STRAZBUR
Nakon što je u proleće ove godine bio primetan pad zatvorske populacije za vreme trajanja ograničavanja kretanja u evropskim zemljama, tokom leta je situacija po pitanju stope zatvaranja bila relativno stabilna u većini evropskih zemalja, da bi odnedavno počela da raste u nekoliko većih zatvora, navodi se u danas objavljenoj studiji Univerziteta u Lozani, urađenoj za Savet Evrope.
Uprkos nedavnom trendu rasta broja zatvorenika, studija pokazuje da je u periodu od 01. januara do 15. septembra, prosečna stopa zatvaranja pala za 4.6% – sa 121,4 na 115,8 zatvorenika na 100.000 stanovnika, na osnovu podataka dobijenih od 35 kaznenih ustanova, na preseku četiri različita datuma u ovom periodu. Smatra se da je do smanjenja broja zatvorenika došlo iz nekoliko razloga, uključujući otpuštanje dela zatvorenika radi sprečavanja širenja korona virusa.
Studija Saveta Evrope pod nazivom „Procena srednjoročnog uticaja COVID-19 na zatvorsku populaciju“ (“An evaluation of the medium-term impact of Covid-19 on prison populations”), koja je pripremljena u okviru projekta „Godišnji statistički izveštaj Saveta Evrope o stanju u evropskim zatvorima“ (SPACE), bavi se analizom kretanja evropske zatvorske populacije tokom 2020. godine, uzimajući u obzir četiri vremenske odredbe: pre pandemije (stanje 1. januara), nakon mesec dana od kada je nastupilo ograničenje kretanja u evropskim zemljama (15. aprila), do kraja ograničenja kretanja (15. juna) i do kraja leta (15. septembra).
Čini se da je ograničenje kretanja evropskog stanovništva, koje je kratko trajalo- svega do sredine aprila, doprinelo stabilnom održavanju ili čak smanjenju stope broja zatvorenika. U periodu do 15. aprila, broj zatvorenika u 17 zatvorskih uprava je pao više od 4%, dok je broj zatvorenika ostao nepromenjen u 29 zatvorskih uprava u Evropi. U Švedskoj, gde nije postojalo ograničenje kretanja zatvorenika, došlo je do porasta broja zatvorenika i to u veoma kratkom roku i to je bila jedina zemlja u kojoj je ovaj trend zabeležen.
Da postoji uticaj ograničenja kretanja na smanjenje broja zatvorenika dodatno potvrđuju i podaci do kojih se došlo analiziranjem stanja po okončavanju ograničenja kretanja (lockdown-a). Kada se pogledaju podaci koje su do 15. juna dostavile 43 evropske zatvorske uprave, vidi se da je broj zemalja u kojima se broj zatvorenika smanjio od januara do juna porastao na 27 zemalja, u 14 zemalja je broj zatvorenika bio na stabilnom nivou, a jedino je u Švedskoj i Grčkoj broj zatvorenika u junu bio veći nego broj zatvorenika u januaru 2020. godine.
Tokom letnjeg perioda, kada nije bilo ograničenja kretanja stanovništva, trend smanjenja broja zatvorenika se preokrenuo i broj zatvorenika je počeo da raste u 12 zemalja, odnosno broj zatvorenika je sa presekom datuma 15. septembar u odnosu 15. jun bio veći: Monako (+ 30%), Andora (+ 22%), Norveška ( + 16,8%), Luksemburg (+ 12,1%), Slovenija (+ 10,9%), Finska (+ 8,3%), Škotska (+ 7,7%), Kipar (+ 7,2%), Danska (+ 6,7%), Belgija (+ 4,8%), Rumunija (+ 4,7%) i severna Irska (+ 4,5%). Broj zatvorenika je ostao stabilan u 22 zemlje, dok su Bugarska (-13,2%) i Crna Gora (-7,7%) bile jedine dve zemlje (od 36 koliko je dalo podatke) gde je stopa broja zatvorenika pala od juna do septembra.
