NIŠ
Promocija rezultata istraživanja na temu ,,Politike reprezentacije u Srbiji: Predstav(ljanj)e i demokratski legitimitet”, održana je na Pravnom fakultetu u Nišu. Govornici na promociji bili su rukovoditeljka projekta RECLAIM docent dr Jelena Lončar , Dušan Vučićević, docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu i Dušan Spasojević, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
Prema rečima Jelene Lončar samo istraživanje je trajalo dve godine i realizovao ga je Fakultet političkih nauka u Beogradu, a finansirao ga je Fond za nauku Republike Srbije.
„U istraživanju smo se bavili sagledavanjem političkog predstavljanja iz nešto drugačijeg ugla nego što smo navikli.Često kada govorimo o političkom predstavljanju mislimo samo na izbore i na one koji su izabrani, ministri, narodni poslanici, odbornici. Ovde smo kao političke predstavnike posmatrali i one koji deluju u civilnom društvu, koji javno zagovaraju neke interese i time zastupaju određene građane. To je malo šire posmatranje političkog predstavljanja jer smatramo da i ti ljudi koji, možda, ne veruju institucijama imaju neke grupe koje mobilišu i u čije ime govore“, kaže docent dr Jelena Lončar.
Vrlo se često političko predstavljanje svodi na stanje koje je rezultat izbora, dodala je ona.
„Mi ga posmatramo kao jedan proces i kažemo da je jako važno baviti se i time šta se dešava tokom političkog predstavljanja i na koji način politički predstavnici ne samo zastupaju interese koji već postoje u društvu već na koji način oni nekim svojim govorima, stavovima, oblikuju društvu. Dakle, na koji način oni menjaju naše razumevanje, naš položaj u društvu, naš identite i naše interese. To su neke polazne tačke“, ističe Lončar.

Tokom istraživanja urađeno je 16 intervjua u isto toliko opština i gradova u Srbiji.Fokus je više stavljen na lokalni nivo zato što su istraživači smatrali da je lokal pomalo zanemaren jer se češće fokus stavlja na centralni nivo, onaj republički, a manje na lokalni.
„Sa druge strane lokalni nivo nam je bio važan zbog neposredne veze sa građanima. Oni koji predstavljaju građane na lokalnom, na tomnižem nivou, oni imaju ili bi trebalo da imaju mnogo bliži kontakt sa građanima“, dodaje Lončar.
Prvi zaključak istraživanja je da je proces predstavljenja mnogo kompleksniji nego što se mislilo.
„Često mislimo na taj način da su ti ljudi izabrani, imaju mandat četiri godine da donose neke odluke i nakon toga će ponovo izaći pred građane. Zapravo je proces predstavljanja mnogo kompleksiji. Oni često zastupaju i one građane koji nisu glasali za njih ili zastupaju različite grupe građana u zavisnosti od situacije koja je na dnevnom redu, ili građane koji im se obrate. Iz toga samo izveli zaključak da pitanje odgovornosti predstavnika ne može da se svede na izbore nego mora da bude konstantan i mora da podrazumeva konstantnu komunikaciju sa građanima tokom mandata. Istraživanje je pokazalo da je komunikacija sa građanima vrlo loša. Ona postoji na lokalnom nivou ali je često sporadična, neformalna, to su susreti na ulicama, najčešće partijski posredovana što nam govori o tome koliki uticaj imaju političke stranke u odnosu na same političke predstavnike i na vezu između građana i predstavnika. U tom smislu ona bi morala da bude institucionalnija i da se koriste mehanizmi koji postoje i da se građani uključe u proces donošenja odluka i proces kontrole odluka koje donose izabrani predstavnici“, ističe dr Jelena Lončar.
Jelena Lončar dodaje da se građani najčešće ukjučuju u donošenju odluka kroz neku vrstu sugestija, predloga, peticija i najčešće kada imaju kritičku ulogu. Tada nastupaju preko Udruženja građana i ne rade to pojedinačno.
„To podrazumeva i neku vrstu nadzora nad politikom koja se sprovodi sa jedne strane i slanja određenih komentara i predloga. Često to podrazumeva i pisane amandmane ali to može biti i uključivanje u različite vrste odbora ili stolica u skupštinskim odborima kao što u nekim lokalnim samoupravama postoje „zelene stolice“ u nekim lokalnim samoupravama kao primer toga. Javna slušanja su takođe mehanizmi za veće uključivanje građana, ali to bi trebalo da podrazumeva i mano veću transparentnost. U mnogim lokalnim samoupravama uopšte nemamo prenose sednica skupština koje su važne, mogućnost kontaktiranja izabranih predstavnika preko sajta skupštine kojih u mnogim lokalnim samouprava nema“, ističe dr Jelana Lončar.
Kako to promeniti.
„Izabrani predstavnici su tu, kada pričamo o izlazu, najčešće fokusirani na izmene izbornog sistema i kažu da je potrebna mnogo jača veza između predstavnika i građana. Ona je trenutno takva da su najčešće liste zatvorene i sve zavisi od centrala političkih stranaka što smo i sami videli kada smo kontaktirali odbornike i mnogi su rekli da je bolje da idu preko stranaka a ne direktno. U tom smislu personalizacija izbornog sistema, otvorenije liste, tako da građani mogu da glasaju za konkretne pojedince a ne za stranke. Sa druge strane iz civilnog društva nam stižu neke vrste preporuka da izmene izbornog sistema ne bi bile dovoljne i da to podrazumeva mnogo jaču komunikaciju sa udruženjima građana i sa samim građanima što bi značilo da bi izabrani predstavnici konstantno podvrgavaju sudu javnosti i mnogo veću transparentnost u njihovim odlukama i da sve što izgovore može biti kritikovano od građana i ne samo kritikovano nego da građni daju komentare i sugestije, a da oni posle imaju obavezu da na to i odgovore. Najčešće je ta komunikacija jednosmerna i građani dobijaju informacije samo u onom segmentu u kome neko smatra da treba da budu informisani a ne postoji kvalitetna komunikacija tokom koje se i obrazlže neki stav. To ne dostaje i to je jedna od ključnih stvari“, zaključuje dr Jelana Lončar.
Iz analize intervjua kako sa neizabranim tako i sa izabranim političkim predstavnicima, narodnim poslanicima i odbornicima, zaključuje da su odnosi predstavnika i predstavljenih kompleksni, dinamični, promenjivi i nepredvidivi.