LESKOVAC
Članovi Gradskog veća Grada Leskovca na svojoj trećoj sednici su u većini slučajeva razmatrali predloge koji su se ticali planova detaljnih regulacija za delove stambenih naselja u Leskovcu. Usvojen je i predlog detaljne regulacije za spomenik kulture Skobaljić grad. Cilj izrade ovog plana jeste definisanje planskog osnova i obezbeđenje prostornih uslova za održivi razvoj, koji će se zasnivati na zaštiti arheološkog nalazišta Skobaljić grad – spomenika kulture. Planom detaljne regulacije definisan je planski osnov organizacije, korišćenja i uređenja prostora baziran na osnovnim postavkama planske i strateške dokumentacioje višeg reda, pri nčemu su postavljeni posebni ciljevi kao što je omogućavanje saobraćajne dostupnosti samog nalazišta i komunalno opremanje za korišćenje u turističke svrhe; odeđeivanje elementa razvoja planskog područja sa akcentom na tretman npokretnog kulturnog dobra.
Usvojen je i predlog Odluke o raspisivanju oglasa za otuđenje putem javnog nadmetanja neizgrađenog zemljišta u javnoj svojini Grada Leskovca. U ponudi je četiri parcela u naelju „Stočna pijaca“ i po jedna u naseljima „Kumalak“, „Slaviša Zlatanović“, te građevinsko zemljište u „Zelenoj zoni – zapad“.
U medijima je strahovlada. Danas su moji drugari ukuckali nekoliko komentara, dok smo ispijali kafu u Safari, i gle cuda, nijedan im nije objavljen. Naravno, jugpressu se to desilo svega nekoliko puta iz nekih sujetnih razloga, ali drugima se to desava stalno.Novinari drugih portala su ucenjeni, zive u strahu da ce ostati bez sredstava za zivot, da im nece zaposliti dete ili da ce ga otpustiti. Pa pozivam drustvo da ovde kazu sta su imali na temu dnevno politickih dogadjanja u Leskovcu. Kazu da u strahu gines svakoga dana, svaki cas, trenutak takvog pritiska je vecnost. Ali oslobadjanje, to je lek za dusu. Kad si svoj. I sa manje para, ali tvoje vreme, tvoje drustvo, nista partija, mitingovanja, autobusi i sendvici, izvlacenje na glasanje, podela jednokratnih poklona pomoci sugradjanima, slusanje praznih govora, jos ispraznijih ljudi na partijskim sastancima. Mogu misliti kako je kadrovima koje drzi ponedeljkom zarobljene u kabinetu dok ih psihoanalizira trazeci im da mu progledaju kroz prste kumovima, prijateljicama, deci svojih zena, devojaka, rodjakinja, pobratimki u postovanju zakonskih procedura, dok gladni stoje u redu da i njima nesto udeli od gradjanskog kolaca dok grad uvlace sve dublje u glib. Dal je Pljeskovac il Meskovac, uglavnom davno nije Leskovac, jer se sastala bratija koja ne voli nas grad, zato ga i unistava, iz prezira, ljutnje, osvete, sto mu nikad nisu pripadali, sto su ih gradski frajeri uvek izbegavali, sto su bratiju smatrani manje znacajnim u tom gradu. Iz takvog gneva grad je pretvoren u prciju za bratiju. Sto neko rece za tri drugara. Svaka manifestacija i lokalnog i medjunarodnog karaktera je privatizovana, svaki konkurs, oglas, proglas, medalja, sve je licno! Zato zivot izvan takvog delirijuma, nema cenu. .
Hajde sad mlade, neiskusne, većnice, koje imaju diplomu, koja je obeležje intelektualca a ne papir koji trpi sve, neka kažu: Ko ih je upoznao sa tačkama dnevnog reda, koliko dugo im je pružano objašnjenje, koje su mišljenje iznele, stavove, primedbe. Pa nisu valjda podizale ruku ko u Zadrugu, da pojma nemaju o čemu glasaju? Žalosno je da protraće svoje znanje u atmosferi odlučivanja jedne osobe. Obespraviti obrazovanu osobu na mišljenje, je zločin. Zbog toga mladi odlaze, jer nemaju pravo glasa. Ovo je obično dizanje. Na početku budu ruke. Posle ih pita neka digne ruku koju nije. Pa nisu valjde sele za platu, to mogu i na pijac da zarade tako ne razmišljajući. A već o nakaradnom ponašanju, neredu, prožderavanju, uvlačenju, intrigama, podmetačinama, sve najgore ima da nauče oko kabineta. Prvo su morale da se izgrade u struci, da bi smele da otvore usta,a da ih odmah ne pojede mrak. Muškarce s pepeljaru, a ženama traži ostavke. Čim se suprtostavljaju. Retko koju je trpeo duži period. A da ima svoje mišljenje. A da većnik, mlad školovan, najbolji u klasi samo podiže ruku, to je bruka za oca, majku, babu i dedu, komšiluk, smeju im se svi. Ajde nek izadju za televiziju da kažu što su baš tako glasale, da odgovore na par potpitanja? Svako ko ima fakultet nema tremu, kad ima šta da kaže. Nije do treme, već imaju zabranu da misle, da govore. Samo smeju da podižu ruku. Za sad, a posle će se čuje.