Najveći broj građana ne zna kako se troši novac iz budžeta a transparentnost lokalnih uprava u trošenju para ocenjuje sa 1

LESKOVAC

Najveći broj građana iz Jablaničkog i Pčinjskog okruga , učesnika u anketi Regionalne informativne agencije JUGpress , njih 43% , je odgovorilo da je njihovo znanje o trošenju budžeta na najnižem mogućem nivou a, sa druge strane, čak 57% ispitanika je transparentnost u trošenju budžeta gradskih uprava u Leskovcu i Vranju i opštinskih uprava na jugu Srbije, ocenilo najmanjom ocenom, jedinicom.

Najveći broj učesnika u anketi, njih 39,5%, je odgovorio da informacije o trošenju novca iz lokalnih budžeta dobija preko medija, što ukazuje da bi i mediji trebalo da se ovom temom bave češće i na razložniji i analitičniji način.

Čak 86% učesnika u anketi smatra da se novac iz budžeta ne troši u svrhu poboljšanja kvaliteta života građana.

Na pitanje koje se odnosilo na ocenu znanja učesnika u anketi o tome kako se troši novac iz lokalnog budžeta , najveći broj ispitanika, 43% od ukupnog broja, je odgovorilo da je njihovo znanje o trošenju novca iz budžeta na najnižem mogućem nivou. Već ovde se vidi da postoji ozbiljna potreba za edukacijom i dodatnim informisanjem u ovoj oblasti.

Sem ovoga, 27,5%  je odgovorilo da je njihovo znanje o trošenju budžeta osrednje, odnosno, ocenili su ga srednjom ocenom 3, dok je 11,8% odgovorilo da je njihovo znanje na najvišem nivou, ocenivši ga ocenom 5. Ostali su se odlučili za ocene 2 i 4.

Na pitanje „Gde pronalazite informacije o potrošnji budžeta?“ odgovor da preko medija dobijaju informacije je odabrao najveći broj ispitanika, njih 39,5% .

Po brojnosti slede odgovori „društveni mediji“ i  „direktno preko prijatelja“, koje je odabralo po 18,4% ispitanika. Od ukupnog broja ispitanika, 6,6% je navelo da informacije o trošenju budžeta dobijaju preko informatora i službenih glasnika, a njih 9,2% je reklo da se informišu preko zvaničnog sajta grada, dok su ostali su odgovorili da se informišu na drugi način.

Ovde možemo uočiti da velika većina ispitanika informacije o trošenju budžeta dobija iz medija, a u skladu s tim, možemo zaključiti da je potrebno da se mediji u većoj meri bave izveštavanjem o ovoj temi, kako bi doprineli većoj transparentnosti i obaveštenosti građana o načinu trošenja novca iz lokalnih budžeta.

Treće pitanje iz naše ankete je pitanje otvorenog tipa, i ono zahteva da čitaoci sami upišu na koji način se informišu o budžetu, a upućeno je onima koju su u prethodnom odgovorili da se informišu „na drugi način“. Interesantno je da, iako je pitanje otvorenog tipa, te je za očekivati da odgovori budu raznoliki, svi odgovori koje smo dobili se odnose na to da se informišu preko, kako neki kažu „insajdera“ iz vladajuće stranke koji im te informacije prenose.

U anketi je čak 57% ispitanika je transparentnost gradskih uprava u Leskovcu i Vranju i opštinskih uprava u Jablaničkom i Pčinjskom okrugu u trošenju budžeta ocenilo najmanjom ocenom, jedinicom . Odgovor koji je sledeći po zastupljenosti je „ne znam/ne mogu da procenim“, za koji se odlučilo 22% ispitanika . Ocenu 2 je transparentnosti trošenja budžeta dalo 14% ispitanika, dok je samo po 3,5% ispitanika dalo ocene 4 i 5. 

Na pitanje „Da li grad Leskovac organizuje javne rasprave o budžetu?“, najveći broj učesnika u anketi , njih 37,7, odgovorilo da ne zna, 28,3% je odgovorilo sa „da“, a odgovor „ne“ je bio odabran od strane 34% ispitanika.

Upitani o tome da li su nekada prisustvovali javnim raspravama o budžetu, 90% ispitanika je reklo da im nije prisustvovalo, a samo 10% je odgovorilo potvrdno.

Naredno pitanje je ispitivalo mišljenja naših čitalaca o tome ko odlučuje o tome kako će se trošiti novac iz budžeta. Čak 75,5% ispitanika je odgovorilo da o tome odlučuje gradonačelnik/predsednik opštine. Po brojnosti slede odgovori „članovi Gradskog/opštinskog veća“ i „neko drugi“ sa po 11,3% zastupljenosti, dok je 1,9% odgovorilo da o tome odlučuju građani.

Od ispitanika koji su odgovorili da „neko drugi odlučuje“, preovladavaju odgovori koji ističu da odlučuje „vladajuća stranka“, kao i „gradonačelnik, ali po direktivi onih iznad njega“.

Pitali smo svoje čitaoce i čitetaljke i da li smatraju da se budžet troši u svrhu poboljšanja kvaliteta života građana. Čak 86% njih je odgovorilo negativno, a samo 14% je dalo pozitivan odgovor.

Upitani da navedu šta je po njihovom mišljenju društveni problem u njihovom gradu koji bi morao biti rešen novcem iz budžeta grada, građani su odgovarali šaroliko. Iz toga koliko je različitih odgovora, koji se ne mogu kodifikovati, jer su u toj meri različiti, možemo uočiti da građane muče brojni problemi, te da im u njihovim gradovima fali toliko toga što bi život učinilo prijatnijim i kvalitetnijim. Kada bi građani, učesnici naše ankete, krojili gradski budžet, mnogo veću sumu novca bi izdvojili za: 

asfaltiranje perifernih ulica u gradu, biciklističke staze, dečja igrališta, sportske terene, parking, ulaganje u bolje održavanje higijene gradova, u sistem socijalne zaštite i brigu o najranjivijim grupama, rešavanje problema divljih deponija, infrastrukturu, kulturu, ulaganje u sadržaj za decu, izgradnju vrtića, stvarnu briga za penzionere i finansijsku pomoć koja im je preko potrebna, uvođenje dežurnog stomatologa i dežurne apoteka, brigu o nezbrinutoj deci, rešavanje problema nezaposlenosti, zagađenja vazduha, renoviranje škola, poboljšanje ulične rasvete, čišćenje šahtova koji mogu izazvati poplave, uvođenje pijaće vode po selima, izgradnju puteva do svih sela, ulaganje u zdravstvo, pomoć bolesnim ljudima čije lečenje iziskuje ogromnu sumu novca, rešavanje problema pasa lutalica, pokretanje kulturnih i drugih sadržaja za tinejdžere, poboljšanje životnog standarda običnog čoveka, rešavanje problema rupa na ulicama, bolja regulacija kanalizacionog sistema, izgradnja trotoara, pomoć za radnike koji jedva preživljavaju od minimalca, zapošljavanje stručnih ljudi i sprečavanje odliva mozgova, ulaganje u ozelenjivanje gradova, izgradnja što manje novih zgrada i što više parkova.

Suočeni sa ovolikim brojem različitih odgovora, možemo zaključiti da građanima fali toliko toga, kao i da bi jednostavno stavljanje „malog čoveka“ i njegovih potreba ispred potreba (krupnog) kapitala rešilo sve pomenute probleme, jer se upravo obrnut redosled prioriteta nalazi u srži svih pomenutih problema. Ljudima nisu potrebni novi tržni centri ni sjani izlozi blistavih prodavnica (među odgovorima na pitanja je bilo odgovora koji upravo ovo poručuju), već da neko brine o njima kao ljudskim bićima, a ne kao šrafovima u kapitalističkoj mašineriji, od kojih se očekuje jedino da nekome donesu profit.  

Na pitanje „Da li smatrate da se dovoljno novca iz gradskog budžeta ulaže u rešavanje problema ranjivih grupa?“, čak 85% ispitanika je odgovorilo da smatra da se to ne dešava, dok je samo 15% odgovorilo da smatra da se ulaže.

U anketi je učestvovalo 55 % osoba muškog i 45 % osoba ženskog pola.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare