LESKOVAC
Ninđucu klub Buđinkan Leskovac organizovao je drugi po redu besplatni seminar „Samoodbrana za školarce“. Cilj seminara je edukacija dece (devojčica i dečaka) uzrasta od 7 do 14 godina o kontroli nasilja i suzbijanju nasilničkog ponašanja i zastrašivanja unutar škole i van nje. Seminar je održan u prostorijama sale MMA Gym, a prisustvovali su i zainteresovani roditelji učesnika.
Glavni instruktor na seminaru Vladimir Stevanović kaže da je na ovu ideju došao jer je u poslednjih par godina primetio da ima dosta problema sa vršnjačkim nasiljem.
„Bilo je toga po medijima, a i neka deca koju lično znam su imala isti problem. Bilo je i dece koja su menjala školu zbog nasilja. Sve to me je nagnalo da se malo više informišem, da vidim kako se to rešava u nekim drugim zemljama, da li ima pozitivnih primera, da li je neko uspeo da reši problem nasilja u školama. Postoje pozitivni primeri, gde su treneri uspeli da ugroženoj deci vrate samopouzdanje, da se izbore sa tim, da postanu zdrave osobe, bez da to nasilje ostavi posledice na njih. Preuzeo sam neke internacionalne programe koji su se pokazali kao uspešni i prilagodio sam ih našoj ideji koju vežbamo na treninzima. Na ovom seminaru su bili i neki klinci koji su bili prošli put i priznaju da su uspeli da spreče nasilje upravo metodama koje su ovde naučili.“
Stevanović dodaje i da decu uče da prepoznaju nasilje i da najpre pokušaju da ga spreče verbalnim načinom.
„Seminar se sastoji iz dva elementa. Prvi je kako se verbalno suprostaviti. Jako je bitno da deca nasilnicima daju do znanja da im to ne odgovara. Dešava se da nasilnici nisu ni svesni da nekog maltretiraju. Deca zato moraju da im kažu šta je to što im smeta, što im ne odgovara, što ih povređuje, te da im kažu da ako ne prestanu reći će učiteljici, mami, tati, direktoru škole… Jako je bitno da oni izraze svoje nezadovoljstvo prema nasilju i tu pokušavamo da ih ohrabrimo da se ne boje da kažu kako se osećaju. U drugom delu seminara smo posvećeni nenasilnim metodama borbe, bez udaraca, bez nekih agresivnih elemenata, tu uglavnom pokazujemo neke tehnike i zahvate rušenja, gde čak i ako obore neko dete na zemlju, minimalna je šansa da se to dete povredi. Tu je, ipak, važno da uspeju da obuzdaju neki nivo agresije nasilnika.“
Deca koja dođu u početku očekuju, pogotovo stariji, da im se pokaže kako da nekog udare…
„Bude im malo bez veze kad im kažemo da nema udaranja, jer će onda oni biti isti kao i nasilnici“ prenosi reakcije dece Vladimir Stevanović.
„Ima i dece koja su, da tako kažem, stidljivija, drže se po strani. Ali, već na početku, kada svi moraju najpre da se suoče sa mnom kao nekim nasilnikom, da mi kažu šta im smeta, dolazi do „otapanja“ tih odnosa i svi se povezuju u grupu, opuštaju se, vrlo brzo postaju drugovi, rade zajedno, postaje im interesantno…“