Sveukupno gledano, broj zatvorenika je sredinom septembra 2020. godine bio u suštini manji nego na početku 2020. godine, što potvrđuje da je godina pandemije specifična u pogledu činjenja prestupa i odgovoru kaznenih ustanova i pravosudnih institucija na počinjene prestupe. Konkretno, kada se upoređuju podaci iz 35 zemalja, na dan 15. septembra sa podacima datim 01. januara, primećuju se sledeći trendovi:
• Smanjenje broja zatvorenika u 20 zemalja (više od 4%): Crna Gora (-21,1%), Francuska (-13,4%), Bugarska (-12,7%), Albanija (-12,5%), Portugal (-12,5%), Italija (-10,8%), Litvanija (-10%), Holandija (-8,8%), Škotska (-8,7%), Luksemburg (-8,4%), Finska (-7,6%), Letonija (-7,1%), Poljska ( -6,8%), Španija (zatvorski sistem Katalonija) (-6,3%), Kipar (-6%), Ćeška (-5,6%), Španija (državna uprava) (-5,1%), Engleska i Vels (-4,4%), Slovenija (-4,3%), Srbija (-4%).
• Nepromenjen, stabilan broj zatvorenika u 11 zemalja (između -4 и 4%): Azerbejdžan, Belgija, Estonija, Mađarska, Lihtenštajn, Republika Moldavija, Monako, Norveška, Rumunija, Slovačka, Severna Irska.
• Povećanje broja zatvorenika u 4 zemlje (više od 4%): Andora (+ 24,5%), Švedska (+ 5,8%), Danska (+ 5,4%) i Grčka (+ 5,2%).
Jedan od faktora koji je doprineo smanjenju zatvorske populacije je taj što je 25 zemalja donelo odluku da otpusti određeni broj zatvorenika kao preventivnu meru protiv COVID-19: Albanija, Andora, Jermenija, Austrija, Azerbejdžan, Belgija, Kipar, Danska, Francuska, Island, Irska, Italija, Lihtenštajn, Luksemburg, Monako, Norveška, Portugal, Srbija, Slovenija, oba zatvorska sistema Španije, Turska, Engleska i Vels, Severna Irska i Škotska ove zemlje su pustile na slobodu najmanje 143.000 zatvorenika u periodu od marta do septembra.
Turska, koja je u januaru bila druga u Evropi po broju zatvorenika, pustila je najviše zatvorenika od gore navedenog broja – gotovo 114.460 zatvorenika, što je činilo 40% ukupnog broja zatvorenika u Turskoj u tom trenutku. Zemlje koje su takođe pustile na slobodu veći broj zatvorenika da bi sprečile širenje COVID-19 bile su Katalonija (Španija)- 23%, Kipar (23%), Francuska (17%), Portugal (17%), Slovenija (16%) i Norveška (15%). Slovenija je, međutim, već 15. juna opozvala svoju odluku o oslobađanju zatvorenika tokom prvog meseca ograničavanja kretanja.
Oslobađanje zatvorenika kao preventivna mera protiv COVID-19 izgleda da nije jedini uzrok trenda stabilnosti ili smanjenja stope zatvorske populacije. Štaviše, broj zatvorenika se takođe smanjio u nekoliko zemalja koje baš iz razloga prevecije nisu puštale zatvorenike.
Prema Marcelu Aebiju, vođi tima koji je izradio studiju, trendovi kretanja u Evropi su pod uticajem nekoliko faktora, naročito smanjenja aktivnosti krivično-pravnog sistema usled ograničenja kretanja i zatvaranja, puštanja zatvorenika kao preventivna mera za smanjenje širenja COVID -19, i pad kriminala izazvanog zatvaranjem i ograničenjem kretanja, što je moglo uticati na smanjenje prilika za vršenje najčešćih kriminalnih dela. Ovo objašnjenje potkrepljeno je i suprotnim trendom primećenim u Švedskoj, kao i činjenicom da je smanjenje broja zatvorenika zaustavljeno čim su zaustavljena i zatvaranja i oraničenje kretanja.
Studija takođe ukazuje i na to da je, u 38 zemalja koje su dostavile podatke, najmanje 3.300 zatvorenika i 5.100 zatvorskog osoblja zaraženo COVID-19 širom Evrope do 15. septembra.