Na Tremu  više od 850 planinara koji su se ovog puta borili sa vetrom

    NIŠ

  Tradicionalni, 27. po redu zimski uspon na Trem koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1810 metara u organizaciji Planinarskog kluba Železničar iz Niša okupio je ove godine 858 planinara, pojedinaca i članova 88 planinarskih klubova. Najmlađi učesnici imali su šest i osam godina, a najastariji učesnik imao je 73 godine, kažu organizatori.  U usponu na najviši vrh Suve planine koji je krenuo iz Donjeg Dušnika učestvovali su planinari iz cele Srbije, ali i iz Republike Srpske i Severne Makedonije. Najbrojniji su bili učesnici iz beogradske organizacije „Srbija za mlade“.

                             Akcija je organizovana uz već tradicionalnu podršku Planinarskog  kluba Trem 1810 iz Donjeg Dušnika, Opštine Gadžin Han i Turističke organizacije Gadžin Han. Gorska služba spasavanja brinula je o bebzednosti svih učesnika akcije.

                           Ono što uspon na Trem čini drugačijim je podatak da se radi o usponu sa najvećom visinskom razlikom u Srbiji, 1405 metara od Dušnika do Trema.

                        Ove godine, nije bilo snega, već su se planinari morali da izbore sa jakim vetrom.

                         „Najteže je bilo izboriti se sa vetrom. Devet godina se aktivno bavim planinarstvom i ne pamtim da je nekada kada smo imali uspon na Trem duvao ovako jak vetar. Na stazi od Devojačkog groba do Trema borili smo se i sa udarima vetra od 60, 70 pa 80 metara u sekundi. Na Tremu jednostavno nisi mogao da stojiš, tako da smo se uspeli i vratili, ali sve to nije moglo da umanji lepotu ovog tradicionlnog uspona“, prića Tatjana Ljubomirović koja je već iskusan planinar. Dodaje kroz smeh, kako bi dočarala jačinu vetra i da ju je vetar dva puta oborio.

                          Da je najteže bilo izboriti se sa vetrom potvđuje i Goran Ćopić koji je duže godina planinari.

                          „Toliko je duvalo da su nam i kape letele sa glave, a na samom vrhu nismo mogli da razvijemo ni zastavu. Nismo mogli ni da stojimo mirno i imali smo utisak da će svakog trenutka vetar da nas oduva“, kaže Ćopić koji svaki uspon planinara beleži fotoaparatom.

                         Opasnosti za planinare nije bilo jer su staze bile dobro označene a kritične tačke na njima zaštićene užetom kako bi penjači mogli da se pridrže i ne izlože bilo kom riziku.

                       Daliborka Miljković se znatno kraće bavi planinarenjem , a ovo joj je treći uspon na Trem. I ona ističe da je najeteže bilo izboriti se sa vetrom koji je bio dosta jak, ali dodaje da je najvažnije na ovakvim usponima održati tempo, uskladiti svoje mogućnosti sa prirodom i uslovima tokom penjanja, ali se naći i planinaru koji je u nevolji.

                        „Ne planinarim dugo, ali ono što sam dobro upamtila to je da na planini mogu da ti pomognu samo planinari i to je tačno. Planinari su na svoj način posebni i spremni da pomognu u svakom trenutku jer kada si na stazi  oni su ti koji jedini mogu da ti pruže ruku, da te bodre da nastaviš dalje, da idu sa tobom deo staze“, priča Daliborka.

                          Dodaje da je za uspon, bilo koji pa tako i uspon na Trem, važno da čovek bude kako fizički tako i psihički pripremljen.

                         „Sa fizičkom pripremom samo svi već upoznati, znamo da svaka dva sata možemo da pojedemo neko suvo voće kako bi okrepili organizam, da pijemo vodu i slično, ali ono što planinare čini jake to je psihička priprema. Kod uspona na Tren, posebno od Devojačkog groba pa naviše, postoji mali problem, bar kada se radi o meni, jer hodaš i penješ se a ne vidiš vrh. Nekako je drugačije kada cilj ka kome ideš vidiš“, kaže Daliborka i dodaje da joj je žao što na Tremu nisu mogli da se zadrže duže.

                         „Nije bilo šanse da ostanete duže na samom vrhu zbog vetra koji je duvao. Bukvalno vam odleti sve što imate u rukama, a inače pogled sa ovog vrha je predivan. Vide se svi okolni vrhovi. To je doživljaj koji ne može da se opiše. To mora samo da se doživi“, kaže naša sagovornica.

                      Planinarenje je sport kojim dugo da se baviš ako uskladiš prirodu i svoje zdravlje. Tu se, kaže ona, niko sa nikim ne trka. Važno je uživati u tom susretu sa prirodom i planinom i poštovati planinu.

                       „Za mene je uspeh i to što sam tokom ovog uspona videla i starije osobe sa preko 60 godina, ali i mlade, decu. Neki su sa sobom poveli i kućne ljubimce, a jedan od učesnika u usponu je sa sobom imao i biciklu. Verujem da mu je cilj bio da se popne do Trema, a da se sa vrha vrati biciklom, a možda i nisam u pravu“, dodaje Daliborka.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare