600 evra
6 godine pre

Gle ga bre talenat!

Zoran
Zoran
6 godine pre

Ne znam da li mi se od ovog čoveka ..nja ili me hvata jeza? Ja ovog lika nisam nigde video ni pre ni posle 5. oktobra. Objavljujete intervjue sa anonimusima pa onda brišete ili ne objavljujete komentare.

Milena
Milena
6 godine pre
Odgovori  Zoran

Nemojte tako, uopšte niste fer. Žena ga je učlanila u G17 a nakon toga zaposlila u NVO. Ovde je važnije pitanje odakle novinaru ideja da intervjuisani poseduje kompetencije da razglaba o medijima.